“Project Hail Mary” postao je prvi globalni kino-hit 2026. godine, uz pohvale strane kritike i na stotine visokih ocjena publike. No staviti ga u odnos s “Interstellarom” ili filmom “The Martian” sasvim je nepotrebno jer redatelji Phil Lord i Christopher Miller tome nisu ni stremili. Ciljali su spektakl – i spektakl smo i dobili, doduše, nauštrb svega što prethodne filmove čini suvremenim klasicima
Karijera Ryana Goslinga kretala se od debija u “The Notebooku”, preko day-time komedija poput “Crazy Stupid Love”, pa do visokobudžetnih projekata poput “La La Landa”, za koji je bio nominiran za Oscara. Uz slojevite izvedbe u dramama poput “Blue Valentine” i trilerima kao što je “Drive” pa sve do trijumfiranja u autoironičnoj ulozi Kena u filmu “Barbie”, Gosling je dokazao da se može rastegnuti u svakom trenutačno popularnom žanrovskom smjeru i redateljskim vizijama. No “doma” je u komediji. Kroz ubojiti timing, ekspresije lica i tjelesnost kojom ih prenosi, zapakirane u klasičan holivudski šarm. I na tome “Project Hail Mary” maksimalno profitira.
Spektakl bez rizika
Dr. Ryland Grace budi se iz kome. Nesvjestan gdje je, kako je tamo dospio, u vidnom fizičkom disbalansu. U tom trenutku znamo gotovo isto, ako ne i malo više od njega samog. Manija se raspliće na svemirskoj letjelici, a Grace je jedini preživjeli. Dok se upoznaje s letjelicom i svojom novom stvarnošću, kroz flashbackove se počinje ispisivati pozadinska priča. Grace je skroman profesor u osnovnoj školi, onakav kakvog ste vidjeli nebrojeno puta u raznim obiteljskim komedijama, pomalo šašav, ali dovoljno zanimljiv da i stereotipno nezanimljive predmete “začini” na svoj način. S doktoratom iz molekularne biologije i kontroverznim znanstvenim stajalištima, privlači pozornost svoje apsolutne suprotnosti – zapovjednice specijalne svemirske misije Eve Stratt (koju igra uvijek odmjerena i vrhunski hladna Sandra Hüller). Regrutira ga zajedno s najboljim znanstvenicima svijeta u projektu kojim želi spasiti civilizaciju od propasti – jer nepoznata tijela počela su polako uništavati planete i Sunce, zbog čega životu na Zemlji prijeti masovno izumiranje i potpuno uništenje. Ako ne zbog ekoloških razloga, onda zbog onih diplomatskih. Jer bismo li stvarno pristali racionalizirati hranu? Ili bi se zbog nje poveli ratovi?
Klasičan buddy film pod krinkom svemirske odiseje
Istovremeno, u svemiru Grace nastavlja osobnu slagalicu, sve dok se ne ispostavi da se scenarij ponovio. Izvanzemaljsko biće u susjednoj letjelici također je samo, a u svemiru je s istom misijom. Grace je ondje zbog Zemlje, a Rocky je ondje zbog Erida. Iz ovog se susreta stvara okosnica filma koja više nije ni znanstvena fantastika niti duboka drama. “Project Hail Mary postaje” – jedan klasičan buddy film. Rocky i Grace protiv svijeta, samo u ovom slučaju protiv svemira. Od velike pretpostavke o epskoj svemirskoj odiseji ostaju tek impresivni vizuali svemira i moćna fotografija koju potpisuje Greig Fraser, dobitnik Oscara za ostvarenje “Dune” Denisa Villeneuvea. Film potpuno preuzima dinamika tandema koja je, bez daljnjega, uvjerljiva, topla i na trenutke istinski zabavna. No istovremeno nema zavaravanja – na stotinu je puta prožvakana, iznova prezentirana, ponekad kroz prizmu odraslog i djeteta, ponekad kroz prizmu karakterno različitih detektiva, policajaca, tinejdžera pa i predmeta (postoji li išta tragičnije od Wilsona i Toma Hanksa u filmu “Cast Away”?).
Unatoč Rockyju, koji je izobličena, kamena struktura, Ryan Gosling većinu je filma potpuno sam, jedini čovjek u letjelici, što filmu ne ide u prilog jer Gosling nikad nije bio glumac koji sam svojim ekspresijama može iznijeti ulogu kao što je mogao, primjerice, Cillian Murphy u “Oppenheimeru” ili Matthew McConaughey u “Interstellaru”. Goslingov najbolji rad živi u dinamici s drugim glumcima, kad njegov smisao za timing i dijalog briljiraju.
Utopija usred kraja svijeta
“Project Hail Mary” dovoljno je dinamičan film da ni tijekom gotovo dva i pol sata ne dođe do zamora. Pritom kultivira neumoljiv poriv za nadom, što ga čini drukčijim od većine apokaliptičnih “svemirskih” filmova. U priči o kraju civilizacije ne dominira strah od nepoznatog, od druge vrste ili kraja, a ono najvažnije – ne dominiraju ni borba, eksplozije ili ratovanja. Za razliku od aktualne distopijske stvarnosti, spas leži u znanju, znanstvenicima kojima se dopušta da preuzmu kormilarenje i u prihvaćanju drukčijeg. Ključno: u pronalasku zajedničkog jezika (što je u filmu doslovno, ali i metaforički prikazano).
“Project Hail Mary”, iako se bavi distopijskom temom, zapravo postaje mala utopija. I možda nam je baš i trebala.
Foto: IMDb
