Sve veća svijest o važnosti mentalnog zdravlja potiče mnoge na to da psihoterapiju prepoznaju kao ključan oblik stručne pomoći u očuvanju psihološke dobrobiti. Premda su informacije danas dostupnije nego ikad, onome tko se prvi put odlučuje na ovaj važan i pozitivan korak potraga za pomoći može biti zahtjevna – zbog mnoštva opcija, ali i zbog osobnog stanja u kojem se u tom trenutku nalazimo
Možda imamo konkretan problem koji želimo riješiti, a možda samo osjećaj da više ne znamo odakle početi. Danas postoji niz psihoterapijskih pravaca, među kojima Hrvatska komora psihoterapeuta priznaje njih 15, a sve ih možete pogledati ovdje.
U razgovoru s Dorom Jurjević Jelić, magistrom psihologije i kognitivno-bihevioralnom terapeutkinjom pod supervizijom, objašnjavamo na što je posebno važno obratiti pozornost kod odluke na psihoterapiju, a donosimo i kratki vodič kroz tipove terapije.
Kako znati kad je pravo vrijeme za terapiju
Iako nema jedinstvenog odgovora kako prepoznati da nam je terapija potrebna, Dora nam govori: “Klijenti se najčešće javljaju zbog narušenog svakodnevnog funkcioniranja pri čemu je posljedično sniženo i opće zadovoljstvo životom. Ponekad se radi o pretjeranim ruminacijama (“overthinking”) koje su uparene s promjenama u apetitu, raspoloženju i/ili ritmu spavanja, ponekad o napadajima panike ili depresivnim epizodama. Ponekad klijenti žele raditi na nekim strahovima koji ih onemogućavaju da žive život kakav bi željeli, ponekad je razlog javljanja nemogućnost donošenja neke važne odluke uslijed čega život klijenta “stoji na mjestu”, a ponekad su razlog javljanja teškoće u međuljudskim odnosima uslijed različitih vrijednosti ili neadekvatne komunikacije.”
Kako odabrati psihoterapeuta i tip terapije
Da bismo odabrali sâm tip psihoterapije, potrebno je razmisliti o vlastitim ciljevima terapije i pravcima koji koriste različite tehnike i vještine u radu s klijentima. Dora objašnjava da je ono što je zajedničko svim pristupima to da se kroz susret gradi iskren i otvoren odnos. “Važno je da postoji obostrano povjerenje te se o temi eventualne promjene treba moći razgovarati bez neugode. Nije svaki pristup za svakoga – ovisi o brojnim faktorima, recimo, razlogu i ciljevima dolaska, osobinama ličnosti klijenta, resursima kojima klijent raspolaže (vrijeme/financije) i drugo”, dodaje.
Kad govorimo o kriterijima za odabir psihoterapeuta, važno je proučiti vjerodostojnost i kompetencije psihoterapeuta kojem se planiramo javiti kako bismo bili sigurni da idemo u smjeru koji je u skladu s našim potrebama.
“U posljednjih nekoliko godina, djelomično potaknuto pandemijom koronavirusa te potresom koji je zahvatio dio Hrvatske, svijest i interes za mentalno zdravlje naglo su porasli. Ljudi sve češće traže psihološku pomoć, pri čemu nerijetko nisu svjesni koliko je važno unaprijed provjeriti vjerodostojnost, kredibilitet i kompetencije onih koji nude svoje usluge. Kao psiholog s kliničkim stažem, moram naglasiti da postoji značajan rizik pogoršanja stanja kod osoba s psihičkim poremećajima i bolestima ukoliko terapeut nije adekvatno educiran”, objašnjava Dora.
Vodič kroz tipove odnosno pravce u terapiji
Među 15 priznatih pravaca, neki od najpoznatijih jesu bihevioralno-kognitivna terapija, gestalt psihoterapija, NLP, psihoanaliza i transakcijska analiza.
Upravo o kognitivno-bihevioralnom pristupu Dora nam govori kao o “strukturiranom, empirijski dokazanom pristupu koji je terapija izbora za anksioznost, depresiju, burnout, opsesivno-kompulzivni poremećaj, ali i brojne potencijalno stresne situacije na koje običan čovjek nailazi tijekom života (prekid veze, promjena posla, trudnoća, smrt bliske osobe…)”. Prema organizaciji American Psychological Association, ova se terapija temelji na pretpostavci da su misli, emocije i ponašanja međusobno povezani pa tako promjena disfunkcionalnih obrazaca mišljenja može dovesti do boljeg emocionalnog stanja i ponašanja.
Gestalt terapija, primjerice, prema udruzi European Association of Psychotherapy naglašava način na koji osoba doživljava sebe i svoje odnose. Kroz terapijski proces integriraju se misli, emocije i tjelesna iskustva kako bi se povećala sposobnost samoregulacije u sadašnjem trenutku, osobito kroz odnos s psihoterapeutom. Fokus je pritom na odnosu osobe i situacije u kojoj se nalazi. NLP terapija, odnosno neurolingvistička psihoterapija, usmjerena je na odnos percepcije, izražavanja i obrazaca mišljenja. Njezin je cilj promijeniti ograničavajuća uvjerenja te unaprijediti način na koji koristimo unutarnje resurse u nošenju s tjeskobom, stresom i emocionalnim blokadama, povezujući neurološke procese, jezik i naučene obrasce ponašanja.
Dok se ovi pristupi primarno usmjeravaju na svjesno iskustvo i obrasce funkcioniranja, psihoanaliza, prema udruzi International Psychoanalytical Association, predstavlja dubinski psihoterapijski pristup koji se bavi nesvjesnim procesima, ranim odnosima i potisnutim iskustvima koja oblikuju naša sadašnja ponašanja i emocionalne poteškoće. Njezin je cilj razviti svijest o unutarnjem svijetu i razumjeti duboko ukorijenjene psihološke dinamike, a terapijski proces najčešće je dugotrajniji.
S druge strane, transakcijska analiza, prema udruzi International Transactional Analysis Association, usmjerena je na komunikaciju i interpersonalne odnose te nastoji povećati svjesnost, odgovornost i mogućnost promjene kroz jasno definirane ciljeve. Razvio ju je Eric Berne, a temelji se na konceptu triju stanja ega – roditelj, odrasli i dijete – kroz koja se objašnjava kako obrasci iz djetinjstva i naučena ponašanja oblikuju naše misli, emocije i odnose.
Ono što je najvažnije je to da se odvažimo na prvi korak i traženje pomoći. Ako osjetimo da nam je potrebna podrška, Dora ističe da smo već samim obraćanjem stručnjaku učinili “prvi i najteži korak”.
“Psihoterapeuti se bave osobama sa psihopatologijom, ali i ljudima koji su u nekoj fazi života “zapeli” pa trebaju podršku kako bi ovladali situacijom. Vrlo često čujemo: ‘Ako jednom kreneš na terapiju, ići ćeš zauvijek’ – što je u potpunosti netočno – samo trajanje i učestalost susreta ovise o psihoterapijskom pravcu i ciljevima, ali krajnji je cilj osnažiti klijenta da u budućnosti samostalno rješava slične prepreke na koje bude nailazio.”
Foto: Pexles
