Kad govorimo o generaciji milenijalaca, ali i starijem dijelu generacije Z, već neko vrijeme mijenjaju se obrasci druženja. Iako je klupska scena izuzetno živa, a programi (posebno na nezavisnoj sceni) sve kvalitetniji, čini se da tendencija prema privatnim, intimnijim druženjima dominira
Unatoč tome što se približavamo šestoj godini od početka pandemije zbog koje smo na ovo bili prisiljeni, kao da sve više cijenimo kućna druženja, manja okupljanja smještena u poznatoj nam okolini.
Paralelno s ovom pojavom sve češće pristižu priče o alternativnim mjestima zabave, odnosno novim entertainment formatima koji su prepoznali upravo ovaj društveni trend. Privatne karaoke sobe i escape roomovi u jednom su se trenutku gotovo nizali u Zagrebu, ali i drugim gradovima Hrvatske. Najnoviji dodatak ovoj ponudi ipak se ističe pomno koncipiranom pričom koja se idealno uklapa u nove tendencije.
U samom centru Zagreba nedavno se otvorilo privatno kino BrickClub, koje ima potencijal sva ona filmska druženja kod kuće, praćenje Eurosonga ili utakmica podignuti na novu razinu. Ono kombinira značajke multipleks kina, no zanimljivo je uklopljeno u staru gradsku zgradu. Njezina je estetika zadržana, ali unutar samog BrickCluba očekuje vas iskustvo klasičnog kina – veliko platno, čisti zvuk te ponuda grickalica i pića. Iza privatnog kina stoji Domagoj Mak, dok interijer potpisuje Gradečki projekt. U kinu je moguće održavati i poslovna događanja, a ako dolazimo privatno, primjerice, u krugu prijatelja, prostor se ne puni sadržajem unaprijed, nego se prilagođava posjetiteljima. Ako rezerviramo kino, sami biramo što želimo gledati. “Namjerno nismo išli na klasičan model kina s fiksnim repertoarom jer bi to “ubilo” cijeli koncept privatnosti i fleksibilnosti”, govori nam Domagoj.
Razgovarali smo s Domagojem o ideji iza ovakvog pothvata, zašto misli da je ovo idealan trenutak za otvaranje privatnog kina te kako ono zapravo funkcionira – tko može dolaziti i kako izgleda samo iskustvo.
Zagreb zapravo dobiva sve više entertainment opcija koje izlaze iz okvira klasičnog druženja. Primjerice, karaoke sobe, tematski muzeji, razne arkadne igre i slično. Kako ste prepoznali da bi BrickClub mogao biti uspješan format?
Mislim da se to dosta prirodno dogodilo. Ljudi su se zasitili klasičnih izlazaka koji se stalno ponavljaju. S druge strane, vidi se jasna potreba za iskustvima koja su malo intimnija, promišljenija i koja imaju neku priču iza sebe.
BrickClub je nastao upravo iz tog osjećaja, iz želje da se stvori prostor koji nije “još jedna opcija”, nego mjesto gdje dolaziš s razlogom. Privatno kino (screening room) u starom podrumu iz 19. stoljeća, malen broj ljudi, s fokusom na doživljaju i druženju, a ne na masi. To je format koji odgovara vremenu u kojem živimo: ljudi žele kvalitetu, kontrolu nad iskustvom i osjećaj da su otkrili nešto posebno.
“Privatno kino (screening room) u starom podrumu iz 19. stoljeća, malen broj ljudi, s fokusom na doživljaj i druženje, a ne na masu.”
Nisam razmišljao u kategorijama trendova, nego u smislu što meni osobno nedostaje u gradu i gdje bih rado proveo večer s prijateljima, obitelji ili poslovnim partnerima, a kad sam si postavio to pitanje, BrickClub je zapravo bio logičan odgovor.
Kad govorimo o samim posjetiteljima, kome je BrickClub ponajprije namijenjen? Biste li ga voljeli više razvijati u business smjeru, kao prostor za netipične poslovne evente, ili ciljate na privatno vrijeme publike, grupe prijatelja i slično?
BrickClub je od početka zamišljen kao hibrid, ali s vrlo jasnim fokusom na iskustvu, a ne na kategoriju gostiju. BrickClub je namijenjen svima koji žele, pratiti filmski, serijski i sportski sadržaj vlastitim društvom, ali jednako tako su dobrodošli i timovi koji traže drukčiji prostor za sastanke, prezentacije ili neformalan team building u formatu mini kinodvorane. U oba slučaja, ljudima je važno isto: privatnost, atmosfera i osjećaj da nisu u generičkom prostoru.
Ako bih morao birati smjer, rekao bih da BrickClub više cilja na kvalitetno provedeno vrijeme negoli na tip događanja. Bilo da je riječ o poslovnoj prezentaciji ili druženju s prijateljima, ideja je ista – maknuti se iz klasičnog okruženja i doživjeti nešto drugačije, opuštenije i osobnije. Upravo u toj fleksibilnosti vidim najveću snagu BrickCluba.
Je li tijekom projekcije netko iz BrickCluba prisutan i upravlja li tempom projekcije ili posjetitelji sami mogu, primjerice, pauzirati i nastaviti film?
Tijekom cijelog boravka u BrickClubu prisutan je domaćin, ali njegova uloga nije “voditi program”, nego se diskretno brinuti oko toga da sve funkcionira kako treba. On je tu od dolaska gostiju, kroz cijelu projekciju, pa do samog kraja termina.
“Tijekom cijelog boravka u BrickClubu prisutan je domaćin, ali njegova uloga nije “voditi program”, nego se diskretno brinuti oko toga da sve funkcionira kako treba.”
Posjetitelji i dalje imaju potpunu kontrolu nad tempom večeri, mogu pauzirati film, vratiti scenu, napraviti pauzu za razgovor ili promijeniti sadržaj u hodu. Razlika je u tome što ne moraju razmišljati o tehničkim detaljima, domaćin to preuzima na sebe i reagira odmah ako nešto zatreba.
Na taj način zadržava se osjećaj privatnosti i opuštenosti, ali uz sigurnost da je netko stalno prisutan i vodi računa o kvaliteti iskustva.
Zanimljiv je spoj prostora i koncepta – nalazite se u samom centru, u ciglenom prostoru zgrade iz 19. stoljeća. Koliko je izazovno bilo osmisliti ovakav arhitektonski projekt, što ga u tom smislu razlikuje od konvencionalnog kina i kako ste iskombinirali tehnologiju s povijesnim karakterom prostora?
To je vjerojatno bio najzahtjevniji dio cijelog projekta, ali i onaj koji je BrickClubu dao identitet. Prostor je sam po sebi imao snažan karakter: cigla, svodovi, povijest zgrade. Bilo je jasno da ga nema smisla „peglati“ i pretvarati u još jednu crnu kino-kutiju.
Izazov je bio kako u takav ambijent uklopiti vrhunsku tehnologiju, a da ona ne dominira prostorom. Kod klasičnih kina sve je podređeno projekciji, dok smo ovdje išli obrnutim putem: prvo prostor i atmosfera, a onda tehnologija koja se u to diskretno uklapa. Projektor, zvuk i rasvjeta su tehnički na visokoj razini, ali vizualno nenametljivi.
“Kod klasičnih kina sve je podređeno projekciji, dok smo ovdje išli obrnutim putem: prvo prostor i atmosfera, a onda tehnologija koja se u to diskretno uklapa.”
Najviše se radilo na balansu, zadržati autentičnost starog podruma, njegovu teksturu i težinu vremena, a istovremeno stvoriti ugodan, suvremen i funkcionalan prostor. Upravo taj kontrast između povijesnog okvira i modernog sadržaja ljudi najčešće primijete čim uđu. BrickClub nije klasično kino, nego doživljaj koji počinje samim prostorom, puno prije nego što se film uopće pokrene.
Čini nam se da ste dobro „uboli“ opće navike druženja – sve češće biramo druženja u intimnijem krugu, unatoč tome što ćemo uvijek rado posjetiti dobar koncert ili sličan show. Mislite li da će upravo to biti najveći adut BrickCluba? Općenito, kako se, po vašem mišljenju, mijenjaju navike druženja i izlaženja koje su vas motivirale na pokretanje ovog projekta?
Mislim da je intimnost danas postala luksuz. Ljudi su stalno okruženi sadržajem, bukom i gužvom, i upravo zato sve više cijene trenutke u kojima mogu birati s kim su i kako provode vrijeme. Koncerti i veliki eventi uvijek će imati svoje mjesto, ali paralelno s tim raste potreba za manjim, kontroliranim druženjima.
U tom smislu, rekao bih da je to jedan od ključnih aduta BrickCluba. Ne zato što nudi nešto spektakularno u klasičnom smislu, nego zato što vraća fokus na iskustvo i ljude. Dođeš s ekipom, zatvoriš vrata iza sebe i na par sati imaš svoj mali svijet, bez distrakcija.
Navike druženja se definitivno mijenjaju, sve je više želje za unaprijed osmišljenim iskustvima. BrickClub je nastao upravo iz te promjene: kao odgovor na potrebu da se druženje ponovno učini smislenim, osobnim i ugodnim.
Hoće li u sklopu BrickCluba postojati i gastro ponuda hrane ili pića koja bi se dobro uklopila u movie night koncept?
Da, ali s jasnom mjerom. BrickClub nije zamišljen kao tipični ugostiteljski prostor, već kao produžetak jedinstvenog iskustva gledanja i druženja, pa je i gastro ponuda pažljivo prilagođena toj viziji.
Gosti pri rezervaciji biraju pića koja žele imati u minibaru, a osim nezaobilaznih kokica, postoji fleksibilnost da se unaprijed dogovore dodatne opcije, ovisno o vrsti događaja, bilo da se radi o privatnom druženju, poslovnom sastanku ili posebnoj prigodi.
Čini nam se da ne ciljate na masovnu publiku, ali BrickClub zvuči kao format koji bi se vrlo lako mogao transformirati u manji lanac diljem Hrvatske. Vidite li ga isključivo kao zagrebačku priču ili kao koncept koji bi jednog dana mogao živjeti i izvan Zagreba?
Iako BrickClub trenutačno cilja na specifičnu nišu u Zagrebu, koncept je u svojoj biti vrlo skalabilan i prilagodljiv. Fokus nam je na kvaliteti iskustva i ekskluzivnosti, što može biti izazov za masovnu publiku, ali upravo ta ekskluzivnost može postati snažan diferencijator na drugim tržištima u Hrvatskoj. U budućnosti ne isključujemo mogućnost širenja izvan Zagreba, posebno u gradove koji imaju sličan interes za kulturu, film i gaming.
Dakle, BrickClub nije samo zagrebačka priča nego i potencijalan koncept za razvoj ekskluzivnih i kvalitetnih malih zajednica ljubitelja filma i druženja diljem Hrvatske, ali svaki korak širenja bit će promišljen i vođen kvalitetom, a ne kvantitetom.
Foto: PR
