Nekada Republika za sebe, danas svijet za sebe. Dubrovnik.
Utorak popodne 17:00 h. Zadnji radni dan prije odlaska na kratki godišnji odmor, a djevojka i ja imamo problem. Problem gledanja u maglu. Kad okuje Zagreb, teško mi je uopće zamisliti da postoji lokacija na kojoj je sunce odnijelo pobjedu, te često ostajemo prikovani u stan. Ovog puta, presudan je bio spontani telefonski poziv potencijalnom smještaju u Dubrovnik. Premišljanje je završilo nakon rečenice „Ako postoji bolji trenutak za posjetiti Dubrovnik to vam je sada. Nema nikoga, restorani rade, a mi smo vam u kratkim rukavima“. I to sve onim prokleto šarmantnim dubrovačkim naglaskom. Nije baš tajna da južno od tunela Sv. Rok počinje nova „klimatska država“, a ovog puta je to bilo posebno izraženo. So let me tell you a story…
U Dubrovnik iz Zagreba možete doći autom ili avionom, barem za nas nemaštovite. Povratna avionska karta je bila povoljna, ali iz nepoznatih razloga odlučili smo sjesti u auto i nakon X sati i 15 minuta vožnje parkirali smo se kraj Konzuma. Ta lokacija je toliko popularna da je Eko taksi uveo posebnu cijenu vožnje od Konzuma do Starog grada – 20 kn fiksno. Ukoliko dolazite autom, definitivno predstavlja best-buy parking lokaciju.
Barem u godini u kojoj Grad ne posjeti 3 milijuna turista, uključujući dolaske kruzera. Brojke koje su prošle godine naštetile poslovanju velike većine djelatnika u turizmu, s druge strane su pružile možda once in a lifetime iskustvo za posjetiti Dubrovnik. Kad smo kod brojeva, u listopadu 2020. godine u Dubrovniku je noćilo 6% turista u odnosu na isti mjesec 2019. godine. No ovdje ćemo odmah i završiti s ekonomskim tragedijama, barem što se tiče novije povijesti, te obići TOP 5 lokacija koje su nas ostavile bez…
5: Cogito Coffe Shop (Vrata od Ploča)
Ovo mini putovanje počinjemo s mjestom za sve zaljubljenike u dobar espresso. Cogito Coffe je lokacija dobro poznata svima koji vole krenuti u dan sa šalicom vrhunske kave. U Dubrovniku se nalazi na dvije lokacije; jedna unutar samih zidina koje je bila zatvorena zbog onih 6 % gore spomenutih te druga 50 m izvan zidina; dovoljno izvan da vam ovaj „vidim-biljke-zidine-more-sunce-nebo“ pogled pomuti um, ukoliko to već espresso nije napravio.
Ako me još uvijek pratite na ovom (pro)putovanju, prije skoka na broj 4 zaslužili ste bonus sliku. Nekih 100 m pored Cogita, nalazi se plaža Banje. Šetajući prema njoj razmišljao sam što zanimljivo uopće mogu vidjeti 19. studenog na plaži, ali sam zaboravio da se nalazim u gradu vaterpolske tradicije duge 97 godina i da je plivanje cjelogodišnja aktivnost. Ne zovu ga studeni bez razloga.
4: Dubrovnik Beer Company
U borbi vinopije i pivopije u meni, drugi dan u Dubrovniku pobijedio je drugo spomenuti. S obzirom na to da sam veliki ljubitelj Garden Brewery koncepta na zagrebačkom Žitnjaku, računao sam da sličan koncept u Dubrovniku mora biti u najmanju ruku jednako dobar. I bio je, s puno stila sređen industrial prostor s tankovima u pozadini te kombinacijom drva i metala pun je pogodak.
View this post on Instagram
Osim stalne postave nekoliko craft piva ovog puta su imali i Pre-Prohibition lager (simpatičan konobar nije znao zašto ga tako zovu) koji je nastao u suradnju s jednim američkim studijem. I za kraj, teško mi je opisati koliko su cijene bile prilagođene situaciji. Respect za malo poduzetništvo. Iako nisu više toliko ni mali.
3: Srđ
Vjerojatno najpopularnija lokacija za zalazak sunca i post na Instagramu u široj okolici Dubrovnika. Do lokacija možete doći žičarom za 150 kn koliko iznosi cijena povratne karte ili autom. Upozorenja tipa „ne bi ti ja tu išao autom“ vrijede za nekog tko je cijeli život proveo na autocesti. Za nas koji smo odrasli na vijugavim cestama, ovo je preferirani izbor. Ne zato što je 150 kn jeftiniji već zato što u pogledu možete uživati dulje od 2 minute koliko traje vožnja i zaustaviti se na više mjesta putem gore. Čuj, zaustaviti se, kao da nije cilj što prije doći gore. Najviša točka brda nalazi se na 415m i dugi niz godina je igrala ključnu ulogu u obrani grada i republike i praktički predstavljala granicu s Osmanskim carstvom. S jedne strane pogled na surove planine koje ulijevaju strahopoštovanje sa svakim udarom bure koji osjetite duboko u kostima, a s druge strane – ovo.
View this post on Instagram
2: Na putu do tvrđave Lovrijenac
Kad sam prvi puta bio u New Yorku naučili su me da ne vrijedi ići na vrh Empire State Building jer se s njega ne vidi Empire State Building. Slično vam je i s našom točkom broj dva, nije na zidinama, nije na tvrđavi Lovrijenac, ali zato gleda u obje lokacije. I more. I stijene. I ludu igru mora s tim stijenama. I male ribarske ostave u kojima su neki sretnici radili ribu na gradele skoro jednako dugo koliko sam ih i ja gledao. Na ovoj lokaciji smo proveli 3 (TRI!) sata u komadu bez previše pomjeranja, prije nego smo krenuli natrag put Zagreba. Iako je već 22. studeni na ovoj lokaciji vam nitko ne može oduzeti kratke rukave, sunce, savršen espresso i knjigu. Koju ne zaboravite ponijeti.
1: Stradun
Možda ćete na prvu reći, “pa nisi morao ići u Dubrovnik da bi znao da je Stradun broj 1”, ali morate se sjetiti da ovo nije objektivna lista najposjećenijih lokacije, već subjektivna lista lokacija koje su nam se najviše urezale u srce. Naše četiri noći proveli smo u boutique sobama Scalini Palace na adresi Boškovićeva 3. Boškovićeva 3 Dubrovniku je otprilike što i Trg bana Jelačića 1 Zagrebu. Taj osjećaj ću teško opisati.
Svaka jutarnja kava ispred kuće, svaki povratak kući iz grada, svaki „gdje-ste-smješteni?-ma-nije-bitno-ali-u-boškovićevoj“ nam je barem na četiri dana dao osjećaj privilegije što boravimo u Dubrovniku. Vratio nas je na trenutak u cipele (dobro možda sandale) građana koji su bili dijelom jedne od najjačih trgovačkih i pomorskih sila na svijetu, grada koji je imao prvu ljekarnu i Republike koja je prva priznala Sjedinjene Američke Države. Prije samog kraja ste zaslužili još jedan fun fact; 309 godina prije našeg posjeta i 10 metara pored našeg smještaja rodio se Ruđer Bošković.
View this post on Instagram
Grr, znate onaj osjećaš kada niste napisali pola onog što ste htjeli? Upravo se tako osjećam, ali sam sretan zbog toga. Ideja ovog teksta je i tako bila da odete u Dubrovnik, shvatite da u ovom gradu ne postoji pojam postsezone ili predsezone, popunite srce vlastitim uspomenama i doživite svoju verziju ovog savršenstva za koji vam ne treba putovnica. Haha, kužiš foru, treba vam osobna.
Fotografije: Miha Rekar, Ivana Cepić, Privatna arhiva, Dubrovnik Beer Co. (@DubrovnikBeer) | Twitter
