Antun Aščić dizajner je iza brenda Anthony Avangard koji svakom novom kolekcijom uspije zatitrati srca mnogih fashionista
Teško da niste već uhvatili ime i prezime ovog dizajnera. Na sceni je već pet godina, izlaže na našim modnim događanjima, ima divno otkačene lookbokove i kampanje, a neki njegovi komadi postali su prava opsesija. Mi se jako dobro sjećamo kolekcije s motivima planeta ali i oduševljenosti neon kaputima iz zadnje kolekcije. Ako već niste, zapratite ga na njegovom profilu i uvjerite se sami. Intrigantnog ukusa i uvijek promišljenih kampanja te atmosferičnih revija, naravno da nas je zanimalo kako Antun provodi ove dane i otkud crpi inspiraciju za svoje kolekcije, s naglaskom na knjige.
“Vrijeme koje provodim doma pokušavam iskoristiti na najbolji mogući način radeći stvari kojima se inače ne stignem stopostotno posvetiti. Samomotivirajući sam tip osobe tako da svaki slobodan trenutak posvećujem knjigama. Budući da sam odrastao uz knjige i krenuo s čitanjem u ranom djetinjstvu, čitanje je postalo moja velika ljubav. Za razliku od filma koji je audiovizualan čar čitanja je u tome da si sam oblikujem likove, stvaram i zamišljam prizore u glavi, i napeto iščekujem kakav će biti završetak, odnosno kakvu poruku knjiga nosi. Volim različite tematike. Neke mi se knjige uvuku pod kožu i vraćam im se po nekoliko puta. Izdvojit ću 5 naslova koje sam čitao ove godine.”
Yasmina Khadra: Kabulske lastavice
Potresan roman koji sam pročitao u jednom dahu. Uništeni ljudski životi, njihovi snovi o budućnosti, neizvjesnost i položaj žena tijekom vladavine talibana u Afganistanu. Kroz dvije paralelne priče o životima dvaju parova isprepliću se ljubav, žrtva, smrt i zatočeništvo.
Haruki Murakami: Norveška šuma
Iako mi je Murakami nedavno otkriće, stil pisanja mu je jedinstven pa ne čudi činjenica da je jedan od najtraženijih i najčitanijih suvremenih autora. Kod Murakamija ništa nije slučajno, svoju ljubav prema zapadnoj glazbi povezao je s radnjom pa i sam naslov knjige metaforično najavljuje da je djelo protkano stihovima.
“I once had a girl
Or should I say she once had me? “
Stih koji kod Torija Watanabea ( glavni lik ) budi uspomene, nostalgičnost i sjećanje na ranu mladost i studentske dane. Dovoljan je jedan trenutak da se vrate sjećanja na minule dane – vrijeme odrastanja, odlazak mladog intelektualca iz male sredine u veliki grad te snalaženje u novim i nepredviđenim situacijama što kroz neke elemente mogu poistovjetiti sa samim sobom.
Gabriel García Márquez: Sjećanje na moje tužne kurve
Poetičan i stilski jednostavan roman, kratki vremeplov kroz samački život bezimenog novinara pisan u prvom licu. Živopisno nam prepričava svoje seksualne pustolovine i fantazije za koje bi izdvajao novac zbog tjelesnog zadovoljstva ne očekujući da će na taj način pronaći istinsku ljubav i zaljubiti se prvi put u životu unatoč nedaćama starosti.
Vladimir Glocer / Marina Durnovo: Moj muž Daniil Harms
Daniil Harms je jedan od mojih omiljenih književnika. Kako u modnom smislu tako i u književnom opusu. Iako je riječ o memoarima/zapisima, radnja podsjeća na roman kao književnu vrstu. Publicist u druženju i razgovoru s Harmsovom ženom donosi priču o nehumanom vremenu u kojem je Harms djelovao i egzistirao, život s njim te njezini autobiografski elementi nakon njegove smrti. Zanimljiva je činjenica da su Marini Durnovo (zbog preživljenog moždanog udara) razlomljena sjećanja, stoga nije sigurno jesu li svi događaji stvarni ili projekcija njenog stanja u trenutku zanosa.
William P. Young: Koliba
Potraga za duhovnošću i smislom života u procesu praštanja koji ponekad traje vječno.
“Emocije su boje duše, one su predivne i nevjerojatne. Kada ništa ne osjećaš, svijet postaje turoban i bezbojan…”
Čitao sam ju nekoliko puta i iznova pronalazim inspirativne i misaone poticaje koje bismo mogli primijeniti u svakodnevnom suživotu s drugim ljudima, a ono što je ključno jest spoznaja i dubina nas samih. To je ono najbitnije.
