Odlučili smo saznati kako su se Josipa Granić i Erol Zejnilović spojili u ovaj zanimljiv muzički paketić te sve o njihovom procesu rada na albumu prvijencu “Žene mape”
Zvuk glazbenog dua koji čine Josipa Granić i Erol Zejnilović savršeno pristaje uz neki koktel, a ne kao foršpan meksičke sapunice, iako naziv njihovog zanimljivog glazbenog projekta to možda sugerira. Marisol je, kako nam kažu, duo koji se poznaje godinama, iz puno priča prije nego što su odlučili zajedno napraviti i jednu glazbenu. Znaju se s plesnih podija, s pozornice, iz publike, dječjih rođendana, prvomajskih zabava, plaže.
U životu su prilično raštrkani, svugdje vole zagrebati, proviriti nosom, probavati nove stvari, a vesele ih povijest, pisanje i sve oko jezika. Nekad im, šale se, netko tu zanimaciju i plati, a evo kako se tu negdje izmigoljila i ona glazbena.
Kako ste se uopće počeli baviti glazbom, kad se i kako dogodio onaj “klik” koji vas je potaknuo da se i glazbeno spojite?
Glazba je u našim životima jednako dugo i posredno i neposredno. Erol je i čovjek s pozornica, a Josipa je netko tko je dugo bio promatrač, pažljiva publika, osoba koja piše i pjeva iz sjene, za sebe, a sad i za druge. Naša zajednička glazbena avantura nastala je jedne ljetne večeri na Jadranu gdje se iz ideje da Erol bude moj instruktor bas gitare, koja se nije realizirala (jer je ”učitelj na naš prvi susret došao bez instrumenta). Uskoro smo shvatili da smo prilično dobar tim i da pjesme zapravo nalaze nas i vrlo lako mi postajemo njihov alat kako da izadju van. Album je vani što je super velika stvar, ali bas još nisam zasvirala.
Vaš zvuk opisuje se kao mango pop i retro-akustični pomaknuti Mediteran, koliko vam je dugo trebalo da ga pronađete?
Kao i pjesme, bolje je rečeno da je zvuk pronašao nas. Nismo ni na što oslanjali ni planirali koje boje će biti naš zvuk, o čemu želimo pjevati i kakvu glazbu želimo raditi. Vjerojatno je da se oslanja i da je oblikovana nekim našim utisnutim glazbenim pričama kojih smo se u životu što svjesno, što nesvjesno naslušali. Mango pop ne postoji kao žanr ni smjer u glazbi. Mango je pjesma s albuma, a veže se uz nešto ukusno i fino, južno, toplo i ljetnje što smo kao asocijacije htjeli prenijeti i na naš album.
Možete nam nešto više reći o svom vrlo zanimljivom albumu, cijeli mi nalikuje na vaš videospot “Kontrol frik”? Osoban, ogoljen, svakodnevan, poistovjećujuć. Koliko ste dugo radili na njemu?
Album smo stvarali i snimali u nekoliko dnevnih boravaka želeći zadržati toplinu i atmosferu koja ponekad izostane u strogim studijskim uvjetima. Kao u nekom produljenom jam session druženju od 3 godine, ali opuštenom i bez ikakvih pritisaka i rokova. Svojevrstan je dnevnički zapis ili kratka epistolarna forma jednog proteklog vremena. Na albumu se nalazi 9 pjesama, kao 9 stanica ili 9 stranica iz našeg života. Nastao i je kao prikaz kontrol frikova i zanimljivosti ili problema ili pouka što ta osobina radi pojedinačno ili u nekom odnosu.
Otkud zanimljiv naziv “Žene mape”, što stoji iza njega?
“Žene mape” naslovna je pjesma s albuma koja opisuje podvojenost između žene koja se izvana snalazi u prostoru, koja ja MAPA, karta i točno zna gdje je, a iznutra istovremeno traži put prema sebi i čezne da se izgubi, tj. ipak nađe udvoje.
Kako izgleda jedna vaša proba, koliko vam treba za stvoriti singl, koliko surađujete na tekstu i glazbi, jeste li se striktno podijelili ili stapate ideje?
Zajednički i primarni zadatak je bila motivacija da se uopće nalazimo, a već na prvim susretima se podjela ”posla ” sama nametnula. Probe su nam uvijek akustične. Erol počinje svirati ili prebirati harme na gitari, a ja uz metlu kao mikrofon pjevušim melodije i prelistavam rokovnike sa stihovima pokušavajući pronaći one koji atmosferski odgovaraju toj mini glazbenoj skici. To je neki kostur nakon čega zajedno dorađujemo pjesmu i spajamo ideje. Nismo radili pjesmu po pjesmu, nego smo sakupili nekoliko sati ”svaštare” kroz nekoliko mjeseci, a potom preslušavali, čekali da oboje kliknemo na nešto što nam je zanimljivo, makar i samo neki komadić. Komadić po komadić i izgradili bismo pjesmu koja ima glavu, trup i rep.
Što vam je trenutno na playlisti?
Otkada imamo premium Spotify servis, puštamo se moru različite glazbe koju nam predlaže. Kao neki dobar prijatelj koji ti stalno šalje glazbu na preslušavanje. Super funkcionira, upišeš neku pjesmu ili album koji želiš čuti, recimo MEN I TRUST : Oncle Jazz i algoritam ti nastavi birati nešto što pretpostavlja da će ti se svidjeti. Rijetko kada pogriješi. Već nakon nekoliko dana slaže ti i poklanja osobnu playlistu na dar, tako da otkrivamo puno nove glazbe iz svih dijelova svijeta.
Kad možemo očekivati koncert?
Iako smo tek izdali album prije dva tjedna, naši prijatelji iz LAA-a već su dobili nekoliko upita za ljetne pozornice. Prva u nizu je tvrđava sv. Mihovila u Šibeniku gdje ćemo nastupiti 22. lipnja u sklopu Lets rock festivala. Nakon toga imamo Mljet, 31. srpnja u sklopu jednog super – raznoliko osmišljenog festivala MARS. Još se nešto šuška, ali nemamo još potvrđene datume, ali ono što svakako planiramo i zbog čega smo jako uzbuđeni je zagrebačka promocija i veliki koncert s proširenim sastavom u rujnu, dok je još toplo, a ne prevruće. Naš duo za tu prigodu postat će kvartet. Više datuma za dejtove pratite na našim društvenim mrežama: marisol.mango i marisol.band.
Foto: Barbara Radelja
