U moru savjeta kako uzeti vrijeme za sebe, mnogim mama “kupke s mjehurićima i vođenje dnevnika zahvalnosti” manje postaju dio relaksacije, a više “druga smjena” s obvezama

Recimo da vaša rutina spavanja uključuje noćni performans pod nazivom “žena koja pokušava odmoriti”. Tu je maska za oči. Uređaj za bijeli šum. Čepići za uši. Eterično ulje lavande. Možda čak i budilica sa znojnicom koja vas budi vibriranjem. I, naravno, strogo pravilo o tome da nema ekrana sat vremena prije spavanja koje pokušavate ispoštovati čak i kad se e-poruke i telefonske obavijesti množe poput bakterija i kad se pitate jeste li odgovorili na onaj mail za dječju rođendansku zabavu ili samo mislite da jeste.

U osnovi ste izgradili protokol za spavanje koji bi impresionirao redovnika na obuci ili biohakera iz Silicijske doline. Možda niste ni jedini koji imaju taj mali večernji ritual. No koliko vas on doista opušta, a koliko opterećuje svim svojim “stavkama”?

Kako je kultura brige o sebi postala brendiranje

Kultura brige o sebi stigla je krajem 2010-ih sa savršenim brendiranjem: pripremite si kupku s mjehurićima, upalite svijeću, napravite suho četkanje tijela, koristite valjak od žada za masažu lica, izliječite svoj živčani sustav… Vježbe disanja, kugle za kupanje i naočale s plavim svjetlom… Za mame – posebno zaposlene mame – briga o sebi, prepuna alata i “sitnica” na koncu ispada samo kao još jedan posao. Još jedna metrika produktivnosti koju treba iskoristiti. Još jedno područje u kojem treba djelovati.

Pod svim tim strukturama sve je manje onih mama koje se osjećaju relaksirano i mirno, a sve više pod (velikim) pritiskom. Mir je postao još jedna stvar koju trebaju zaslužiti. I onda nikoga ne čudi kad, primjerice, jedne noći, bez ceremonija, nakon još jednog složenog opuštanja i još uvijek osjećajući se napeto – puknu. Tiho. Bez aromaterapije u spreju za spavanje. Bez ljepljive trake za usta. Samo ona, pet kuglica sladoleda i algoritamski dotok inspiracije za odjevne kombinacije s Pinteresta.

Vrijeme je za prekretnice…

Čudno, ali mnogim ženama takvi trenuci postanu prekretnica. Tada shvate da, za promjenu, ne trebaju pokušavati zaslužiti odmor. Samo se trebaju – odmarati i prestati pitati što trebaju učiniti za sebe i što je to što zapravo čini da se osjećaju svojima!
Psihoterapeuti savjetuju nekoliko okvirnih koraka koji će vas držati na putu vlastite sreće, ali s napomenom da ih pokušate usvojiti ne kao obvezu nego kao dio vaših vlastitih želja – onih koje vama čine dobro i koje nisu univerzalne za sve, poput – primjerice:

  • 90 minuta dubokog razmišljanja svakog radnog jutra
  • Davanje prioriteta čitanju (fizičkih knjiga!) u odnosu na praćenje svih TV emisija
  • Kad je otvoreno previše mentalnih kartica u pregledniku vašeg mozga, počnite aktivno uklanjanje one koje nisu hitne
  • Slušanje i(li) sviranje nekoliko pjesama između sastanaka
  • Dvotjedna sesija s trenerom ili karijernim terapeutom.

Osjećajte se kao da ste unutar svog života, a ne da jurite uz njega

Ne radi se o ravnoteži 50/50. Radi se o usklađenosti. Osjećaj prisutnosti, ispunjenosti i kontrole nad stvarima koje su važne, kod kuće, na poslu i sa samim sobom. Volite svoju djecu i obitelj, ali volite i svoju karijeru. Volite, primjerice, svog izuzetno zahtjevnog psa i najboljeg životnog partnera na planetu. Samo se osjećajte kao da ste unutar svog života, a ne da jurite uz njega.

To može značiti da i dalje koristite stroj za bijeli šum, masku za oči i čepiće za uši. Ali najveća promjena neka bude ta da prestanete tretirati brigu o sebi kao kontrolnu listu. Najradikalniji čin u svakom životnom razdoblju nije popraviti sve. I definitivno nije biti sve. To znači odabrati da se uopće prestanete toliko truditi. To znači prestati naoružavati svoj kalendar vremenskim blokovima označenima bojama ili pretjerano programirati vrijeme za spavanje kao da je lansiranje proizvoda. To znači oduprijeti se porivu da se optimizira svaka budna minuta. To znači odbiti zamijeniti trud za vrijednost.

To znači jednostavno biti u tome. Jer cilj nije pobjeći od kaosa. Cilj je izgraditi život u kojem možete biti potpuno čovjek u njemu. Ponekad to znači napraviti prostor za duboke misli, tiha jutra i pravu knjigu. A ponekad to znači sjediti za bubnjevima između dva uzastopna sastanka, sa slušalicama na ušima, samo da se sjetite da ste ovdje, da ste cjeloviti i da još uvijek znate kako održati ritam!

Foto: Pexels