The Hermann Gmeiner nagrada odaje priznanje pojedincima koji su odrasli u SOS dječjem selu, a koji su unatoč životnim preprekama odrasli u inspirativne ljude i uzore koji spremno daju zajednice. Ove godine, Hrvatica Kristina Ivanuš ušla je među 8 finalista, i to među prijavljenima iz cijelog svijeta
Kristina Ivanuš dvadesetjednogodišnja je djevojka koja je zaslužila epitete daleko veće od “uzor” i “inspiracija”. Odrastavši u SOS Dječjem selu, osim što se morala boriti s “malo” drugačijim djetinjstvom nego što zamišljamo kako bi početak života jednog djeteta trebao izgledati, ujedno je patila od neuorološkog poremećaja zbog kojeg joj je bila poteškoća s hodanjem. U SOS dječje selo sam došla s 4 godine sa svojom starijom sestrom Anamarijom. Bolest je počela sa mojih 6 godina, a dijagnoza je poliradiculoneuropatija, bolest perifernih živaca. Simptomi su mi bili da sam često pala, trnci u nogama, i jako brzo bi se umorila. Moje iskustvo je pozitivno zahvalna sam svim djelatnicima SOS-a što su brinuli za mene u najtežem periodu života.
Nenadana ljubav
Kao način borbe, odabrala je ronjenje. Moja odluka je došla nenadano. Jedan dan je moj sadašnji instruktor ronjenja Damir Zurub došao u SOS zajednicu mladih i rekao da želi pružiti četvero djece iz SOS dječjeg sela Hrvatska priliku da upoznaju podvodni svijet i školuju do instruktora ronjenja. Prvi koraci su bili jako teški za mene pošto se nikad do sad nisam susrela s podvodnim svijetom niti s ičim vezanim za ronjenje. Definitivno je bila ljubav na prvi pogled, nakon svakog zarona jedva bi čekala sljedeći zaron. To je 45 minuta nestvarnog života, doslovno lebdiš. Teško mi je to opisati, to se treba doživjeti
Ronjenje kao lijek
Kada je prije 4 godine završila tečaj ronjenja, ubrzo je počela s natjecanjima, osvajavši medalju za medaljom u natjecanju, što na državnoj razini, što na međunarodnim natjecanjima. Taj aktvni, hrabri i uporni način života, isplatio se na najvažniji mogući način – testovi koje je napravila prije dvije godine, pokazali su da je njezin neuroški poremećaj, nestao!
Društveni angažman
No osim samog sudjelovanja na natjecanjima i kako bi se borila s bolešću, Kristina ronjenje koristi kako bi riješila još jedan drugi problem, ovog puta, problem svih nas. Ono na što je posebno osjetljiva jest zagađenog hrvatskog podmorja, te je kao profesionalni ronioc (i podvodni model!) aktivna oko podizanje svjesti o očuvanju našeg podmorja i bogastva našeg morskog života i predivnog mora. Ronilački klub RK Roniti se mora u koji sam učlanjena je organizirao akciju Think Green čišćenje podmorja te ja sam se prijavila jer sam htjela pomoći prirodi na ovako predivan način. Na ekološkoj akciji na Pelješcu izvadili smo oko 5 tona smeća! kaže nam Kristina. Kristina se i često vraća u SOS Dječje selo gdje pokušava motivirati njegove mlade stanovnike da se počnu baviti sportom, a pogotovo ronjenjem. Također, na Poslovnom Veleučilištu u Zagrebu završava smjer marketinga i komunikacije. “Ona je zaista pretvorila nemoguće u moguće” rekli su za nju iz SOS Dječjeg sela. Treba li išta nadodati?
Kako glasati?
Upoznajte Kristinu, i pomozite joj u osvajanju The Hermann Gmeiner nagrade. Za glasanje kliknite ovdje. Ne sumnjamo da će otići u prave ruke.
