Prvi roman Britanke C. J. Tudor neobična je priča o jednom gradiću i nemilim događajima koji su se zbili sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Ovo jest kriminalistički roman, ali je i mnogo više od toga jer opisuje pomalo tragičnu priču o odrastanju nekolicine prijatelja
Već na prvoj stranici autorica nam pokazuje da će one koje slijede biti mračne. Godina je 1986. i u šumi je pronađen leš raskomadane djevojke kojemu nedostaje glava. Prilično jezivo, da. Pronašla ga je grupa dječaka, a među njima je i naš pripovjedač Eddie. No taj će početak malo pričekati dajući daljnjoj priči mračno ozračje.
Autorica je izabrala Eddieja za našeg naratora. Pratimo ga kao klinca, ali i 2016. kada je odrastao i postao učitelj u istome malom gradu. Iz poglavlja u poglavlje putovi prošlosti i sadašnjosti križaju se slažući dijelove morbidnog misterija.
U svome je djetinjstvu protagonist većinu vremena provodio s nekoliko dobrih prijatelja. Jednom su tako otišli u zabavni park koji je u njihovu gradiću gostovao svake godine. Ondje je Eddie upoznao Čovjeka od krede, novog učitelja u školi, gospodina Hallorana. Događaj koji ih je spojio bila je stravična nesreća na vrtuljku koja je unakazila jednu predivnu djevojku.
Otad se Ed i Halloran, koji je albino (odatle i mnogi pogrdni nadimci poput „Blijedi“), povremeno susreću te izmjenjuju pokoju riječ. Iako je Blijedi pomalo odbojan, Ed ga počinje poštovati te mu učitelj jednom prilikom otkrije zanimljivu igru kredom. Otad se dječaci (i jedna djevojčica) iz društva zabavljaju ostavljajući na raznim mjestima šifrirane poruke kredom koje samo oni mogu odgonetnuti.
Bila je to neko vrijeme nevina dječja igra sve dok ih ti crteži ne odvedu do leša spomenutog na početku knjige. Radnja cijelog romana je takva – preskače vrijeme, postupno nadopunjujući događaje novim informacijama. Tijekom čitanja osjećat ćete blagu vrtoglavicu jer ste cijelo vrijeme na rubu nekog otkrića koje se nakon nekoliko stranica pretvori u nešto drugo, često vas iznenađujući.
Dio knjige posvećen današnjem vremenu govori o Edu koji sada malo previše pije i živi životom samca (doduše, ima cimericu, ali nisu u vezi). Edu neočekivano stigne pismo u kojem je crtež obješena čovječuljka nacrtan kredom. Ista poruka stigne i svima iz njegove dječje bande. Čini se da se teško zaboravljena – ili možda samo potisnuta – prošlost kad tad vraća jer istina ne može zauvijek ostati zakopana.
Roman je vrlo kratak za količinu sadržaja i događaja koje ćete u njemu pronaći, što znači da autorica ne troši riječi. Istodobno, vješto uspijeva dočarati atmosferu mjesta, ali i svakome od protagonista dodijeliti istaknutu osobnost.
„Čovjek od krede“ jedna je od onih knjiga koje uspiju dodirnuti čaroliju, ali i tragediju djetinjstva. Pomalo je čitamo kao kroniku jer radnja zauzima tri desetljeća te pratimo živote mladih protagonista i njihovih roditelja u raznim fazama. Pokaže se da gotovo nijedan lik iz romana nije lišen neke strašne tajne koju brižljivo skriva. Ovo je roman u kojem se ne istražuje samo zločin nego i brojni drugi misteriji koji okružuju živote manje skupine građana gradića na jugu Engleske. Osjećaj vam neće biti pogrešan ako ćete u knjizi pronaći dijelove nekih priča Stephena Kinga, posebno onih koje govore o djetinjstvu u malim zajednicama. Ovo jest debitantski roman, ali njegova kvaliteta svjedoči o iznimnom talentu autorice te jedva čekamo njezinu iduću knjigu. (Znanje, 119,00 kn)
