Hoćemo li se uspjeti na vrijeme trgnuti i zajedničkim snagama napokon krenuti konkretno djelovati za spas našeg planeta?
Zadnji kvartal 2020. godine, unatoč svim ostalim velikim problemima u svijetu, žestoko je obilježen tematikom klimatskih promjena i globalnog zatopljenja. Možda se nekima od nas još uvijek čini da je ova problematika običan hir prirodoslovaca i nismo spremni suočiti se s neugodnom istinom, ili pak u nezainteresiranost i poricanje upadamo zbog nedovoljne upućenosti za stvarni problem, no činjenica je da se posljedice klimatskih promjena osjećaju na svim dijelovima planeta Zemlje. A osjećat će se uskoro i više ako ne krenemo odvažno u promjene. Točnije, pod uskoro mislimo, ako ste vjerni čitatelj i kupili ste Graziju izlaskom na kioske, 7 godina 41 dan 20 h 59 min 59 sekundi, kako bi nam rekao onaj, nedavno postavljen gigantski sat u New Yorku koji otkucava vrijeme do ekološke katastrofe. Čak je i još glasnije upozorenje dao dokumentarac Sir Davida Attenborougha koji je snimio dokumentarni serijal “Život na našem planetu“. Dokumentarni film koji je protutnjao našim dnevnim boravcima, mnogima od nas ostavivši šokirani izraz lica, nakon što smo s ovim 94-godišnjim znanstvenikom prošli retrospektivu njegova života i života na našoj jedinoj Zemlji, i kao grande finale vidjeli u kakvo smo je stanje doveli – u samo 70 godina smanjili smo životinjsku populaciju za pola, 70 posto ptica na svijetu sveli na domaće ptice, većinom kokoši, a 60 posto životinja koje postoje su iz uzgoja s glavnom svrhom da nam postanu hrana. Srušimo 15 milijardi stabala godište, izlovili smo već 30 posto riba do kritičnih razina, a populacija onih slatkovodnih pala je za 80 posto. Arktik, jedno od najhladnijih i najskrovitijih mjesta na planetu, doživio je smanjenje leda za 40 posto u 40 godina. Uostalom, znate li da se glavni “bazen“ leda u Arktičkom moru, dijelu koji se naziva Laptevsko more uz obalu Sibira, još nije počeo smrzavati? Ne čudi zašto Attenborough, kao i ostatak znanstvene zajednice poziva čovječanstvo na hitno djelovanje u zaustavljanju ekoloških katastrofa. Većina prijedloga sastoji se od postupnog ukidanja fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije, stvaranje zabranjenih zona za ribolov u cilju očuvanja oceanskog svijeta, promjene načina prehrane i prestanka jedenja mesa, zaustavljanja krčenja šuma i njihove obnove, te presađivanja stabala na globalnoj razini.
Kako bismo u potpunosti osvijestili ove šokantne podatke, razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Ivanom Herceg Bulić, znanstvenicom, koja je dio tima prvog hrvatskog Centra za klimatološka istraživanja koji okuplja znanstvenike i istraživače sa svih odsjeka PMF-a te je nedavno osnovan kao ustrojstvena jedinica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u cilju provođenja interdisciplinarnih istraživanja klime, klimatskih promjena i utjecaja klimatskih promjena te ublažavanja njihovog negativnog učinka na ekosustave, urbani i prirodni okoliš te društvo. Centar će također raditi i na podizanju opće svijesti javnosti o klimi i klimatskim promjenama, ali i o tome kako se i koja istraživanja provode, posebno u Hrvatskoj, pa će u skladu s time organizirati mnoge znanstvene popularne manifestacije, radionice, tečajeve i sl., kako nas je informirala izv. prof. dr. sc. Herceg Bulić. S kakvim informacijama trenutačno raspolažu? “Ono što definitivno znamo jest to da se i u Hrvatskoj i u svijetu događaju klimatske promjene. Na temelju svih mjerenja i pokazatelja, uočavamo da je globalno zatopljenje zahvatilo veliku većinu Zemlje.”
“U Hrvatskoj se to ponajprije primjećuje po pozitivnim trendovima temperatura, ali i utjecaju na druge parametre, kao što su primjerice oborine, koje su jedan od vrlo važnih meteoroloških parametara. Isto tako, uočava se utjecaj na pojavu ekstremnih meteoroloških pojava kao što su tuča, epizode iznimno jake oborine ili sušna razdoblja. Ono što možemo reći na temelju svih predviđanja numeričkim modelima je to da će se globalno zatopljenje nastaviti, a ekstremne meteorološke pojave postati češće i intenzivnije. Tako možemo očekivati žešće i duže toplinske valove, što za sobom pak nosi niz socijalnih, ekoloških, gospodarskih i zdravstvenih problema. Dakle, ne možemo ignorirati upozorenja znanstvenika o globalnom zatopljenju. Znanstvena zajednica ima čvrst stav o tome što se događa i zbog čega se događa, a temelji se na brojnim istraživanjima, različitim znanstvenim metodama i kritičkom promišljanju“, vrlo je egzaktna ova znanstvenica. “Čak i puno mlađe osobe od primjerice sir Davida svjedoče o klimatskim promjenama. Sjećam se i sama, kao dijete, skijanja na Sljemenu, odnosno kad je skijaška sezona ponekad trajala i do kraja ožujka, a toga stvarno više nema u ovom recentnom razdoblju.“
Baš kao što je ova profesorica naglasila, znanstvena zajednica je složna – neprestano upozoravaju na to da ne smijemo čekati još desetke godina. Klimatska katastrofa počela se događati već sada. Idealan primjer za to je Jakarta, golemi grad od 30 milijuna stanovnika kojem prijeti potonuće zbog podizanja razine mora. Štoviše, indonezijska vlada ima u planu do 2024. godine kompletno preseliti grad na susjedni otok Borneo u cilju spašavanja života i prijeteće katastrofe.
Pa otkud onda krenuti? Iako se izv. prof. dr. sc. Ivana Herceg Bulić slaže da se moramo ponašati ekološki svjesno i savjesno, pokušati biti što štedljiviji što se tiče korištenja raznih resursa koje imamo na raspolaganju, također smatra i da se može napraviti puno više ako zahtijevamo promjene na državnoj razini. Naravno, na prvome mjestu je edukacija mladih ljudi, u sklopu čega profesorica Herceg Bulić apelira kako ne postoji školski predmet koji bi se sveobuhvatno bavio problematikom klime i klimatskih promjena. “Možemo djelovati kao pojedinci tako da zahtijevamo od naše vlade da problematiku klime i klimatskih promjena ozbiljnije prepozna i jasno iznese u svojim programima i planovima te zahtijevati da se o poduzetim mjerama razgovara i informira javnost. Kad se provode bilo kakve kampanje ili održavaju politički nastupi, javnost bi trebala tražiti odgovore na određena pitanja u vezi ublažavanja i prilagodbe na klimatske promjene. Znanstvenici provode istraživanja i objavljuju rezultate, a što se tiče konkretnih postupaka koje država treba poduzeti, to se odnosi ponajprije na usvajanje i provođenje politika koje su znanstveno utemeljene i usmjerene prema održivom razvoju.“
Kad je riječ o praksama država, već postoji puno zanimljivih inicijativa koje nam mogu poslužiti kao primjer. Primjerice, Velika Britanija razmišlja potpuno zeleno – obvezala se smanjiti štetne emisije ugljičnog dioksida na nulu do 2050. godine te je zabranila uporabu mikročestica plastike u kozmetičkim proizvodima. U jednoj od škola već je cijela znanstvena nastava usmjerena na temu globalnog zatopljenja, a Meryl Batchelder je prva profesorica klimatskih promjena u Engleskoj. Početkom ove godine, predsjednica Europske komisije, Ursula von der Leyen, predstavila je svoj program “Green Deal“ prema kojem bi se Europska unija morala zakonski obvezati da će postići klimatsku neutralnost do 2050. godine. Inicijativu su poduprli brojni političari i nevladine organizacije koji su objavili i apel prema zelenom uzletu bez obzira na koronakrizu s kojom se trenutačno suočavamo i koja nam na globalnoj razini posvuda čini glavni fokus. Time utjecajni pojedinci pokazuju kako im je bitno spašavanje planeta bez obzira na sve, a zelenu ekonomiju stavljaju kao odgovor za izlazak iz krize. No profesorica Herceg Bulić naglašava da ne moraju za sve države vrijediti ista pravila. Primjerice, potpuni prelazak na obnovljive izvore energije u cilju spašavanja klime i planeta. “Bojim se da to zvuči puno bolje nego što je izvedivo. Naime, prelazak na obnovljive izvore energije je iznimno složen, zahtijeva određenu infrastrukturu, sirovine i razvoj novih tehnologija. Primjerice, za vjetroelektrane je poželjan vjetar određene brzine koji kontinuirano puše, bez turbulencija i snažnih naleta. Ako imate područja kao što je naše obalno područje, gdje na nekim mjestima puše bura s olujnim udarima koji predstavljaju opasnost za konstrukciju samih vjetroelektrana, onda je iskoristivost vjetroagregata na takvim područjima upitna. Solarni paneli su iznimno korisni, ali potrebno ih je proizvesti, za što su potrebne određene sirovine, te ih postaviti na odabrane lokacije. Kad se paneli oštete ili prestanu raditi, nužno ih je prikladno i ekološki zbrinuti jer zbog svog sastava predstavljaju opasni otpad. Upravo zbrinjavanje i recikliranje otpadnih solarnih panela predstavlja velik ekološki problem koji će u budućnosti rasti. Dakle, prelazak na potpuno obnovljive izvore energije nije tako jednostavan niti ga je moguće brzo ostvariti. No, ono što je bitno je to da svaka država sukladno klimatskim obilježjima područja Zemlje u kojem se nalazi i svojim energetskim potencijalima donosi određene odluke s ciljem postizanja učinkovitog sustava koji se temelji na čistoj i dostupnoj energiji.“
Na kraju nam samo ostaje pitanje koliko se još znanstvenih dokaza treba servirati i koliko se nepogoda na Zemlji dodatno treba zabilježiti da bismo se svi zajedno doista pokrenuli? Promjena životnog stila kako bismo očuvali ljepotu života na našem planetu nije samo puka potreba nego alarmantna nužnost. Ne shvatimo li to i prihvatimo odmah sada, pitanje je hoće li se prije otopiti svi ledenjaci, ili čovječanstvo u svom vlastitom poricanju i indiferentnosti?
