Dok se oko platforme poput Pornhuba vežu kontroverzije, zaboravljamo da postoji sve više mjesta čiji poslovni model produkcije pornografije uključuje etiku i feminizam. Popričali smo s jednom od vodećih kreatorica koja uvodi revoluciju u kinematografiji za odrasle – Erika Lust
Pornhub se nedavno po tko zna koji put nosi s tužbama, ovoga puta od strane 34 žene koje tvrde da su se bez pristanka pojavile na snimkama na kojima je vidljiv “revenge porn”, ali i seksualno zlostavljanje te silovanje, dok su pojedinke na snimkama bile maloljetne. Ta saznanja potvrđuju veo kojim je obavijena industrija za odrasle – da se proizvodi nelegalno, da glumačka ekipa često nema uređene ugovore, da se sadržaj krade i distribuira bez dopuštenja te da je osoba koja gleda pornografski sadržaj stigmatizirana kao netko s kime “nešto nije u redu”. Također, “pornofilmići” su gotovo uvijek rezervirani za muškarce (i sudeći po kontroverzijama koje se vežu za Pornhub, služi im i za maltretiranje ženskoga roda). No sadržaj za odrasle u idealnom svijetu ne bi trebao, niti smio biti takav.
Nasreću, posljednjih se godina pojavilo puno platformi koje žele promijeniti taj narativ, i tu stvarnost: od toga da su manje koncentrirane samo na to što privlači mušku populaciju do toga da ne prikazuju žene na ponižavajući ili dehumanizirajući način, a svoje zaposlenike i zaposlenice prijavljuju i adekvatno plaćaju.
Te platforme nazivaju etičkima, ponekad i feminističkima, čiji je cilj pružiti prostor za slobodno izražavanje koje slavi različitost, a izbjegava fetišizaciju. Bilo koji oblik nasilja je, ako dosad već nije bilo jasno, strogo zabranjen.
Upravo je naša sugovornica, Erika Lust, još početkom 2000-ih detektirala probleme pornografske industrije te je danas vrlo uspješna i nagrađivana feministička kreatorica koja, po mišljenju mnogih, predvodi industriju etičke erotske zabave gdje je “female gaze” norma, a ne iznimka. Eriku je tadašnji dečko upoznao s mainstream filmom za odrasle, no, kako kaže, njezino je zanimanje za pornografiju ozbiljno započelo dok je studirala politologiju i rodne studije na Sveučilištu Lund u Švedskoj.
“Upoznala sam se s knjigom Linde Williams Hard Core: Power, Pleasure and Frenzy of the Visible. To mi je dalo akademski uvod u pornografiju; pokazalo mi je da pornografija nije samo govor o seksu i rodu nego je i neraskidivo povezana sa širim kulturnim i povijesnim diskursom koji općenito govori o seksualnosti. Odrastala sam sve frustriranija nedostatkom pornografije koja mi se sviđala, činilo mi se kao da sve rade muškarci, za muškarce. Htjela sam gledati nešto u čemu bih uistinu uživala, gdje bih mogla vidjeti reprezentaciju sebe i drugih žena koje poznajem, našeg zadovoljstva.”
U međuvremenu se zaposlila u tvrtki za proizvodnju reklama u Barceloni, zbog čega je počela pohađati satove filma. “Kad sam dobila zadatak da stvorim kratki film, znala sam da želim napraviti nešto o ženskoj seksualnosti. Tamo sam shvatila da je najbolji način za izravno istraživanje ženske seksualnosti stvaranje filma za odrasle koji bih i sama voljela gledati. Željela sam stvoriti nešto potpuno drukčije u žanru, pornofilm prema vlastitom ukusu, koji izražava moje vrijednosti i pokazuje važnost ženskog užitka. Stoga sam snimila kratki filmić pod nazivom “Good Girl” i besplatno ga objavila na mreži. Zapravo nisam ništa očekivala, ali toliko je puta bio proslijeđen da sam shvatila kako postoje i drugi ljudi koji također žude za alternativnim filmom za odrasle. I tako je rođena Erika Lust!”
Danas svojim projektom “XConfessions” pretvara anonimne maštarije koje joj šalje publika u eksplicitne kratke filmove, dok njezin studio Lust Cinema proizvodi originalne serije i igrane filmove vođene radnjom za ljubitelje filma i seksa. Tu je i Else Cinema, soft edition za one koji traže mekše erotsko iskustvo, a “The Store by Erika Lust” nudi širok katalog filmova za odrasle koje su snimili ona i drugi filmaši diljem svijeta bez potrebe za pretplatom. Uz to, postoji i “Porn conversation”, neprofitna organizacija koju je pokrenula zajedno sa suprugom Pablom s ciljem da ostalim roditeljima i odgajateljima pruže alate koji pomažu otvoriti temu pornografije i seksa mlađoj generaciji. I ako mislite da ćete ondje moći pronaći stereotip dolaska dostavljača pizze i ine mutave zaplete, varate se. Puno se pažnje pridaje i radnji i atmosferi filma.
Kako održava svoje veliko i uspješno poslovanje etičkim? Erika objašnjava: “Lust Cinema iza sebe ima moje feminističke vrijednosti, što znači da ljude svih rodova želim predstavljati kao ravnopravna seksualna bića, i zato ga zovu “feministička pornografija”. Jednostavno smatram da razgovor o “feminističkoj pornografiji” može biti ograničavajući. Redatelji koji se definiraju kao feministi dio su tako raznolike zajednice i njihov se rad međusobno razlikuje. Volim rastući pokret “feminističke pornografije”, ali također je važno shvatiti da nismo kolektiv ljudi gdje svi imaju iste umjetničke poglede ili ideje o seksu. Osiguravam da sve osobe ispred i iza kamere (bile one žene, queer ili određene rase) aktivno donose odluke o načinu produkcije i predstavljanja sebe u filmu. Osiguravamo i da je ono što gledate napravljeno u skladu s radnim uvjetima i pravima izvođača te uz njihov prethodni pristanak na sve što se toga dana događalo na sceni. Naša je najvažnija odgovornost osigurati mentalno, emocionalno i tjelesno zdravlje svih izvođača. Prije snimanja izvođači također razgovaraju o međusobnim granicama, sviđanjima i nesviđanjima te se dogovaraju koje će seksualne metode koristiti. Podmirujemo troškove njihovih testiranja seksualnog zdravlja, smještaja, letova i prijevoza do i sa snimanja. Isto tako, morate osigurati da postoji sigurno seksualno okruženje i prostor u kojem izvođači mogu izraziti svoje mišljenje i osjećaje. Za to također trebate imati talent managera koji se brine o izvođačima i solidnu posadu koja zna složenost seksualnog rada.”
Kako etična industrija uspješno radi ono što mainstream industrija ne uspijeva već desetljećima, Erika smatra da je to zato što pornosvijet diktiraju “tech guys”, a ne osobe kojima je uistinu stalo do seksualnosti i njezina predstavljanja.
“Pornografija u svojoj prirodi nije entitet koji je konstruirao muškarac, nego prostor za ljude da istražuju svoju seksualnost i to moramo povratiti. Pojava “besplatne” pornografije i piratski poslovni model kojim upravljaju razne web-stranice promijenili su industriju i način na koji društvo kolektivno konzumira pornografiju te gleda na ljude u industriji.”
Ali, kako tvrdi, došlo je do pozitivnih promjena. “Počinjemo shvaćati da seks, seksualnost i rodne uloge nisu ograničeni na usku ideju. Sada u industriji ima i više žena, filmašica koje imaju svoje glasove i koje stoje uz svoj rad, što u konačnici vjerujem da jest jedna od najvažnijih stavki u ovoj industriji. Mnogi ljudi seksualni posao povezuju sa seksualnom trgovinom i nastavljaju stereotip da su seksualni radnici žrtve ili ih oštećena povijest tjera na ponižavajući način života. Trgovina seksom lako se zamijeni svim vrstama seksualnog rada. Postoji pretpostavka da su pornografija i seksualni rad uvijek posebno iskorištavajući za žene, što jednostavno nije istina. Toliko je izvođačica osnaženo i ponosno onime što rade!”
Unatoč negativnosti kojom je ova industrija okružena, smatra da je problem i u nedostatku kvalitetnog seksualnog obrazovanja u školama. “Seks postaje sve manji tabu u društvu. Puno je resursa i zajednica na internetu koji potiču pozitivnije razgovore o seksu i seksualnom zdravlju, a to pomaže ljudima da se postupno osjećaju upućenije i sigurnije za otvoreni razgovor o svojoj seksualnosti. Kad priznate pornografiju i obratite se kontroverzijama koje postoje u industriji, otvarate dijalog i seksualni rad postaje manje sramotan. Međutim, stigma koja je još uvijek u velikoj mjeri vezana uz ljude koji rade u industriji (posebno za žene) je stvarna i još uvijek imamo dugačak put pred sobom.” Budućnost, kako tvrdi, ovisi o tome hoće li se dogoditi pomak s jednostavnog korištenja piratskih stranica i početi se podržavati raznovrsnije tvrtke plaćanjem njihova sadržaja.
“Korisnike treba upoznati s etičkim implikacijama gledanja piratskog materijala. Nadam se da će ljudi postati svjesniji svoje konzumacije pornografije i više razmišljati o posljedicama neplaćanja sadržaja. Trenutačno filmove često snimaju tvrtke s vrlo malim proračunom koje trebaju emitirati što više filmova kako bi se natjecale i bile profitabilne. Tek kad ljudi počnu plaćati pornografiju, stvari će se početi mijenjati jer će više novaca pružiti prostor novim inovativnim direktorima i omogućiti producentskim tvrtkama da se usredotoče na kvalitetu, a ne samo na kvantitetu. Kad platite sadržaj, dajete mu vrijednost. Podržavate ljude koji to rade i šaljete poruku da želite gledati pornografiju koja je napravljena sigurno, kvalitetno i raznoliko. Kao i na mnogim drugim poljima, potrošači su u konačnici dio industrije. Budućnost pornografije ovisi o ljudima koji je gledaju.”
Ovaj intervju objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia 263.
Fotografije: Aleix Rodón, Monica Figueras, Gutierrez Fernandez
