Zanimljivo je promatrati kako se glazbena scena mijenja, kako se s vremena na vrijeme “presvuče” novim glazbenim imenima koja vam se s lakoćom uvuku u uho. To nam se dogodilo s mladom karizmatičnom glazbenicom koja nastupa pod imenom Anya Alu kad smo je čuli ovog na jednom od njezinih akustičnih nastupa održanih diljem Zagreba
S glazbom se saživjela odmalena, a nakon sedam godina koje je provela u bendu, odlučila se za solo karijeru s pretenzijama prema akustičnim izvedbama te stvaranju autorskih pjesama. Klavir koji svira divna je podloga za njezin nježan, ali moćan vokal kojim polako, ali sigurno širi svoj klub fanova. Iza nje je odličan videosingl “Part of me“, a ispred nje album na engleskom jeziku na kojem radi s hrvatskim producentom Kooladeom. O Anji Žeželj, glazbenog imena Anya Alu, još ćete puno čuti, a ovo je mali uvod u njezinu glazbenu priču.
Ispričaj nam svoju glazbenu priču ukratko, kako i kad si odlučila da se želiš baviti glazbom?
Pjevam otkad sam počela pričati, možda sam čak propjevala i prije toga (smijeh), a s osam godina krenula sam u osnovnu glazbenu školu za klavir, koju sam i završila. Odlučila sam se za satove pjevanja kod odlične akademske glazbenice i profesorice Marijane Matešić-Jerković jer me pjevanje jako zanimalo i htjela sam naučiti više. I tako sam nastavila u tom smjeru.
Kako je tekao tvoj profesionalni put?
Nekako logičnim slijedom; nakon pjevanja na školskim nastupima, uz upis faksa, počela sam pjevati u bendu. U tom istom bendu, Soul Shadows, ostala sam sedam godina kao jedan od dva vodeća vokala. Od vrhunskih glazbenika s kojima sam dijelila bend i koje sam sretala putem naučila sam jako puno i za mene je to bilo neprocjenjivo iskustvo. No svoj daljnji razvoj htjela sam ostvariti samostalno pa sam tako počela s akustičnim nastupima.
Neko si vrijeme provela u Londonu. Kako te to iskustvo odredilo, što si naučila, planiraš li se možda vratiti?
Prije Londona, pet godina provela sam putujući između Zagreba i ostatka svijeta, uglavnom prateći muža u njegovoj karijeri. Nije bilo lako biti na dva mjesta “u isto vrijeme“, ali to je također bilo jedinstveno iskustvo. Pjevala sam u Nizozemskoj, Kataru, Abu Dhabiju i nedavno u Engleskoj, u kojoj smo proveli skupa godinu dana. Shvatila sam da je glazba internacionalni jezik i da ruši sve granice. Koliko god to zvučalo kao klišej, stvarno je tako. Kamo god sam došla, pjevala sam kao što bih i kod kuće, a ljudi su uvijek super reagirali. To mi je dalo vjetar u leđa. Vidjela sam da uz veliki trud i rad, bez obzira od kuda si, možeš doći do istog cilja. Zato sam sada, otkad smo se vratili u Hrvatsku, još više motivirana da završim svoj album. Godina provedena u Londonu obogatila me i napunila energijom za dalje. Vjerujem da ću se u taj grad još vratiti, isto kao što se nadam da ću još puno putovati, ali trenutačno mi odgovara život u Zagrebu.
U kojoj vrsti glazbe najviše uživaš? Kako bi odredila svoj glazbeni stil?
Odrasla sam uz rock, u srednjoj sam slušala r’n’b i hip-hop, ali uvijek me soul/blues najviše zanimao na kraju. Vjerojatno zato što to i jest korijen svih drugih stilova. Lagani neo-soul i bossa nova je nešto što danas najčešće slušam iako mislim da je noviju glazbu sve teže svrstati u određenu kategoriju. Zapravo nije ni potrebno, bitno je uživati u njoj. A moj glazbeni stil bio bi smooth and easy, ne znam kako ga drukčije opisati (smijeh).
Imaš li uzore?
Erykah Badu, koju sam imala prilike upoznati u Amsterdamu, i Alicia Keys značajnije su utjecale na moj glazbeni izričaj. Tu su uvijek bile i Aretha Franklin, Etta James, Nina Simone, a danas volim pronalaziti odlične nove glazbenike poput Tash Sultane i FKJ na čijim sam koncertima bila u Londonu i koji su me oduševili. To je nova generacija glazbenika koji sviraju i po 10 instrumenata. Fasciniraju me takvi talenti i strašno inspiriraju. Lion Babe je također jedan kreativni dvojac koji volim poslušati. Ma mogla bih nabrajati do sutra, čudno mi je kad netko kaže da više nema kvalitetne glazbe. Ne slušam baš radio, niti gledam TV. Odabirem sama što ću slušati i gledati te jednom kad krenem “kopati“, tu nema kraja.
Također i pišeš pjesme te sama radiš svoju glazbu?
Da, prije četiri godine intenzivnije sam počela pisati glazbu i tekstove. Shvatila sam da sve mogu sama ako malo dublje zagrebem ispod površine. Iako ne mogu reći da sam vrsni instrumentalist, klavir mi u tome puno pomaže, pjesme uvijek počinjem stvarati s melodijom na klaviru. Svi tekstovi odraz su mog iskustva i emocije ili neke situacije kojoj sam svjedočila kao promatrač. Najbitnije mi je da je glazba koju stvaram autentična, iskrena.
U čemu najviše uživaš kod bavljenja glazbom?
Jednako uživam kada dobijem dobar feedback od publike, a isto tako kad pjevam, odnosno stvaram sama sa sobom doma. I u jednom i u drugom postoji gušt, ali definitivno najviše uživam kada vidim da ljudi osjete ono što sam i ja osjetila kad sam napisala neku pjesmu, kad vidim da je razumiju.
Trenutačno radiš na svom prvom albumu, i to s jednim od naših najboljih producenata. Reci mi više o tome, kad je planiran izlazak albuma, što možemo očekivati…
Upoznala sam puno producenata, ali s Kooladeom sam se skužila odmah, nismo trebali previše objašnjavati jedan drugome, slično razmišljamo pa to olakšava cijeli proces. Ne mogu još reći kad će album izaći, nemam određen rok i to je s jedne kreativne strane dobro, ali s vremenske i ne baš (smijeh). Mogu samo reći da će se album sigurno završiti i to skoro, a nadam se da će doprijeti do svoje publike jednako tako skoro.
Fotografije: Josip Krivačić
OVAJ INTERVJU OBJAVLJEN JE U TISKANOM IZDANJU ČASOPISA GRAZIA BROJ 245
