Oscars countdown: filmovi koji će sutra gotovo sigurno biti nominirani za Oscara

Sutra će službeno biti objavljene nominacije za Oscare, nagradu Američke filmske akademije. Otkrivamo filmove koji će zasigurno ući u utrku za najprestižniju kategoriju Best Picture na dodjeli 16. ožujka

U filmskom su smislu cijela 2025. i početak 2026. bili nepredvidivi. Nakon poprilično usporenog početka, na proljeće prošle godine svjetski box office konačno je prodrmao mračan, primamljiv, glazbeno nenadmašiv naslov Ryana Cooglera “Sinners”. Iz Venecije su potom pristizale prve reakcije na filmove koji su tek trebali stići u kina. Odjednom se pričalo o The Rocku, koji je napokon trebao izaći iz svojih okvira filmom “The Smashing Machine”, Sorrentino je predstavio novu “La Graziju”, a film koji je ostavio, na samom vrhuncu genocida u Gazi, golem trag bio je “The Voice of Hind Rajab”. Braća Safdie rastavili su svoj tandem – Benny Safdie držao se The Rocka, a Josh Safdie režirao je “Marty Supreme”.

Govorkalo se o izvrsnim ulogama Jacoba Elordija u “Frankensteinu” i još jednoj suradnji Yorgosa Lanthimosa i Emme Stone. A onda je u rujnu sve stalo dolaskom “One Battle After Another”, gigantskim povratkom Paula Thomasa Andersona na platna. Vratio se svojim vizualno moćnim jezikom s karakterističnim dugačkim kadrovima, suludim ritmom i glumačkim ansamblom koji će prodati doslovce bilo što u Hollywoodu. Uvjerljivo je dominirao razgovorima o važnim filmskim novitetima, sve do studenoga, kad je prioritet postao “Hamnet”, koji će bez sumnje Jessie Buckley prisvojiti Oscara za najbolju žensku ulogu – bilo što drugo je neprihvatljivo. Chloé Zhao prije pet godina režirala je “Nomadland”, da bi se prebacila na Marvelove “Avengerse”, no “Hamnet” ju je vratio pričama koje najbolje priča – sporijim i slojevito emotivnim. “Hamnet” je najtužniji film godine, koji nas je u tom tonu i držao sve dok Timothée Chalamet nije u fokus vratio sumanut tempo radnje i još sumanutiji lik Martyja Mausera u filmu “Marty Supreme”.

Iza nas su već dodjele i nominacije za Zlatne globuse, SAG Awards, Directors Guild of America i Producers Guild of America te Critics Choice, među kojima se dio glasačkog tijela preklapa s onim Američke akademije koja će sutra proglasiti nominirane. Ovo su filmovi koje ćemo sasvim sigurno pratiti u utrci za glavnu kategoriju večeri – Best Picture!

Hamnet

Maggie O’Farrell 2020. godine svrstala se među najpopularnije autorice svojim romanom “Hamnet”, živopisnom i poetičnom pričom o Williamu Shakespeareu, odnosno njegovoj supruzi Agnes, iz sasvim druge prizme. O Shakespeareovu nasljeđu ne moramo duljiti, međutim, o čovjeku koji je napisao najveća djela engleske književnosti znamo relativno malo. Njegovi su soneti i drame danas književni kanon, a ipak je malo činjenica o njegovu privatnom životu široko poznato. Maggie O’Farrell uzela je ono što se zna – a to je da je Shakespeare imao sina koji je umro u dobi od samo 11 godina, a samo nekoliko godina nakon njegove smrti napisao je kultnog “Hamleta”. Iz te je priče nastao i film “Hamnet” Chloé Zhao, koji ne bi bio film kakav jest da u njemu Jessie Buckley ne igra najsuroviji prikaz majčinske tuge koji smo vidjeli na filmu. Smrt dječaka u “Hamnetu” nije mistična, prikazana je brutalno hladno i iskreno, jedino kako i ima smisla prikazati gubitak djeteta. Paul Mescal pritom je Buckleyin idealan glumački partner, koji prati njezin tempo, ali ne dopušta da činjenica što je trenutačno, uz Chalameta, najzanimljiviji mladi glumac, nadmaši filmsku priču u kojoj sudjeluje. Osim nominacije za najbolji film, vjerujemo da će “Hamnet” sutra biti nominiran i za najbolju žensku ulogu za Buckley te najbolju režiju za Chloé Zhao.

One Battle After Another

Filmski kovitlac akcije, pobune i značenja obitelji i zajednice zapravo je (vrlo) slobodna interpretacija knjige “Vineland” Thomasa Pynchona. Kreće odmah “u glavu”, bez puno okolišanja – akcijom revolucionarnog otpora, grupe mladih ljudi koji se nazivaju French 75, u kojoj oslobađaju imigrante iz zatvoreničkog centra na granici SAD-a i Meksika. Vodi je ratoborna, oštroumna, ali srljajuća Perfidia Beverly Hills (Teyana Taylor), a uz nekolicinu drugih ljudi željnih promjene, leđa joj čuva Ghetto Patt, odnosno Leonardo DiCaprio, ujedno i njezin partner, koji svaku akciju grupe eksplozivno dokrajči – doslovno, uz pregršt eksplozivnih naprava, iskri i plamena. Petnaest godina kasnije Ghetto Patt zove se Bob i živi s njihovom kćeri u malom kalifornijskom gradu. Od njegovih piromanskih akcija ostaju samo one koje radi sam sebi, prepuštajući se travi na kauču. Od svega toga ostala je tek paranoja zbog sigurnosti njegove kćeri Wille (Chase Infiniti), koja je, izgleda, opravdana kad po nju krene tim iza kojeg stoji jezivi zapovjednik Lockwood (Sean Penn). Počinje dramatična i tjeskobna utrka, potraga izgubljenog oca za svojom kćeri kroz koju PTA zapravo prikazuje poražavajući svijet potlačenih imigranata i scenarije do kojih dolazi kad je moć koncentrirana u rukama jedne, krive osobe. Trenutačno je uz ostvarenja “Hamnet” i “Sinners” ovo najizgledniji dobitnik Oscara za najbolji film. Teyana Taylor sasvim će sigurno biti nominirana i u kategoriji najbolje sporedne glumice.

Sinners

“Sinners” je bio jedan od prvih velikih box office hitova i iznio je zasigurno najbolje od Michaela B. Jordana. Film u režiji Ryana Cooglera prati dvojicu braće blizanaca koji se vraćaju u svoj mali grad na američkom jugu nakon sumnjivih kriminalnih radnji u Chicagu. Cilj im je otvoriti privatan glazbeni bar u kojem bi se okupljala njihova zajednica, a pritom se povratkom u grad svaki vraća i svom starom, zatomljenom i kompleksnom životu. Prizor prve večeri u njihovu baru nešto je najpamtljivije na filmu u 2025. godini. Slojevitost doživljaja doseže svoj vrhunac uz nevjerojatnu glazbu koju je za film radio Ludwig Göransson, dugogodišnji suradnik Ryana Cooglera. Otvorenje njihova bara ipak će u potpunosti narušiti nadnaravne sile, odnosno vampiri. “Sinners” je film koji iskorištava svaki potencijal spiritualnosti svoje zajednice, nasljeđa i kulture, a pritom ostaje do samog kraja dovoljno blockbusterski orijentiran za publiku željnu klasične akcije.

Marty Supreme

“Marty Supreme” izašao je samim početkom ove godine, s jednom od najjačih marketinških kampanja kojima smo imali priliku svjedočiti u posljednjih pet godina. U pitanju je nešto nalik biopicu koji to ipak nije – radi se o priči inspiriranoj profesionalnim igračem stolnog tenisa Martyjem Reismanom, koji u filmu postaje Marty Mauser. “Marty Supreme” zapravo je gotovo tri sata puke uživancije u besprijekornoj izvedbi Timothéeja Chalameta, frcajući narcisoidnošću i samoživošću ovog lika koji ne preza ni pred kim ni pred čim. Sve počinje kad Marty odluči ukrasti novac od svog ujaka, u čijoj trgovini cipela radi, kako bi otišao na natjecanje stolnog tenisa u London. Tamo, pak, nakon briljantnog početka, gubi od japanskog virtuoza i uskoro upoznaje Gwyneth Paltrow u ulozi Kay Stone, zaboravljene filmske zvijezde. U filmu izvrsno glumi i Odessa A’zion, koja igra Martyjevu on-and-off djevojku. Uz nominaciju za najbolji film, “Marty Supreme” gotovo će sigurno donijeti nominaciju Timothéeju Chalametu, a vrlo vjerojatno i prvog Oscara.

Frankenstein

Svaki filmski naslov Guillerma del Tora prolazi zapaženo, s opravdanjem jer je meksički redatelj jedan od trenutačno najboljih world buildera na filmu. “Frankenstein” je njegova najnovija adaptacija romana Mary Shelley iz 1818. godine, a ujedno je i Netflixov adut za ovogodišnju utrku za Oscara. Film je izašao u studenome prošle godine s jakom postavom koju čine Oscar Isaac u ulozi Victora Frankensteina, Jacob Elordi u ulozi čudovišta te Mia Goth, koja igra dvostruku ulogu, i uvijek efektan Christoph Waltz u sporednoj ulozi “Frankenstein” briljirao je gotičkom estetikom, a Jacob Elordi dobio je prvu ulogu u kojoj pokazuje da će biti, uz Chalameta i Mescala, važno ime nove glumačke generacije.

Tko bi se još mogao naći među nominiranima

Prethodnih će se pet filmova zasigurno naći među nominacijama za Best Picture, a među preostalima su najveći konkurenti sljedeći:

The Secret Agent

“The Secret Agent” postao je brazilski kandidat za Oscara, a nakon premijere u Cannesu Moura je nagrađen za najboljega glumca, dok je Kleber Mendonça Filho osvojio nagradu za režiju. Politički triler fokusira se na Armanda, bivšeg profesora koji usred posljednjih godina brazilske diktature pokušava pobjeći od autoritarnog i opasnog režima. Upravo u ovom filmu posljednji put gledamo Uda Kiera, koji je preminuo u studenome. Film secira opresiju i kolektivnu paranoju koja nastaje u takvom okruženju, a ponajviše korupciju kao dinamiku koja u potpunosti definira brazilsko društvo krajem 70-ih. Moura je na Zlatnim globusima osvojio nagradu za najbolju mušku ulogu, a film je postao najbolji strani film.

Bugonia

Yorgos Lanthimos ponovno s Emmom Stone radi još jedan bizaran, apsurdan i groteskan film, a u njemu je najveća zvijezda Jesse Plemons, koji bi ove godine opravdano mogao odnijeti Oscara za najbolju mušku ulogu. Radnja, koja se relativno brzo razvija, vrti se oko usamljenih bratića, Dona (Aidan Delbis) i Teddyja (Jesse Plemons), od kojih je ovaj potonji duboko ogorčen svijetom u kojem živimo, a koji je nepovratno obilježen korporativnom kulturom i idealima, uništenjem prirode i zdravog razuma. Utjelovljenje ove propasti vidi u Michelle Fuller (Stone), hladnoj milijunašici na poziciji CEO-a farmaceutske tvrtke, koja je slika i prilika svega što je u svijetu pošlo po krivu. Opsjednuta vlastitim zdravljem i profitom, Michelle svojim zaposlenicima u jednom trenutku uvodi novi “benefit” po kojem su “slobodni” otići u 17:00 s posla. Ako su sve dovršili. I ako baš moraju. Teddy je uvjeren u dvije stvari – u to da može spasiti svijet otmicom Michelle. I u to da je Michelle svemirac koji dolazi s planeta Andromede kako bi uništio svijet.

Sentimental Value

Nakon što su filmom “The Worst Person in the World” Joachim Trier i Renate Reinsve postali novi najdraži nam filmski tandem, vratili su se filmom “Sentimental Value”. Trier je film režirao i napisao, a osim Reinsve, u njemu igra legendaran Stellan Skarsgård, Elle Fanning i Inga Ibsdotter Lilleaas, koja ove godine ostvaruje jednu od najjačih sporednih ženskih uloga. Ovo je drama u kojoj će se svi oni koji su imali kompleksnu obitelj, odrastanje ili odnos s roditeljima zasigurno pronaći; barem u jednoj od tri ličnosti koje čine okosnicu priče – Nori (Reinsve), uspješnoj kazališnoj glumici koja se ne može pomiriti s postupcima svog oca Gustava (Skarsgård), uspješnog redatelja koji želi snimiti povratnički film, te Agnes, Norinoj sestri koja između ovo dvoje pokušava vjerovati da se ima što spasiti. Elle Fanning u društvu ovih sjajnih glumaca također uvjerljivo nosi ulogu mlade holivudske zvijezde koja glumi u Gustavovu filmu.

Train Dreams

Uz “Frankensteina”, “Train Dreams” je Netflixova najjača karta, s Felicity Jones i Joelom Edgertonom. Premijerno je prikazan na Sundanceu, a temelji se na noveli Denisa Johnsona o životu Roberta Grainiera. Grainier je željeznički radnik koji živi na američkom zapadu u ranim godinama 20. stoljeća. Život mu je obilježen traumom gubitka supruge i kćeri u požaru, a odrastao je kao siroče. “Train Dreams” otkriva drugu dimenziju Grainiera, kao čovjeka koji pokušava prebroditi tugu i pronaći svoje mjesto u svijetu koji mu iznova dokazuje da toga nema. Film postaje lekcija o prolasku vremena, o našoj prilagodbi na neka nova vremena i neprestanoj transformaciji koju društvo od nas traži.