Sjajna mlada i multitalentirana Dora Fodor već je neko vrijeme u fokusu javnosti zbog različitih stvari kojima se bavi te tema koje istražuje a tiču se slojeva ljudskih identiteta. Njezin posljednji rad Ognjište zanimljiv je primjer njezinih istraživanja.

Magistrica Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Dora je audiovizualna umjetnica, izvođačica i vokalistica, i nema namjeru stati s umjetničkim istraživanjima. Otkrila nam je više o sebi u nastavku.

Reci mi više o svom posljednjem radu Ognjište, koja je ideja iza cijele priče, istraživanje i poruka koju šalješ?

Rad Ognjište koji je bio izložen u VN Galeriji nastao je iz propitkivanja osjećaja pripadnosti. Kroz dvogodišnje istraživanje sam pokušavala saznati kako sve postižemo taj osjećaj I što sve može biti uzrok da ga nema, te najbitnije kako da se zajedno povežemo kroz njega. Rad je audiovizualan, te interaktivan. U suradnji s antropologinjom, sastavljen je set pitanja koja potiču sugovornike da podijele svoje priče kroz symbol ognjišta, tj.u ovom radu-sigurnog Unutarnjeg mjesta koje želimo ostvariti sa sobom i unutar sebe. Interaktivni dio rada poziva polaznike izložbe da se sami snime kako odgovaraju na set pitanja I automatski postaju dio zvučnog dijela izložbe koji predstavlja kolektivnu košnicu misli- ujedinjuje razne priče i iskustva po kojima se razlikujemo , ali nas veže upravo osjećaj (ne)pripadnosti.

Zašto umjetnost i njezina audiovizualna forma? U čemu najviše uživaš?

Umjetnost jer umjetnost. Ima moć utjecati i najzabačenijim mjestima, provući se kroz najmanje krhotine najdebljih zidova. Dobra je, zločesta, prljava ili jako čista, kao neki konstantno promjenjiv živući organizam kojim zapravo ne barataš u potpunosti već si u neku ruku njeno oruđe. Ne možeš u potpunosti znati kakav će imati odjek i na koji način, ali ne možeš si pomoći i moraš ju raditi. Zato si dozvoljavam ići iz audiovizualnih izložbi pa sve do vokalne izvedbe u javnom prostoru, poezije, zvuka, snimanja eksperimentalnih filmova. Volim si davati prostor da dišem kroz nju gdje mi paše i gdje mislim da ću najbolje sada moći izraziti što mislim.

Na čemu trenutno radiš, kakvi su ti planovi?

Trenutno sam u prijavama radova na razne natječaje, pripremi za odlazak u Berlin gdje planiram snimiti svoj prvi album koji se polako razvija već 3 godine. U svim umjetničkim radovima, pa tako i na glazbenom albumu, bavim se sociološkim temama, odnosima društva i pojedinca, u korelaciji jednog s drugim, ali i njihovim zasebnim unutarnjim procesima.

Volim istraživati emocionalne sustave i uzorke koji se događaju unutar društva i trudim se u svojim radovima naglasiti te senzibilitete, i približiti publici raznolikosti koje nas trebaju spajati, a ne razdvajati. Često se okrećem temama mentalnog zdravlja, odnosima prema izoliranim skupinama ljudi, a gotovo uvijek mi se u radovima pojavljuje potreba da se međusobno educiramo i povežemo kroz razumijevanje i suosjećanje.

Festival Sounded Bodies

Priča o Dori je izašla u aktualnom izdanju časopisa Grazia No.278.

Foto: Inia Herenčić, PR