Ova iznimno poznata američka pjevačica, plesačica, glumica, TV zvijezda, uspjela je pronaći djelić svoga pretrpanog rasporeda i odgovoriti nam na nekoliko pitanja
Mi ne možemo sakriti koliko smo zbog toga oduševljeni! Pročitajte što nam je rekla o svome stilu, odrastanju, poziciji žena u glazbenoj industriji, inkluzivnosti i povratku grupe The Pussycat Dolls!
U industriji ste jako puno godina, a kad ste započeli s grupom The Pussycat Dolls, ženske grupe bile su iznimno slabo zastupljene. Mislite li da se ta situacija u međuvremenu promijenila, je li lakše ženskim glazbenicama i izvođačicama dobiti potrebno priznanje u glazbenoj industriji?
Ženske grupe i dalje su poprilično slabo zastupljene. Nema ih puno, ali ove koje su se pojavile posljednjih godina su odlične i ostavile su nam naslijeđe. Industrija se definitivno mijenja i mislim da cure preuzimaju vodstvo! Smatram da je to također poprilično povezano sa ženama na rukovodećim pozicijama u glazbenoj industriji; neke od senior osoba u streaming tvrtkama i izdavačkim kućama danas su žene, a to se osnaživanje žena filtrira na glazbenice. Ako pogledate 10 najboljih umjetnika u svijetu danas, većina njih su umjetnice – uzbudljive i reprezentativne za napredak koji činimo.
Tko Vas je god imao prilike vidjeti kako nastupate uživo, složit će se da ste nevjerojatni, a suđenje u TV-showovima “X-Factor“, “Australia’s Got Talent“ i u “The Masked Singer“ svjedoči da jako pazite na detalje. Je li teško, ili čak frustrirajuće na taj način prosuđivati nekoga?
Moj omiljeni dio rada na “X-Factoru“ je mogućnost provođenja vremena s natjecateljima, pomažući im da se razviju u umjetnike kakvi žele biti. U tom trenutku manje je naglasak na prosuđivanju, a više o treniranju i mentorstvu. “Australia’s Got Talent“ je malo drukčiji jer imaju divlje izvedbe. Radnje poput akrobacije i kaskade su one kojima nikad ne bih mogla savjetovati ili im pomoći, tako da je obično malo više riječ o prosudbi. Tada se više zapitam: “Zabavlja li ovo mene i ljude kod kuće?“. Zatim imate “The Masked Singer“ show, koji je samo mnoštvo zabave i igre celebrity pogađanja! Uistinu uživam u raznovrsnosti ovih emisija i nadam se da moje iskustvo i znanje kao umjetnice svakom dodaje vrijednost i zabavu!
Vaše modne kolekcije kombiniraju ženstvenost i živahnost, a poznati ste po tome da vam odgovara baš svaki look. Poprilično ste eksperimentirali sa stilovima, koji su Vama najdraži? Što biste rekli, koji je Vaš signature style?
Mislim da je jako teško odrediti jedan određeni stil, a moj osobni stil sustavno se razvija. Na mene su dosta utjecale razne kulture koje upoznam i doživim na putovanjima, a po putu bih pokupila jedinstvene stilove. Kad surađujem s brendom i stvaram kolekciju, uvijek pokušavam stvoriti komade koji će slaviti žene i njihova tijela – učiniti da se osjećaju sjajno, kao i da izgledaju nevjerojatno. Također, mora postojati i naglasak na nekom detalju na svakom odjevnom predmetu.
Imate li neke modne utjecaje ili najdraže dizajnere? Jeste li se izražavali odjećom u tinejdžerskim danima? Je li tu bilo eksperimentiranja s punkom ili rockom…?
Imam toliko različitih dizajnera koji me oduševljavaju i mislim da moj stil stvarno ovisi o tome gdje sam, o vremenu, tonu događanja, čak i o tome kako se osjećam. U tinejdžerskim godinama moja majka bila je prilično stroga, a ja sam iz obitelji s vrlo niskim primanjima, tako da mi nikad nije bilo dopušteno imati najnovije i najveće dizajnere ili kozmetičke proizvode! Dobila bih tonirani balzam za usne i pretvarala se da je to ruž te stvorila make-shift proizvode za uljepšavanje iz kućanskih predmeta. Uz odjeću, uvijek bih pretresla second-hand i jeftine dućane te pokušala stvoriti jedinstvene komade. Kad sam bila nešto starija, našla sam honorarni posao kako bih si mogla kupiti cool odjeću i uštedjeti za automobil.
Često ste spominjali svoju nekadašnju borbu s percepcijom svoga tijela, dijetama… Što mislite o tome da je moda postala raznovrsnija i sveobuhvatnija nego što je to bila prije? Pomaže li mladim ženama da se bolje osjećaju u svojim tijelima kad vide plus-sized modele na plakatima i mislite li da bi to Vama, kad ste bili u toj formativnoj dobi, moglo pomoći u zdravijem pogledu na sebe?
Iznimno je važno prikazati “normu“, što znači da se u oglašavanju i drugim područjima uključe ljudi svih boja kože, oblika, veličine i roda. Toliko nas odrasta uspoređujući se s modelima koji nose odjeću u kampanjama i na modnoj pisti, što ugrađuje lažno očekivanje savršenstva u glavi kako naša tijela “moraju“ izgledati i kako mi “moramo“ izgledati. Jako sam uzbuđena zbog toga što je konačno došlo do pomaka u tome da brendovi prihvaćaju raznolikost, i što imamo umjetnike poput glazbenice Lizzo, kojima moramo zahvaliti što su nas na to podsjetili. Žene su bile prve koje se međusobno kritiziraju i spočitavaju, i polako shvaćamo da je snaga u ujedinjavanju i podizanju jedna druge.
Izjavili ste nedavno da je nova glazba na putu i da aktivno snimate novi materijal. Što mislite, koliko će nova glazba biti drukčija od Vaša dva zadnja albuma? Nedostaje li Vam turneja kao tako sjajnoj izvođačici koja izgleda kao da je rođena na pozornici?
Uvijek snimam novu glazbu, ali sada živimo u tako različitom svijetu kad je glazba u pitanju – način na koji se glazba pušta i konzumira toliko je različit u odnosu na to kako je bilo prije. Način na koji djeluju diskografske kuće također, promijenio se i njihov način razmišljanja i mentalitet prema umjetnicima. Ne bih voljela ništa više od toga da sam svakog dana na turnejama i nastupima, ali želim pažljivo njegovati ono na čemu radim i objaviti nešto što sam stvorila s namjerom i značenjem koje ima smisla za mene i tko sam kao solo umjetnica – a ponekad to uključuje igranje igre na čekanju.
Negdje ste spomenuli da ste htjeli biti Whitney Houston kad ste bili dijete. Tko su bili Vaši ostali utjecaji i omiljeni pjevači?
Bila sam opsjednuta Paulom Abdulom, ona i Whitney Houston bile su po cijelom zidu moje spavaće sobe. Whitney je, iskreno, bila razlog zašto sam uopće počela pjevati. Osim toga, žene oko kojih sam odrastala uistinu su me inspirirale i oblikovale.
Priča se da se The Pussycat Dolls vraćaju! S druge strane, nema službenih izjava. Ljudi su, međutim, jako uzbuđeni zbog tih informacija. Kako se osjećate zbog činjenice da toliko puno obožavatelja ne može dočekati turneju grupe?
Sve glasine i priče mene također uzbuđuju! Proživjela sam toliko nevjerojatnih iskustava s Dollsicama – bilo je to uistinu čarobno vrijeme u mome životu. Od tada smo sve toliko odrasle i drago mi je što mogu reći da održavamo vezu. Dakle, kad dođe to vrijeme, stvarno se nadam da ćemo opet moći raditi zajedno. Sve su one toliko zauzete da bi to zasad bila takva logistička noćna mora. Uvijek smo pokušavale u svoj rad utjeloviti osnaživanje žena, a sad kad su ženska prava – još više ljudska prava – i rodna ravnopravnost toliko napredovali, bilo bi to uzbudljivo vrijeme za povratak i osvajanje istoga iznova.
Vi ste megazvijezda i ne možete ništa sačuvati od tabloida. Ne možete čak niti prošetati do dućana bez da vas ne prate paparazzi. Navikne li se itko na to? Kako ste se pomirili s činjenicom da će uvijek biti glasima i kako im ne dopustiti da utječu na Vas?
To nikad ne postaje normalno i na to se zapravo nikad ne možete naviknuti. Postoje mjesta na kojima znate da se vjerojatno fotografirate, poput restorana, određenih aerodroma i događanja, tako da se gotovo pripremite na to. No, može biti poprilično zastrašujuće kad fotograf iskoči, a vi to ne očekujete, ili kad vidite fotografije sebe i shvatite da vas je netko gledao i dokumentirao svaki vaš potez, a da toga uopće niste bili svjesni. Napad na privatnost je prilično težak, ali dio je onoga što radim i naučila sam ga prihvatiti. Uvijek postoji toliko izmišljenog sadržaja u medijima da ponekad i sama čitam stvari o sebi i ostanem: “Wow, stvarno?“.
Spomenuli ste u jednom intervjuu da ste se nekoć osjećali kao da imate tako sjajan život izvana, ali ponekad ste se iznutra osjećali jadno te da više nikad nećete dopustiti da se to ponovi. Vrlo ste brižni s obzirom na to da se uvijek zalažete za LGBT prava, govorite o bullyingu i općenito Vas doživljavaju kao pozitivan uzor. Što biste savjetovali mlađim ljudima koji se osjećaju onako kako ste se osjećali Vi, da vole sebe?
Ovo je za mene nešto vrlo važno. Želim svojim glasom i platformom pozitivno utjecati na ljude kad je riječ o upravljanju samopouzdanjem i voljenju sebe. Mnogima od nas treba vremena da prihvate i zavole sebe takvima kakvi uistinu jesmo. Moj je savjet okružiti se ljudima koji vas bezuvjetno vole. Pronađite svoje pleme – ljudi koji vam se dive zbog toga što ste istinsko “ja“ olakšat će vam osjetiti ljubav iznutra. Mislim da je važno probuditi se svakog jutra i započeti svoj dan pozitivnom mišlju, usredotočiti se na stvari koje vas vesele te odrediti ciljeve i namjere svoga dana.
Fotografije: Sarah Krick @sarahkrickphotography
Stilist: Saulú Santana
Set Design/Prop Stylist: Clementine Anderson
Make-up: Kathy Jeung
Frizure: Sunnie Brook
Asistent stilistice: Luigi Costa
Asistentica fotografije: Kimberly Tran
OVAJ INTERVJU OBJAVLJEN JE U TISKANOM IZDANJU ČASOPISA GRAZIA IZDANJE BROJ 246.
