Menopauza je, baš poput menstruacije, normalan dio života svake žene, a ipak je u društvu još uvijek daleko od normalizacije. Internaliziramo tabue koji obavijaju obje ove teme iako menopauza značajno utječe na kvalitetu i zdravlje života žena

Pozitivno je to što je sve više stručne literature dostupno široj javnosti te što naslovi koji se bave ovom temom sve češće pristižu u knjižare. Jedan od takvih naslova je i “Mozak u menopauzi” autorice Lise Mosconi, koji predstavlja svojevrstan revolucionaran pomak u pisanju priručnika o utjecaju menopauze na mozak i cjelokupno zdravlje.

Na čitak, ali stručan način, dr. Mosconi razotkriva informacije od velikog značaja za ovaj prirodan životni period – one koje bismo svi trebali znati, a ne tražiti u tišini. Od fizičkih pojava, preko ključnih promjena u načinu života, sve do utjecaja na raspoloženje i pamćenje – autorica donosi cjelovit uvid u žensko iskustvo menopauze.

Dobili smo priliku ekskluzivno za Graziju razgovarati s jednom od vodećih neuroznanstvenica i profesorica u svom području te aktualnom direktoricom Programa za prevenciju Alzheimera pri Weill Cornell Medicine – New York Presbyterian Hospital. Program uključuje i inicijativu Women’s Brain Initiative, kao i nagrađivanu Kliniku za prevenciju Alzheimera.

Lisa Mosconi ubraja se među 1 % najprepoznatijih znanstvenica u svijetu u posljednjih 20 godina, a The Times uvrstio ju je među 17 najutjecajnijih znanstvenica svijeta.

Razgovarali smo s njom o menopauzi, kulturi šutnje koja ovu temu i dalje prati te o njezinom osobnom i profesionalnom putu u svijetu znanosti.

Što je potaknulo Vaš osobni interes za zdravlje i dobrobit te kako se on razvijao kroz vrijeme?


Moj interes za zdravlje mozga duboko je osoban. Alzheimerova bolest prisutna je u mojoj obitelji i u najvećoj mjeri te neproporcionalno pogađa žene. Taj me obrazac potaknuo na to da istražim povezanost između ženskog tijela i starenja mozga. S vremenom sam shvatila koliko je malo istraživanja posvećeno ženskom mozgu i koliko je hitno to promijeniti.

Moje se istraživanje razvijalo od mehanicističke neuroznanosti prema više holističkom pristupu koji uključuje životni stil, hormonalno zdravlje i prevenciju bolesti. Uvijek mi je cilj bio izvući znanost iz laboratorija i prenijeti je u svakodnevni život žena – tamo gdje može napraviti stvarnu razliku.

U knjizi “Mozak u menopauzi” pišete da menopauza počinje u mozgu, a ne u jajnicima. Možete li objasniti što to znači i zašto je važno za razumijevanje menopauze?

Naše društvo menopauzu povezuje s funkcijom jajnika, no ta tranzicija jednako snažno utječe i na mozak. Zbog toga se javljaju simptomi poput valova vrućine i noćnog znojenja, ali i nesanica, problemi s pamćenjem, moždana magla, poteškoće s koncentracijom te promjene raspoloženja poput tjeskobe ili depresivnosti. Ti simptomi ne proizlaze iz funkcije jajnika, nego iz neuroloških promjena koje prate menopauzu. Više od 80 posto žena u menopauzi doživljava barem jedan neurološki simptom.

Mozak i jajnici duboko su povezani neuroendokrinim sustavom koji regulira hormonalne cikluse. Kad jajnici počnu gubiti folikule i proizvodnja estrogena opada, mozak, osobito regija hipotalamusa, prvi prepoznaje i reagira na tu promjenu.

Zato su simptomi poput valova vrućine, noćnog znojenja, moždane magle, promjena raspoloženja i nesanice tako česti: oni zapravo odražavaju prilagodbu mozga na novu hormonalnu okolinu. Zahvaljujući naprednim snimkama mozga, vidimo da menopauza može utjecati na razinu energije, povezanost, strukturu i funkciju mozga. Razumijevanje menopauze kao neuroendokrine, a ne samo reproduktivne tranzicije, ključno je jer mijenja pristup simptomima. Oni nisu izdvojene tegobe, nego dio sveobuhvatne promjene u mozgu.

I dalje živimo u kulturi u kojoj se o menopauzi šuti ili se doživljava kao kraj ženstvenosti. Zašto je i dalje teško otvoreno govoriti o toj temi?

Stoljećima se menopauza prikazivala kao razdoblje propadanja; kraj plodnosti, poželjnosti, pa čak i važnosti. Nismo razvili kulturološki jezik koji bi taj prijelaz opisivao s dostojanstvom i znatiželjom. Društvo slavi pubertet i trudnoću, ali menopauzu, treću veliku hormonalnu tranziciju u životu žene, uglavnom ignorira ili doživljava kao nešto što treba prešutjeti. Medicinska edukacija također ju je povijesno zanemarivala, zbog čega mnogi liječnici nisu pripremljeni za pružanje odgovarajuće pomoći.

“Stoljećima se menopauza prikazivala kao razdoblje propadanja; kraj plodnosti, poželjnosti, pa čak i važnosti. Nismo razvili kulturološki jezik koji bi taj prijelaz opisivao s dostojanstvom i znatiželjom.”

No tišina se polako razbija. Žene sve više dijele svoja iskustva, traže bolju skrb i mijenjaju narativ. Počinjemo shvaćati da menopauza nije kraj, nego transformacija. Otvoreni razgovor prvi je korak prema vraćanju dostojanstva i snage ovom razdoblju života.

Menopauzu opisujete kao “drugi pubertet”. U čemu su ta dva razdoblja slična, a u čemu se razlikuju?

I pubertet i perimenopauza neuroendokrine su tranzicije koje utječu ne samo na reproduktivni sustav nego i na mozak i cijelo tijelo žene. Tijekom puberteta mozak se prilagođava porastu spolnih hormona i početku menstruacije. Tijekom menopauze mozak se prilagođava padu hormona i prestanku menstrualnih ciklusa. To nije malen zadatak: cijeli sustav prvo mora biti aktiviran, a zatim “demontiran”.

Zbog toga, oba razdoblja mogu uključivati promjene raspoloženja, poremećaje spavanja, promjene temperature tijela, fluktuacije kognicije i libida. Također, oba razdoblja često donose i promjene u identitetu i doživljaju sebe.

Glavna razlika možda je kulturološka. Pubertet se očekuje, o njemu se govori, pa čak i slavi. Menopauza se, nasuprot tome, često ignorira ili je se plaši. No oba su prirodna životna razdoblja koja zaslužuju jednaku pažnju, brigu i razumijevanje. Gledajući na menopauzu iz perspektive svojevrsnog “obrnutog puberteta” na neki način pomaže normalizaciji iskustva i pomaže podršci žena s istom pažnjom koju poklanjamo tinejdžerima. 

Koji su prvi znakovi promjena u mozgu tijekom perimenopauze i što žene mogu učiniti da si olakšaju prijelaz?

Iako se menopauza najčešće dijagnosticira prema promjenama u menstrualnom ciklusu, neki od najranijih znakova dolaze iz mozga: zaboravnost, moždana magla, poteškoće s koncentracijom, promjene raspoloženja i poremećaji spavanja. Mnoge žene osjećaju se “drukčije” ili “ne kao nekoć” i prije nego što im se ciklus počne mijenjati. Ovi simptomi često počinju još u perimenopauzi, godinama prije nego što menopauza uistinu započne.  

Najbolja podrška mozgu i hormonima uključuje redovitu tjelesnu aktivnost koja potiče cirkulaciju i neuroplastičnost, mediteranski način prehrane bogat zdravim mastima i antioksidansima, smanjenje stresa i dovoljno sna. Ako su simptomi izraženi, važno je obratiti se liječniku. Postoje hormonske i nehormonske terapije koje mogu pomoći jer nijedna žena ne bi trebala patiti u tišini.

San je jedno od najvećih izazova u menopauzi. Zašto dolazi do poremećaja sna i što može pomoći?

Problemi sa spavanjem među najčešćim su i najfrustrirajućim simptomima menopauze. Uzrok mogu biti valovi vrućine, tjeskoba ili promjene u cirkadijalnom ritmu. Estrogen i progesteron podržavaju san, pa kad njihova razina opadne, san postaje plići i isprekidan.

Pomaže pridržavanje higijene spavanja. Redovit ritam odlaska na počinak, manje vremena pred ekranom, tiha i tamna soba. Može pomoći i melatonin s postupnim otpuštanjem te kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu (CBT-I). Hormonska terapija, osobito ona koja uključuje progesteron, također može poboljšati kvalitetu sna, djelomično i ublažavanjem valova vrućine. Ključno je liječiti uzrok, a ne samo simptom.

Koliko prehrana može pomoći u održavanju hormonalne ravnoteže i zdravlja mozga tijekom menopauze?

Prehrana igra veliku ulogu u zdravlju mozga, osobito tijekom hormonalnih promjena. Mediteranski način prehrane bogat povrćem, voćem, cjelovitim žitaricama, mahunarkama, orašastim plodovima, maslinovim uljem i masnom ribom povezuje se s manjim rizikom od kognitivnog propadanja. Takva prehrana podupire metabolizam mozga, smanjuje upale i pomaže u regulaciji inzulina, što je ključno za energiju u mozgu.

Posebno su korisne namirnice poput brokule i kelja, bobičastog voća, lisnatog povrća i ribe bogate omega-3 masnim kiselinama. Izbjegavanje prerađene hrane, viška šećera i transmasnoća također može značajno pomoći.

U knjizi naglašavate važnost emocionalne povezanosti i socijalne podrške. Mogu li prijateljstvo i razgovor doista promijeniti način na koji mozak funkcionira?

Apsolutno. Društvena povezanost nije samo emocionalna potreba nego i važan biološki zaštitni mehanizam. Istraživanja pokazuju da snažne društvene veze poboljšavaju pamćenje, smanjuju rizik od demencije i produljuju životni vijek. Razgovor, smijeh i emocionalna bliskost aktiviraju dijelove mozga odgovorne za učenje i regulaciju emocija. Usamljenost je, s druge strane, rizični faktor za loše zdravlje. Zato ženama preporučujem da ulažu u odnose, prijateljstva, zajednice i terapiju kao dio strategije za zdravlje mozga.

Mnoge žene priznaju da se u menopauzi teško prepoznaju, kao da su izgubile dio onoga što ih je prije činilo njima samima. Kako možemo te promjene doživjeti kao priliku, a ne kao gubitak?

Taj osjećaj “ne prepoznajem se” vrlo je stvaran i potpuno opravdan. No to je ujedno i znak promjene. Menopauza nije slom, nego neurološka prilagodba. Mozak se navikava na novu hormonalnu okolinu i za to mu treba vremena.

Mnoge žene nakon tog prijelaza izlaze s više jasnoće, snažnijim granicama i novim osjećajem svrhe. Umjesto da menopauzu vidimo kao gubitak, možemo je promatrati kao priliku za preispitivanje, usklađivanje i ponovno osvajanje prostora za sebe. To je trenutak za njegu, dublje odnose i zalaganje za ono što nam je uistinu važno. Ne možemo kontrolirati biologiju, ali možemo preoblikovati narativ kako nam odgovara. 

Kako muškarci reagiraju na Vaša istraživanja? Imate li dojam da i među liječnicima raste razumijevanje menopauze kao procesa koji započinje u mozgu?

Mnogi muškarci iznenade se kad čuju koliko menopauza utječe na mozak. No kad shvate znanost iza toga, postaju empatičniji, osobito ako su gledali žene u svom životu kako prolaze kroz to bez podrške. Ne mogu vam opisati koliko sam poruka dobila; svi pišu: “Hvala što ste pomogli mojoj supruzi, majci, sestri, prijateljici…” Obrazovanje mijenja sve.

“Menopauza se rijetko obrađuje kroz studij pa mnogi liječnici nisu sigurni kako pristupiti temi.”

U medicinskoj zajednici vidimo napredak, ali pred nama je još dug put. Menopauza se rijetko obrađuje kroz studij pa mnogi liječnici nisu sigurni kako pristupiti temi. Nadam se kako će fokus na neuroznanosti pomoći da menopauza postane dio glavnog medicinskog razgovora, a ne sporedna briga.

Što biste željeli da svaka žena zna o svom mozgu i menopauzi? Koja je ključna poruka Vaše knjige?

Najvažnija poruka glasi: niste slomljene i niste same. Menopauza je duboka promjena koja uključuje tijelo i mozak, i vaši simptomi su stvarni. Razumijevanje onoga što se događa na neurološkoj razini pomaže ženama da prestanu kriviti sebe i da potraže podršku koju zaslužuju.

Knjiga “Mozak u menopauzi” poziv je na djelovanje: informirajte se, tražite bolju zdravstvenu skrb i prigrlite ovo životno razdoblje s razumijevanjem i snagom. Ovo nije kraj vaše priče. Ovo je početak novog poglavlja.

Na kraju, “Mozak u menopauzi” moja je posveta ženstvenosti i poziv svim ženama da u menopauzu uđu bez straha, ali oboružane znanjem. Nadam se da će knjiga potaknuti razgovore ne samo o menopauzi nego i o načinu na koji društvo često zanemaruje i marginalizira važne dijelove svoje populacije. To nije važno samo zbog menopauze nego i zbog vraćanja glasa “zaboravljenom spolu”, pojedinačno i kolektivno.

Dolazite iz obitelji nuklearnih fizičara. Je li njihov znanstveni put utjecao na Vaš pristup istraživanju i zašto ste se odlučili za područje usmjereno na pacijente, a ne na teoriju?

Apsolutno, i hvala vam na tom pitanju. Odrastanje u obitelji znanstvenika i akademika naučilo me preciznosti, radoznalosti i važnosti podataka, ali i radnim navikama. Ipak, mene je uvijek više privlačila biologija od fizike te ljudi više od čestica.

Zato sam odlučila spojiti ta dva svijeta: doktorirala sam neuroznanost i nuklearnu medicinu, što mi omogućuje da principe nuklearne fizike primijenim u istraživanju mozga pomoću metoda naprednih snimaka. Taj me spoj znanosti i prakse oblikovao u svakom istraživanju; stroga metodologija, ali s ljudskim učinkom.

Oduvijek vjerujem da znanost treba služiti čovjeku, a zdravlje je najveće bogatstvo. Zato radim s pacijentima. Željela sam da moje istraživanje ima “otkucaje srca”, kako volim reći, i trudim se živjeti život u službi drugima, koliko najbolje mogu.

Kad pišete knjige, kako odlučujete koje složene znanstvene teme prevesti u savjete razumljive široj publici?

Moja istraživanja često me vode od jednog pitanja do drugog, a svako otvara nova područja. No ne vodi me samo znanost nego i svakodnevni razgovori sa ženama. Imam sreće svakodnevno razgovarati s ljudima iz raznih područja, a njihova pitanja često mijenjaju moj fokus i otvaraju nova razmišljanja.

Uvijek kažem da je većina mog istraživanja zapravo potvrđivanje onoga što žene odavno govore, primjerice, da menopauza mijenja mozak. U knjigama pokušavam te odgovore pretočiti u nešto što osnažuje: znanstveno utemeljeno, ali pristupačno, primjenjivo i toplo. Moj je cilj ženama dati jezik i alate da razumiju vlastitu biologiju i zastupaju svoje zdravlje. Jer kad razumijete što se događa, možete djelovati – a tu počinje pravo osnaživanje.

Foto: PR