Zagrepčanka Karla Kocijan pažnju medija privukla je svojim zanimljivim produkt dizajnom koji je nedavno nagrađen i važnim međunarodnim priznanjem. Ono što je posebno zanimljivo kod njezinog razmišljanja o uporabnom dizajnu jest to što se željela približiti i biti praktična korisnicima treće životne dobi. A to morate priznati, nema svatko na umu.
Karla je magistrirala produkt dizajn na Studiju dizajna u Zagrebu 2019. godine, radi kao interijer dizajner, ali se u slobodno vrijeme bavi grafičkim dizajnom, produktom te scenografijom. Odrasla je u umjetničkoj obitelji, okružena slikarstvom, kostimografijom i scenografijom i oduvijek je nešto crtala, slikala i smišljala, govori mi o sebi, a kada razmišlja o dizajnu, kaže mi sljedeće: “Dizajn ne bi trebao biti samo lijepa svjetiljka ili stolica, dizajn bi trebao čovjeku olakšati život. Dizajn je prvo funkcija, a onda estetika i te dvije komponente su neodvojive. Nažalost, danas ima mnogo forme bez sadržaja u svim segmentima društva pa tako i u dizajnu. Dobar dizajn je trajan što znači i da je prilagodljiv promjenama potreba korisnika kroz vrijeme. Samim tim smanjuje se i količina otpada što znači i da je dobar dizajn važan za očuvanje čovjekovog okoliša.”
S pojmom ageizma Karla se počela baviti na diplomskoj godini fakulteta. “Tema mog diplomskog rada bila je prostorno i predmetno oblikovanje za treću životnu dob.
Čitajući i istražujući o osobama starije životne dobi, naišla sam i na pojam ageizam. On je svuda oko nas i toliko je uobičajen, a ljudi ga gotovo i ne primjećuju. Ageizam, odnosno diskriminacija na osnovu godina, ne odnosi se samo na starije već i na mlađu populaciju, a možemo ga usporediti sa seksizmom ili rasizmom. Međutim, o pravima manjinskih skupina, životinja, vegetarijanaca… govori se mnogo češće nego o pravima i problemima starijih osoba.”
I upravo se u sklopu svog diplomskog rada bavila osobama treće životne dobi, njihovom načinu življenja, potrebama i željama. “Ta tema i problematika me stalno zaokupljaju i projekt fotelje Nana se „kuhao“ već dugo. Nana je fotelja za sve dobne skupine, ali je prilagođena i starijoj populaciji. Visina fotelje je nešto veća od uobičajenih pa je starijima ili teže pokretnima lakše ustati. Napravljena od drva, stabilna je i s čvrstim rukonaslonima. Nije teška pa se može lako pomicati, a ima i dva odvojiva jastuka koji mogu biti presvučeni različitim materijalima. Tako vlasnik fotelju neće baciti kada se tkanina pohaba ili mu boja dosadi, nego će jednostavno presvući jastuke.”
S je radovima sudjelovala na raznim međunarodnim natječajima, a konkretno s “Nana” foteljom prijavila se na dva natječaja i na oba osvojila priznanje; SIT Design Awarda i nagradu A’Design Award. “Za obje nagrade mi je iznimno drago, zato što je fotelja kao dizajn prepoznata, a prepoznata je i tema. A’Design award je veliki svjetski dizajnerski natječaj i za to mi je stvarno čast i zadovoljstvo dobiti nagradu među tisućama prijavljenih. To mi je i potvrda da je ono što radim dobro i da idem u dobrom smjeru. Štoviše, u kategoriji kojoj sam prijavila naslonjač – pomagala za starije i nemoćne, samo je 10 nagrađenih. Zanimljivo je i indikativno upravo to što na tako velikom natječaju, gdje postoje kategorije unutar kategorija – ne postoji namještaj za starije već samo kategorija za pomagala za stare i nemoćne.”
Pitala sam ju i kako razmišlja o svom dizajnu te što nam želi poručiti: “Moja osnovna ideja je ovom foteljom potaknuti razmišljanje o potrebama starijih, zdravih i samostalnih osoba, jer imam dojam da su oni u društvu nevidljivi, a čine značajan dio stanovništva! Želim pokazati da dobro dizajniran namještaj s malim prilagodbama može odgovarati kako mlađima tako i starijima, da on ne mora biti stigmatizirajući, nego funkcionalan i lijep. Također, da namještaj mora biti prilagodljiv i personaliziran, kako bi odgovarao što većem broju korisnika.”
Karla nas je poprilično oduševila smjerom kojim ide, a za kraj sam pitala što ju sve inspirira te na čemu trenutno radi.
Život je najveća inspiracija. Kada je čovjeku posao poziv, onda nema problema s idejama. One dolaze same, samo ih treba „staviti na papir“ i realizirati.
Trenutno razvijem “Nanu” kako bi se što prije proizveo prototip i krenulo u proizvodnju. U planu mi je proširiti kolekciju namještaja prilagođenog trećoj životnoj dobi. Osim toga uvijek se nađu neki mali projekti na kojima se radi a tu su i zanimljivi stolići koji će nadam se uskoro vidjeti i svijetlo dana.”
Foto: privatna arhiva
