Kad se za komfor gostiju brine par koji je proputovao više od 80 zemalja, jasno je da ćete njihovom smještaju teško pronaći zamjerku. O njihovom životnom putu i izgradnji očaravajuće vile Casa Famiglia razgovarali smo s vlasnikom Frankom Valentom
“Trebam li napisati članak o Franku i Natalie, ili da se držim kuće?”, misao je koja mi je prolazila kroz glavu razgovarajući s Frankom. Ušavši u komunikaciju s njima, imala sam jednostavan plan. Vila Franka Valente i Natalie Daviault u mjestu Rebići, oko 25 km od Pule, čiju su izgradnju i uređenje nedavno završili, na prvi pogled ostavlja dojam lokacije gdje želite provesti svoje slobodne dane. Pet soba, svaka sa svojim pripadajućim kupaonicama, prostrani dnevni boravak i kuhinja, dvorište koje sadrži mnoge sadržaje poput šaha, boćališta, stolnog tenisa, odbojkaškog, to jest terena za badminton, prostora za odmor, jacuzzija, igrališta za djecu… jednostavno zove na aktivniji odmor. Ubrojimo još blizinu Pule, prekrasne plaže i sportske aktivnosti koje Istra nudi: biciklizam, jahanje, planinarenje, kajakarenje, ronjenje, dobivamo fantastičnu turističku jednadžbu koju bez oklijevanja predstavljamo našim Grazia čitateljicama i čitateljima. Međutim, što sam više ulazila u razgovor s njima, više nisam znala što mi je privlačnije. Ova kuća, koja po svim mjerilima može dobiti epitet “savršene kuće za odmor”, ili njihov život, koji po svim mjerilima može dobiti moju beskonačnu pozornost.
Savršena sinergija iza Casa Famiglia
“Inače sam veliki zaljubljenik u povijest, tako da trenutačno radimo na ponudi kombiniranih aktivnosti koje ćemo ponuditi za svoje goste. Primjerice, edukativna tura Pulom na biciklu, a koju vodi profesor povijesti. Prije smo uvijek organizirali te stvari za sebe ili prijatelje, poput proputovanja Novim Zelandom na motoru, ali sada želimo svoje iskustvo i znanje podijeliti i sa svojim gostima”, kaže mi Frank, polako i nenametljivo otkrivajući uzbudljivu priču o njihovom životnom putu i putovanjima kojima su dupkom ispunili više od pet desetljeća svojih života. Kako kaže, niti on niti Natalie nisu mogli zamisliti drugačiji život. Oboje podrijetlom iz Montreala, kao djeca vodili su slične živote. Nataliena su prva sjećanja kako se njezina obitelj svaki vikend “potrpala” u auto te krenula u istraživanje nacionalnih parkova i raznih prirodnih ljepota od sjevernog Quebeca do istočne Kanade, dok su Frankovi roditelji, koji su emigrirali iz Austrije u Kanadu nakon Drugog svjetskog rata, bili pravi kozmopoliti.
“Proputovali su cijeli svijet dok sam još bio dijete. S majkom sam provodio ljeta u Europi otkad sam imao 4 godine, a naša kuća je uvijek bila puna gostiju s egzotičnih destinacija poput Japana ili Južne Amerike. Ali na putovanja me posebno inspirirala jedna njihova prijateljica koju su upoznali na brodu kada su emigrirali, a koja se kasnije udala za admirala brazilske mornarice, s kojim je u mirovini proputovala čak 70 zemalja! Uvijek sam bio tip koji planira život i već kao mlad sam si postavio cilj da ću svake godine posjetiti jednu državu. Na njemu sam počeo raditi čim sam završio studij – proveo sam godinu dana putujući Europom kako bi došao do brojke 25. Trenutno je ta brojka 82, tako da sam na sreću ispred plana”. Dodaje kako je studirao za inženjera kako bi se pridružio obiteljskom biznisu, no nakon što je završio školovanje i počeo raditi, shvatio je da ipak nije dobar fit, te se pridružio jednoj globalnoj konzultantskoj firmi.
“Ta karijera odvela me od Kanade, Ženeve do Filipina, otkud sam prošao cijelu Aziju i svijet radeći za high-tech industriju. U dva navrata prekinuo sam konzultantski posao kako bi se pridružio firmama nekih klijenata. Moj posljednji posao bio je na poziciji potpresjednika operativnih strategija u kompaniji vrijednoj 250 milijuna dolara, a koja se bavi proizvodnjom komponenti za hard diskove”, pokušao me Frank ukratko provesti kroz svoj itekako dinamičan životni put i razloge zašto on i Natalie tako dobro funkcioniraju kao poslovni partneri. “Ukratko, ja sam klasični sistematični inženjer, a ona je kreativna i empatična duša. Ja debugiram električne i vodoinstalaterske probleme, a Natalie je zadužena za biljke u vrtu kroz sve sezone, brinući se za svaku njihovu boljku. Ja znam točno gdje smo parkirali auto, a ona može naslijepo upariti boju zavjesa s ručnicima koje imamo doma, bez uzorka boje u rukama”, smije se.
Minucioznost, praktičnost i kreativnost pri uređenju
Bez obzira na njihovu svestranost, za izradu ovako velikog projekta kao što je Casa Famiglia bilo je potrebno angažirati suradnike. “Imali smo sreće što smo pronašli fantastičan arhitektonski studio i građevinsku firmu. Uz to, radeći na ovom projektu, razvili smo veliko poštovanje prema Hrvatima. U Aziji komunikacija s domaćima zna biti jako komplicirana, pa stoga cijenimo hrvatsku direktnost. Uz to, ljudi s kojima smo se mi susreli uvijek su bili spremni pomoći, što dobro dođe kada ste zbunjeni stranac”, prisjeća se Frank početaka izgradnje ove prostrane vile u Rebićima. Kao pravi veterani putovanja, imali su vrlo jasnu viziju što doprinosi lijepom iskustvu odmora.
“Odsjeli smo u dosta smještaja u Hrvatskoj i ono što nam se činilo jest da ljudi često uvrste nešto u ponudu samo kako bi stavili kvačicu kraj toga, ali bez razumijevanja kako će gost to zapravo koristiti, to jest koje će imati benefite od toga” Kako nisu htjeli napraviti istu grešku, dali su si mnogo truda i vremena za isplanirati svaki detalj vile: od USB utora u zidovima iznad noćnih ormarića, king-size madraca i jastuka savršene udobnosti do glavne sofe u dnevnom boravku koja je stvorena za poslijepodnevna chillanja.
“Često nas gosti pitaju gdje smo kupili sofu zbog njezine nevjerojatne udobnosti. Odgovor je da smo je napravili na Tajlandu, zajedno s mnogim našim namještajem prema nacrtima i dizajnu Natalie, koja je po profesiji modna dizajnerica. Krajnji rezultat uređenja reflektira njezino ekstremno kozmopolitansko iskustvo i impresije koje u mnogočemu odskaču od drugih smještaja u ovom području.” Čini se da su bili u pravu u svojem minucioznom pristupu jer njihov trud gosti nagrađuju recenzijama u kojima ih hvale kako su mislili na svaki detalj.
Multi-generacijska putovanja
Isto sigurno nije bilo lako. Casa Famiglia je jedno veliko imanje. Prije svega, kuća ima pet spavaćih soba jer su pratili aktualne trendove u putovanjima – milenijci više od prethodne generacije putuju u grupama te su sve češća “multigeneracijska” putovanja kada se u grupi nalaze bake, djedovi, roditelji, djeca… Zato su i ostavili dvije sobe i jednu kupaonicu u prizemlju kako bi olakšali kretanje starijim osobama po kući. Kaže kako se brzo pokazalo da su bili u pravu. “Naši trenutačni gosti su grupa mladih ljudi, a sljedeći gosti dovode stariju majku koja je u invalidskim kolicama.”
No za takav trend putovanja nisu se samo prilagodili smještajem već i sadržajem. Frank mi napominje kako im je jedna od važnijih točaka vizije bila pronaći način kako maksimalno potaknuti interakciju između gostiju, bilo između djeda i unuka ili grupe prijatelja. “Jedna od ljepših životnih sjećanja su mi nebrojene partije šaha koje sam igrao sa svojim djedom, pa sam stoga imao potrebu staviti veliku šahovsku ploču u vrt. Stavili smo i boćalište, odbojkaško igralište, stolni tenis, stolni nogomet… Umjesto videokonzola imamo društvene igre poput Monopolyja kako bi se grupa više družila. A vjerujem da ne trebam spominjati koliko se koristi naš bazen od 15 metara, kao i jacuzzi”.
Osim što sadrži chic, prostrane i udobne prostorije te dodatne sadržaje, Casa Famiglia ima i svoju konobu s masivnim blagovaonskim stolom od hrasta oko kojeg se navečer mogu okupiti obitelj i prijatelji.
Kuća po mjeri veterana putovanja
Uz to što su dobar poslovni fit, slušajući njihove životne anegdote, rekla bih da je to sekundarno zašto je kompatibilnost važna u njihovom odnosu. Zajedno su proputovali Maleziju, Tajland, Tajvan, Novi Zeland i Australiju… na motociklima. Istražili su Filipine, Indoneziju, Palau, Papuu Novu Gvineju, Bahame i Kokosove otoke… kroz scuba ronjenje. Keniju, Tibet i Mongoliju prošli su jašući konje, a Laos i Šri Lanku biciklirajući. Planinarili su i penjali se po stijenama kanadskih Rocky Mountains, Aljaskom, Alpama, Mjanmarom, Nepalom i Japanom. No kada ga pitam koje mu je putovanje bilo najdraže, uspije me ponovno iznenaditi odgovorom. Nijedno od navedenog. “Najčarobnije putovanje bio nam je devetomjesečni road trip od Londona do Cape Towna. Vozili smo se 35.000 km i proveli više od sto dana na safariju: u raznim vozilima, kanuima, pješke, jahajući… Planinarili smo Wadi Rumom u Jordanu i Kilimanjarom. Afrika nam je bila nevjerojatno iskustvo: pejsaži, boje, mirisi, noćni zvukovi, životinje i ljudi.” Iako znam da je generičko i očekivano pitanje, gorim od znatiželje saznati – kako to da su nakon toliko država odabrali baš Hrvatsku kao svoj “zauvijek dom”, kako je to Frank nazvao?
Hrvatska kao njihov “zauvijek dom”
“Prije nekih četiri ili pet godina, sjeli smo za stol i pitali se – gdje želimo provesti ostatak svog života? Puno smo se selili, putovali i imamo divne prijatelje u gotovo svim državama svijeta, tako da smo imali osjećaj kako uistinu možemo živjeti bilo gdje. Isključili smo Kanadu jer je prehladno, a Aziju jer je prevruće. Obožavamo Europu zbog njezine povijesti, umjetnosti i kulture, tako da smo stavili sve južne europske države u tablicu i davali im ocjene prema kriterijima koji su nam važni. Hrvatska je došla na prvo mjesto. Na našem prvom putovanju u Hrvatsku, na kojem smo proveli mjesec dana, zaljubili smo se u Istru i Kvarner. Pejsaži su čarobni, more je nevjerojatno čisto, vrijeme je savršeno, a mnogi naši prijatelji žive u blizini vožnje autom. Također, mogućnosti da se bavimo sportskim aktivnostima koje će nam još više trebati u starijoj dobi dostupne su nam kada samo zakoračimo preko praga kuće” prepričava mi Frank svoju, pa zapravo, vrlo logičnu odluku.
Dodaje da su se nakon toga vraćali svake godine radeći na projektu koji su zamislili – kupit će jednu kuću za iznajmljivanje i jednu za život. “Bilo je jako teško pronaći ono što smo tražili, ponajviše zbog prodavatelja. Neki od njih digli bi cijenu kuće samo zato što smo je došli pogledati još jednom! U dvije prilike smo čak imali gotovo zaključen kuporodajni ugovor, da bi prodavatelji počeli zahtijevati neke nebulozne uvjete prije potpisivanja. Međutim, uspjeli smo kupiti dvije nekretnine: jednu u Istri za naše goste i jednu na obali Kvarnera gdje možemo jesti doručak s pogledom na Jadransko more do kraja naših života.”
Kao što sam napisala na početku, teško mi je bilo odlučiti o kome, to jest o čemu pisati. Zato se nadam da će vas ova kuća privući te da ćete kroz nju dobiti šansu upoznati i ove sjajne i inspirativne domaćine. Pa vas možda uz ovaj cijeli luksuz počaste još i pokojom anegdotom sa svojih putovanja i svojim bogatim životnim iskustvom.
Sve informacije o vili možete pronaći ovdje ovdje.
Fotografije: Debora Borko Ivaštanin
