Koliko rano se može prepoznati da je netko stvoren da radi deserte? Kod Božidara Akrapa recimo, to je postalo očito dosta rano. On sada, s 18 godina ima edukacije, iskustva i pohvala iza sebe, što neki ne uspiju skupiti do 40-e. Jednom sam prilikom probala što radi i od tada znam da mu želim postaviti par pitanja.
Božidar Akrap, rođen je u Zagrebu prije 18 godina i u potpunosti je zaljubljen u slastičarstvo. Završio je Ugostiteljsko-turističko učilište u Zagrebu, smjer slastičar i intenzivno radi na tome da nauči sve što se o tome može naučiti. Osim slastičarstva, zanima ga fotografija i urbano istraživanje, a voli isprobavati i adrenalinske sportove. Iako je najbolje da ga upoznate preko slastica koje priprema, nije loše i ovako vidjeti na koji način pristupa tome što radi.
Svi mi volimo kolače, ali od kuda kod tebe, toliko ljubav prema pripremi slastica?
Slastičarstvo sam odabrao kao posao kojim se želim baviti najviše zbog kreativnosti i raznih mogućnosti koje mi ono pruža, ali i zato što sam oduvijek imao “slatki zub”. Još od malena sam uz baku pekao razne kolače za Božić i Uskrs i u pamćenju mi je ostala atmosfera u kući; miris slatkoga, osmijeh na licu ukućana i uživanje u finim poslasticama. Zabavlja me istraživanje i eksperimentiranje različitim okusima u kolačima. Stalno pokušavam povezati neke okuse koji nisu uobičajeni.
Reci mi malo o svom iskustvu i edukaciji do sada
Za vrijeme školovanja praktičnu nastavu sam odrađivao u slastičarnici Ema na Malešnici gdje sam naučio sve potrebne osnove, takozvanu “abecedu slastičarstva” i zadnju godinu sam bio u restoranu Dubravkin Put gdje sam učio od Roberta Bašića koji me uveo u svijet modernih, francuskih slastica zbog kojih sam slastičarstvo zavolio još više. Uz to sam se još dodatno educirao u sklopu Erasmus+ projekta u Francuskoj i Poljskoj. Postao sam Bluesunov stipendist te sam se, nakon završetka trogodišnje škole zaposlio u njihovom a la carte restoranu De Luca, u Brelima, pod mentorstvom Ružice Jukičić. Početkom veljače 2020 godine sam počeo stažirati kod Roberta Hromalića u slastičarnici Le Kolač, a trenutno sam tamo i zaposlen.
Gdje nalaziš inspiraciju i kakvo je stanje sa slastičarstvom kod nas?
Inspiraciju dobivam gledajući razne vrhunske slastičare na Instagramu, poput Cédric Grolet, Amaury Guichon, Ksenija Penkina te naravno od domaćih slastičara i kuhara od kojih sam učio i s kojima sam imao priliku raditi, na primjer Robert Hromalić, Robert Bašić, Ružica Jukičić, Antonija Nikolić… A što se tiče stanja, još uvijek nije na dovoljno visokoj razini. Na primjer, u Ugostiteljsko-turističkoj školi u Zagrebu po generaciji se za slastičara upiše u prosjeku samo dvadesetak učenika od kojih samo njih desetak ostanu u struci poslije školovanja. U cijeloj Hrvatskoj sveukupno nekih stotinjak slastičara završi školu i odluči ostati u struci.
Poprilično sam sigurna da imaš planove za dalje?
Imam da, trenutno mi je u planu upisati jednu od francuskih škola slastičarstva te tamo usavršiti svoje znanje o izradi francuskih slastica. Nakon školovanja u Francuskoj u planu mi je vratiti se u Hrvatsku te svoje znanje i vještine pokazati i prenijeti na druge slastičare koji žele i voljni su naučiti nove stvari. Slastičarstvo je tek nedavno počelo dobivati neku veću medijsku pažnju pa se nadam da će se situacija s vremenom promijeniti na bolje.
Preporučujem vam da svakako probate neke od slastica koje Božidar radi, prije nego ode u Francusku. Kako je krenuo, sigurna sam da ćemo još puno čuti o njemu.
Gastro priče i preporuke Andree Pančur možete pratiti i na njezinom blogu Andreine priče.
