
Sjećam se jedne večeri, kad sam, potpuno iscrpljena nakon četrnaestostatnog maratona e-mailova, sastanaka, callova, pisanja i nepristojno kasnog deadlinea, odlučila baciti se na kauč. Zapravo, potonuti u njega. Upravo sam prešla prag burnouta, no umjesto da posegnem za laganom komedijom, navigirala sam Netflixom tražeći… Pa, tražila sam nešto opipljivo, smisleno. Dokaz da nisam jedina koja se osjeća kao da je u vječitoj utrci s nevidljivim, ali istovremeno vrlo stvarnim preprekama.
Netflix, uz ostale streamere, jedan od mojih vjernih pratitelja kasnih noći, često je moj izvor te sirove, nefiltrirane motivacije. Ako si ti ona žena koja umjesto da ide u krevet razmišlja o sljedećem potezu na poslovnoj šahovskoj ploči; ona koja zna da “imati sve” nije privilegija, već krvavo osvojena pozicija, onda je ovaj kratak, ali snažan vodič skrojen za tebe. Ovi dokumentarci su strateški plan, lekcije iz otpornosti i, ponekad, katarzični vrisak svih nas koje odbijaju sjediti za stolom do.
Dokumentarci za business driven žene
Kada se radi o pričama koje rezoniraju s business driven ženama, ključno je gledati dalje od priča o uspjehu. Tražimo mehanizme neuspjeha, institucionalne prepreke i sirovu ambiciju koja ih je prevladala. Ako tražite priču koja ogoljuje patrijarhalnu strukturu umjetničkog, a samim time i poslovnog svijeta, The Only Girl in the Orchestra je obavezno štivo. Film se fokusira na rijetke žene koje su se probile u klasičnu glazbu, sferu kojom su desetljećima dominirali muškarci. U filmu se radi o ženi koja mora biti deset puta bolja samo da bi dobila priliku svirati. To je tiha, istovremeno i prilično glasna lekcija o meritokraciji koja često ne funkcionira i o tome kako se nositi s tim da si jedina žena u prostoriji; vještina neophodna u svakom boardroomu. Ne moram naglasiti da me film oduševio. I da, gledala sam ga nekoliko puta, i opet ću.
Izuzetno je važno taj tihi otpor usporediti s radikalnim udarcem koji donosi film Miss Representation. Dok The Only Girl in the Orchestra slavi individualnu izdržljivost, Miss Representation udara ravno u sridu: kako mediji, a time i kultura, sustavno ograničavaju žensku moć i vodstvo fokusirajući se na izgled umjesto na postignuća. Ovaj dokumentarac je vaš obrambeni mehanizam protiv svakodnevnog bombardiranja rodnih stereotipa. Nakon gledanja, svaki backhanded kompliment ili medijski izvještaj o ženskoj liderici poprimit će novi, oštriji kontekst. To je pogled iza kulisa medijske igre koju vi, kao poslovne žene, morate znati igrati, ali i razumjeti kada vas pokušavaju srušiti.
Najintrigantniji uvidi dolaze iz priča o borbi za promjenu, a tu su filmovi 9to5: The Story of a Movement i Period. End of Sentence izuzetno komplementarni. 9to5: The Story of a Movement je čisti, sirovi uvid u to kako se radničke klase, pretežno žene, organiziraju za jednake plaće i tretman. Ovaj film je pregled povijesti i istovremeno priručnik za organiziranje. Poslovna žena iz 21. stoljeća može naučiti o pregovaranju, koalicijskoj izgradnji i o tome kako se autentičan bijes može kanalizirati u učinkovitu promjenu politike. To je podsjetnik da se prava ne dobivaju, prava se uzimaju. S druge strane, dobitnik Oscara, Period. End of Sentence, priča je o globalnoj poslovnoj inovaciji s dubokim društvenim utjecajem. Žene u Indiji same preuzimaju proizvodnju higijenskih uložaka. To je priča o poduzetništvu na mikro razini, o tome kako se rješavanjem esencijalnog problema može pokrenuti ne samo biznis, već i društvena revolucija. Ovo je lekcija o pronalaženju vaše svrhe unutar vašeg posla, ultimativni cilj svakog modernog, business driven lidera.
A onda dolazimo do najosobnije i najturbulentnije priče, The Rachel Divide. Dokumentarac prati kontroverznu Rachel Dolezal, ženu čija je priča o rasnom identitetu izazvala buru. Zašto bi ovo trebalo zanimati ženu koja gradi karijeru? Zato što je to studija slučaja o cijenjenju javnog integriteta, autentičnosti i brzini s kojom mediji uništavaju složene narative. Kroz njezinu prizmu, gledamo kako javna percepcija može uništiti život, bez obzira na složene osobne motive. U svijetu gdje je vaša karijera često neodvojiva od vašeg osobnog brenda, ovaj film postavlja teška pitanja o tome koliko istine dugujete publici i kolika je cijena na privatnost.
Ovi filmovi su isprva trebali biti (pametna) zabava, no ipak tjeraju na preispitivanje vlastite ambicije, ali i sustav u kojemu se krećem(o). I zato mislim da bi ih svaka business driven žena trebala pogledati.
Foto: 9to5: The Story of a Movement




