Zvonimira Karavida diplomirana je kiparica te, kako kaže, “moram reći odmah i Zadranka jer većinu svoje inspiracije crpim iz blagodati života u Dalmaciji”
Iznova se oduševljavam količinom kreativnosti na našoj sceni. Iznova se oduševljavam umjetnicima u čijim se radovima izgubim, ni sama ne znajući zašto. Primjer toga su mi i radovi Zvonimire, čije staklene skulpture u mojim očima odišu nekom slobodom, poetičnošću i mirom. Mislim da je trajalo ravno tri minute od trenutka kad sam ih vidjela do trenutka kad sam se javila Zvonimiri s molbom da prezentiram njezin rad. Pristala je.
Za početak mi kaže kako je odmalena bila kreativan tip pa joj je bio prirodan slijed upisati Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zadru. Tamo joj se najviše svidio rad u glini, a kasnije se na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci taj interes produbio. Sa staklom se upoznala na zadnjoj godini studija i odmah ju je privukla “poetika i estetika materijala u kojem možeš napraviti gotovo nevidljive skulpture”.
Ono zbog čega sam je kontaktirala, baš je taj njezin rad s recikliranim staklom. Staklene skulpture koje kombinira s kamenim postoljem. “Trenutno su to staklene periske i galebovi, uglavnom manjih veličina, oko 30 cm, a za blagdane su bile dostupne staklene pahuljice. Naravno, sve to se može naručiti i u većim dimenzijama do 100 cm. Također, radim radove i po narudžbi, bilo da je riječ o poslovnim poklonima, nagradama te prostorne instalacije za hotele, restorane itd.”
Ima više tehnika po kojima izrađuje skulpture, no ono što ih sve veže jest da “nastaju u peći za staklo pod visokim temperaturama. Osnovna tehnika kojom radim je staklena fuzija gdje se više komada stakla sjedinjuje pod temperaturama od 600 do 800 stupnjeva te se kontrolirano hladi. Prije nego skulpture dođu do faze da idu u peć, staklo se reže, brusi, čisti i po potrebi lijepi. Osim toga, ovisno o tehnici i zamisli kako će skulptura izgledati, pripremam i izrađujem kalupe od keramike, siporeksa i posebnoga praha koji podnosi te temperature.” Kaže kako vrijeme koje je potrebno za izradu varira, ali ako uzme u obzir da se samo u peći nalaze od 18 sati do četiri dana, za svaku je sigurno potrebno nekoliko dana, a ovisno o tehnici i po mjesec dana.
Njezina druga ljubav je glina, zbog čega uskoro možemo očekivati u ponudi i neke uporabne i umjetničke predmete od keramike kako mi je najavila. Osobno jedva čekam, a ako su se njezini radovi dojmili i vas poput mene, za više informacija i daljnje novosti možete pratiti njezin Instagram i Facebook profil. Također, njezini radovi uskoro će se moći pronaći i u galerijama.
Fotografije: Marta Soljačić
