Većina nas je rad Ana Marije Maravić otkrila tijekom održavanja kulturnog događanja Okolo kada su grad Zagreb ukrasile skulpture i umjetnički radovi na raznim lokacijama. Mnogima su zapeli za oko “Plesači” ove umjetnice, no njezin opus skriva još jednako kreativnih radova

“Ljubav prema kiparstvu rodila se još u vrtiću. Oduvijek sam izrađivala malu kućnu opremu za svoje igračkice, npr. igračkice iz Kinder jajeta.” prisjeća se Ana Maria “Kako sam rasla i ljubav prema stvaralaštvu je rasla. Pohađala sam brojne umjetničke radionice još u osnovnoj školi te sam naposljetku upisala ŠPUD u Zagrebu. Tu sam se već opredjelila za smjer Kiparstva te ostala na njemu i na ALU, također u Zagrebu.”  

Ana Maria za sebe kaže da nema najdraži motiv u stvaranju, a ne može niti definirati neki lajtmotiv. Jednostavno, kaže, inspiraciju crpi iz života kao takvog. “Ponekad je to osjećaj ljubavi ili tuge a nekada je stvar samo humora i štosa.” smije se. 

Uz kiparstvo oduvijek ju je privlačilo i slikanje i crtanje a u zadnje vrijeme i animacije i zvuk. No vjerujemo da je tako mnogima koji teško mogu obuzdati svoju kreativnu energiju kako nam se čini kod ove mlade umjetnice. “Voljela bih spojiti svoje prostorne instalacije s tim medijima, da tvore neke sasvim nove svijetove. Ljepota umjetnosti jest da nema vaganja već se igraš i  spajaš medije koje  i kako želiš.”

O plesačima

Plesače koji su bili potpuni hit među prolaznicima, to jest posjetiteljima, na projektu Okolo, Ana Maria naziva jednim od svojih najomljenijih radova, a za ideju iza njih kaže da je bila u mnogučemu jednostavna. “Razmatrajući život kao melodiju zbog njegovih uspona i padova koji tvore određenu ritmičnost, nas ljude stoga nazivam plesačima.”

“Obezglavljeni su kako bih ukazala da treba više pratiti intuiciju i osjećaje, a manje se povoditi za razumom. Smatram da su osjećaji iskreniji. Također su izranjavani, to su posljedice života ali na nama je kako ćemo se nositi s njima. Hoćemo li “potonuti” ili ćemo ipak nastaviti “plesati kroz život”.” divno rezonira.

No iako su joj oni dosad bili omiljeni rad, kaže kako joj je ipak  najdraži rad rad na kojem trenutno radi. “Iako je još u procesu vidim potencijala za beskrajne igre s njim, također je riječ o prostornoj instalaciji. Kod prostornih instalacija volim tu neizvjesnost kako će izgledati finalni produkt do samog kraja postava. Također mi daju mogućnost spontanosti i iznenađenja, ponekad i sama ostanem iznenađena kako moja instalacija izgleda u nekom prostoru. Osjećam se kao da svaki put radim novi rad.”

Od materijala najviše voli glinu, odnosno terakotu jer joj daje veliku slobodu zbog svoje mekoće i fleksibilnosti. “Također mi je jako zanimljivo staklo te vosak koji kasnije lijevam u broncu. Volim svoje skulpture spajati sa biljkama, zato biram “prirodne” materijale. Pokušavam izbjegavati poliester zbog njegove toksičnosti pri lijevanju.”

Ana Maria je pripadnica mlade generacije umjetnika, trenutno je na diplomskoj godini ALU. Pitali smo je, kako gleda na putovanje ispred sebe, pogotovo jer je kulturna scena posebno obilježena ovom pandemijskom situacijom. “Smatram da se situacija poboljšava, ali da, i dalje nije bajna. Postoje mnoga umjetnička lijepa događanja, jedno od njih je definitivno projekt Okolo u sklopu kojeg sam imala priliku izlagati “Plesače” i zato sam jako sretna. Također tu su Erste fragmenti koji već dugo godina za radeom odkupljuju radove mladih umjetnika. Kažem situacija ide na bolje ali uvijek može još bolje. Pandemija je, barem studentima akademije s kojima sam pričala, dobro došla. Napokon smo imala vremena povući se u potpunosti u sebe i baviti novim idejama. Rekla bih u svakom zlu nešto dobro.”