Cres i Lošinj idealni su otoci za ljetni road trip – zahvaljujući povezanosti mostom, možete otkriti različitosti ova dva otoka u jednom putovanju. A ukoliko imate samo pet dana na raspolaganju, ovaj tekst će vam zasigurno pomoći pri planiranju vaše buduće otočke avanture.
Iako su u prošlosti činili jedinstven otok, poznato je da je još u rimsko doba prokopan kanal kod naselja Osor koji im je dao današnji izgled. Stoga je doživljaj dvaju otoka kompletno drukčiji – dok Cres poziva na istraživanje njegove “divlje” ljepote, Lošinj osvaja svojim elegantnim austrougarskim vilama i romantičnim zalascima sunca.
Creški avanturizam
Čim pristanete u luku Brestova i prijeđete prve kilometre, osjetite moćnu veličinu ovog otoka. Ukoliko ste smješteni u Cresu, najvećem naselju, čeka vas vožnja od pola sata od trajektnog pristaništa. No isplati se napraviti detour do pitoresknog mjestašca Beli koji svojim izgledom podsjeća na neodoljive gradiće na brežuljcima u srcu Istre.
Nakon šetnje njegovim uličicama u kojima imate dojam kao da je vrijeme stalo u prošlosti, možete posjetiti Centar za posjetitelje i oporavilište za bjeloglave supove ili se spustiti do plaže kako bi barem na kratko potražili spas od ljetnih vrućina.
Kada stignete u grad Cres, nakon prve kave s pogledom na brodice i šarene fasade na rivi dok upijate otočku atmosferu, izgubite se u njegovim ulicama. A kada ogladnite, pronađite put do Gostionice “Belona”. Kao što sugerira i njeno ime koje dolazi od talijanske riječi “bella” odnosno epiteta danom lijepoj pipničarki oštarije koja se nalazila na istom mjestu – ovdje se lijepo jede. Budući da su vlasnici gostionice školovani ugostitelji, čim sjednete na terasu osjetite zašto ovaj restoran uvijek vrvi od žamora – spoj tradicije i visokog ugostiteljstva baziranog na lokalnim specijalitetima zaziva stari mediteranski duh. Preporučamo dimljene srdele za predjelo, a za glavno jelo lignje (koje sami love) na žaru ili domaću tjesteninu sa škampima. Idealna večera s okusom mora.
Dok se vozite automobilom, često ćete primijetiti bicikliste na cesti unatoč prilično izazovnom, strmom terenu. Vožnja bicikla na Cresu, i to poglavito za vrijeme ljetnih temperatura, nije nimalo laka s obzirom na uzbrdice koje vas čekaju, naročito ako idete prema mjestu Lubenice. Međutim, osvježenje je moguće pronaći tamo gdje ga najmanje očekujete – i to u obliku sorbeta od smokava.
U zaseoku Podol, u kojem živi samo pet stanovnika, austrijsko-creški bračni par radi domaći sorbet od smokava, meda i krušaka te nudi domaće sokove i kolač od mente koji ostavlja savršeni peckajući aftertaste. “Austrijska polovica” doselila se na otok zbog ljubavi te je odgovorna za izgled preslatke bašte u kojoj možete predahnuti od pedaliranja (nakon što ste se zalijepili od soka od murve s obližnjeg stabla). A budući da je Cres poznat po medu od kadulje, kod ovog para možete kupiti i njihov domaći med i tako ponijeti sa sobom najbolji suvenir – onaj čiji vas miris i okus momentalno teleportira natrag na otok.
Kada stignete do Lubenica, na prvi pogled nećete primijetiti da se nalazi na visokoj klisuri nad morem, točnije – na 378 metara nadmorske visine, budući da će vam vjerojatno prvi cilj biti pronaći malo hladovine i mjesto za kofeinsku injekciju u epizodi “moj spas za mene”. Pronašli smo ga na terasi konobe “Hibernacia” poviše koje se nalazi vidikovac koji gleda na poznatu plažu sv. Ivan (popularno zvanu Lubenice) – a u tom trenutku ćete shvatiti da vas nakon pedaliranja uzbrdo čeka prilično spuštanja nizbrdo planinarskom stazom.
Za ovaj kardio trening koji traje otprilike 45 minuta potrebno je imati planinarsku obuću (ili trail tenisice), s obzirom da je staza na određenim dijelovima jako strma. Ali kada stignete do plaže i uronite u tirkizno bistro more, zaboravit ćete na sve znojne muke dok uživate u predivnom pogledu na atraktivne lubeničke stijene poznate među ljubiteljima sportskog penjanja.
Ista planinarska staza od naselja također vodi do “Plave grote” – plaže gdje se nalazi špilja neobične konfiguracije stijena. Naime, nakon što prođete njeno “predvorje” s niskim stropovima, ulazite u veliku halu s plitkom vodom u kojoj more dobiva posebnu boju zahvaljujući lomu svjetla koje dopire iz otvorenog dijela špilje, a iz kojeg možete izroniti van na drugu stranu. Ali osim maske za ronjenje koja bi se trebala naći u vašem ruksaku, svakako ponesite i hammock jer je ova plaža idealna za ljenčarenje uz knjigu, prije nego se uspijete natjerati na uspon natrag. Naime, s obzirom da do ovih plaža nije jednostavno doći (osim ako idete brodom), uzmite si vremena za uranjanje u netaknutu ljepotu ovog otoka.
Gastro fantazija
Dakako, iskonski doživljaj Cresa nije moguć bez degustiranja nadaleko poznate creške janjetine, zaštitnog znaka gastronomije otoka. Najbolje mjesto za specijalitete od janjetine je Konoba “Bukaleta” u mjestu Loznati, što će vam potvrditi i svaki “lokalac”. Ovdje možete probati različite delicije od janjetine, od kojih ističemo njihovo jelo s potpisom – “janjeći tris” koji uključuje janjetinu ispod peke, pohanu janjetinu i janjetinu s grilla, kao i domaće njoke u janjećem gulašu. Ukoliko niste ljubitelj ove vrste mesa zbog njegovog specifičnog mirisa, napominjemo da je posebnost creške janjetine upravo što nema taj karakteristični “vonj”. Kako nam objašnjava vlasnik ove obiteljske konobe, njena posebnost leži u tome što ovce borave na otvorenom 365 dana u godini, slobodne da trče po creškim prostranstvima pa su “skoro pa divlje”. A ako se (kao i mi) gurmanski pitate koja je razlika između creške i paške janjetine, odgovor leži u njenoj namjeni – koja je u slučaju Paga orijentirana na sir, dok je na Cresu glavni fokus na konzumaciji mesa, stoga se primarno razlikuju po starosti.
Iduće jutro započnite ranom jutarnjom kavom u Valunu, malom mjestu koje se nalazi nedaleko od grada Cresa. Mirna uvala ovog slikovitog ribarskog mjesta odiše mirnoćom i jednostavnošću življenja uz koju je lako utonuti u otočko stanje uma. Međutim, za kupanje ipak sugeriramo da se premjestite na drugu stranu otoka, točnije prema plaži “Mali Bok” podno naselja Orlec. Do male plaže opkoljene visokim stijenama stiže se strmom stazom, ali trud se kao i u slučaju Lubenica i Plavih grota, itekako isplati. A ako imate sreće, moći ćete vidjeti i bjeloglave supove kako kruže poviše stijena, dok se kupate u kristalno čistom moru.
Na putu prema Lošinju, nezaobilazna postaja je već spomenuti Osor koji se nalazi između dva otoka. Ovo naselje kojeg su Rimljani zvali Apsorus, a Bizantinci Opsara, bilo je bogato trgovačko središte o čijem povijesnom značenju svjedoče njegove zidine. Otkrivanje njegovih ulica pravi je užitak budući da je zapravo muzej na otvorenome. Naime, mnogi umjetnici ovdje su ostavili svoj trag – a među njima se svakako ističu i Meštrovićeve skulpture na koje možete naići dok istražujete ovu predivnu malu oazu.
Pritom svakako nemojte propustiti priliku da posjetite simpatično uređenu Konobu “Mare” – idilično mjesto za ručak ili večeru koju ćete zasigurno pamtiti. U našem slučaju to su bile “poderane gaće” s janjećom paštetom za predjelo, “ječmotto” s povrćem i kozicama te domaći ravioli punjeni skutom u umaku od kozica za predjelo i potom – torta od malvazije kao grande finale za desert.
Osoba zaslužna za ove recepte koje pripremaju vrhunski kuhari, poznata je televizijska novinarka Mirjana Hrga koja se odlučila za zaokret u svojoj profesionalnoj karijeri. A nakon ovog posjeta, možemo definitivno potvrditi da je u tome i uspjela, budući da još uvijek sanjamo ove raviole i tortu i žalimo što nismo probali sva jela s njihovog menija.
Romantika je na Lošinju
Kao i na Cresu, i na ovom otoku je najzgodnije potražiti smještaj u njegovom najvećem gradu – Malom Lošinju zbog najveće ponude i dobre strateške lokacije za otkrivanje njegovih čari, i to lagodnom vožnjom na biciklu. Naime, ovdje je bicikliranje manje fizički izazovno, a poseban užitak predstavlja vožnja uz lungomare preko uvale Čikat prema Sunčanoj uvali, a koje se nalaze u produžetku grada.
Uvala Čikat vjerojatno je i najfotografiranija uvala na otoku – prepoznatljiva po sofisticiranim austrougarskim vilama koje se nalaze tik do mora. Pritom se svakako ističe impozantni Boutique Hotel Alhambra koji dominira svojom crvenom fasadom ili predivna roza vila iz 20. stoljeća ispred koje se nalaze (na društvenim mrežama već dobro poznate) bajkovite stepenice koje vode direktno u tirkiz, uz auru neke čarobne prošlosti.
S druge strane, bijele stijene Sunčane uvale idealne su za popodnevni dolce far niente – sunčanje na stijenama ili odmaranje u hammocku u šumi. A oni koji žele nagi iskusiti lošinjsku prirodu, pronaći će i FKK komadić raja. No oni nemirnog duha mogu iznajmiti kajak i odveslati prema otočićima Koludarc i Murtar, ili pak još sjevernije – do plaže Zabodarski.
Ovaj dio obale ujedno je i jedna od najboljih lokacija za promatranje romantičnog zalaska sunca, uz pogled na obližnji otok Susak koji se kupa u pastelnom nebu – bilo da sjedite na stijenama ili u Borik Mediterranean Baru.
Druga je zasigurno vidikovac Providenca – uz panoramski pogled na Lošinj i okolne otoke s ovog brdašca, ispijanje čaše vina dok sunce tone u smiraj zasigurno će vam ostati u sjećanju. Čista romantika i slatki otočki život.
A to podrazumijeva naravno i – gelato! Blizina Italije podiže očekivanja od ove ledene slastice, stoga smo bili u potrazi za savršenim sladoledom. Otkrili smo ga u Moby Dick Gelateriji – i to s okusom skute i smokve. Skoro pa bismo mogli reći – dva okusa koja objedinjuju Cres i Lošinj.
Kad smo već kod slatkih radosti, napominjemo da u Malom Lošinju možete pronaći dobro poznatu zagrebačku slastičarnicu Torte i to čija je terasa skrivena iza rive, za neometano uživanje u jutarnjim ritualima dok planirate kako provesti ostatak dana.
A jedna od znamenitosti koju svakako nemojte propustiti je Muzej Apoksiomena. Ovaj odličan muzej u palači Kvarner na rivi, djelo je arhitekata Idisa Turata i Saše Randića te ostalih suradnika koji su osmislili trajni dom skulpture Apoksiomena kroz genijalno koncipiranu seriju soba koje pričaju njegovu priču. Ovaj grčki brončani kip mladog atlete slučajno je otkrio 1996. godine belgijski ronilac u lošinjskom podmorju na dubini od 45 metara, zaglavljenog između dvije stijene. Zahvaljujući višegodišnjoj restauraciji, veličanstvenog Apoksiomena može se vidjeti u “Bijeloj sobi”, u pozi koja evocira antički ritual skidanja prašine, znoja i ulja s tijela srpolikim instrumentom nakon treninga ili natjecanja, a otud i njegov naziv – apoxyómenos odnosno “onaj koji se struže”.
Mali vs. Veli
Naravno, nakon Malog Lošinja, ne možete otići s otoka bez da provjerite kako izgleda lošinjska “vela” varijanta. Unatoč sugestiji imena, Veli Lošinj je brojem stanovnika manji od Malog Lošinja, iako je tijekom povijesti bila zapravo obrnuta situacija. No Mali Lošinj nastavio se kontinuirano razvijati i time prerastao svog prethodnika, ali njihova imena ostala su nepromijenjena.
Budući da manje turista gravitira Velom Lošinju, njegova atmosfera manje je užurbana, a turisti uglavnom skriveni u hladu ispod suncobrana u nekom od restorana na rivi uskog zaljeva kojim dominira pastelno roza crkva Crkva sv. Antuna opata.
Šarena tutti frutti arhitektura ovog mjesta preslikava se i na susjednu uvalu Rovensku, pri čemu asocira na talijanski stil priobalnih naselja. A taj dojam svakako je upotpunila pizza s tartufatom u Rove pizzeriji, slasna podloga za daljnje pedaliranje do uvale Valdarke i popodnevno izležavanje gdje drugdje nego – u hammocku.
Iako zasigurno ima još mnogo predivnih mjesta koje ovom prigodom nismo uspjeli posjetiti, kao primjerice i otok Susak do kojeg se može lako doći iz Malog Lošinja, ipak se potrebno prisjetiti da ne valja samo trčati od jednog mjesta do drugog kako bismo postavili virtualne zastavice. Jer na odmoru si jedino i možemo priuštiti taj luksuz da radimo – apsolutno ništa. Ili kako apelira novi singl Yaye (pjevačice Jinxa) i Izgubljenog vikenda – “treba nam dosade, obične dosade – takve da ostane”.
Foto: privatna arhiva
