Da priroda nisu isključivo planine i šume rezervirane za vikende dokazuje sve brojnija skupina ljudi diljem Europe koja ljepote prirode pronalazi u pukotinama na cestama i u zidovima svojih gradova – educirajući o istima i sve slučajne prolaznike
Mi ljudi imamo tendenciju žudjeti za nečim dalekim, nečim novim, nečim sljedećim, pa i tuđim. Stremeći uvijek ka višem i boljem, stručnjaci smo u ignoriranju onoga što nam je vrlo često “pred nosom“. Na ovo naše ponašanje prst je posljednja oštro usmjerila i pandemija koronavirusa, koja nas je “prisilila“ da vidimo ono lokalno. Mnogi su tako, između ostalog, postali svjesni šumskih puteljaka, iscjeljujućeg zelenila i nenadmašne ljepote prirode u svojoj blizini. Ipak, korak dalje učinili su stanovnici Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske.
Naoružani kredama i sa zaštitnim maskama na licu, postali su pravi tragači za neobičnim u naizgled običnom. Odjednom su, osim u nebo i u krošnje, počeli gledati cestu kojom hodaju ne bi li ugledali kakvu biljku koja se uspjela probiti kroz gotovo nevidljivu pukotinu u betonu i usmjeriti svoj cvijet ka suncu. Premda je to zabranjeno na javnim površinama u UK-u, kredom su uz uporne biljke na koje su nailazili počeli ispisivati i njihova imena, a sve to ne bi li promijenili percepciju biljaka koje vrlo često nazivamo korovom u urbanim sredinama.
Autorica ideje iza misije ovih britanskih “guerilla botaničara“ zapravo je botaničarka Sophie Leguil, koja je krajem 2019. godine pokrenula projekt “More Than Weeds“ s ciljem skretanja pažnje na biljke u gradovima. Upravo je Sophie počela uz biljke na koje je nailazila u šetnjama Londonom ispisivati njihova latinska i engleska imena, a projekt je, na društvenim mrežama objedinjen hashtagom #MoreThanWeeds, tijekom karantene postao viralan te toliko uspješan da autorica planira i ture, predavanja te stručno vodstvo za lokalnu vlast. Mnogima su tijekom karantene upravo ove male gradske avanture u potrazi za biljem pomogle da se osjećaju bolje i više cijene ono što imaju, a dodamo li tome i činjenicu da se neke biljke u jednoj zemlji smatraju korovom, dok su u drugoj vrlo cijenjene, dobivamo projekt koji nas podsjeća da uistinu gledamo svijet oko sebe, radujemo mu se, u njemu pronalazimo čudesa te da ga, naposljetku, cijenimo.
