Maštarije. Svi ih imamo. Moje su svakakve – od čistog hedonizma koji uključuje najfinija jela, pića, izležavanje i guštanje negdje na Sredozemlju do (čistog) mazohizma koji uključuje avanturu, pomicanje granica tjelesne izdržljivosti, i uvijek je vezano za planine ili more. Kako god bilo, zajednički nazivnik svakoj jest voda, sol i sunce
More, sunce, sol
A maštarija se budi i biva snažnijom nakon što virnem u kutak intereneta, tamo gdje pratim fascinantne ljude i njihove još fascinantnije podvige. Neke od njih su Miriam Payne i Jess Rowe, veslačice, duo, one koje čine tandem pod nazivom Seas The Day. Niste čuli za njih? Nakon priče koju donosim, ne samo da ćete znati tko su ove dvije iznimne žene nego ćete iz zapratiti na Instagramu te pratiti (pobožno, poput mene) jer ono što one rade velikoj većini posve je nezamislivo. Njihovo pomicanje granica fascinira.
Oduvijek sam imala velike planove za svoju drugu polovicu života, a oni svakako uključuju more i brod, sa mnom za kormilom. No kad promatram i pratim njih dvije, Miriam i Jess, koje ne samo da nisu za kormilom nego i veslaju više od 8000 milja Tihog oceana od Perua do Australije, na njihovom devetmetarskom čamcu zvanom Velocity, zatravi me misao: ako one mogu ovo, onda mi svi, mi smrtnici, možemo apsolutno sve što zamislimo. Pogotovo kad im je cilj tako lijep – human i nježan, prikupljajući sredstva za Outward Bound UK, organizaciju koja transformira živote mladih kroz avanturu u prirodi.
Seas The Day
Miriam Payne i Jess Rowe upravo, dok čitate ove moje riječi, čine nezamislivo. I, na našu sreću i neizmjernu zahvalnost, usred smjena veslanja, izazova vremena, mora, vjetra, sunca, i same dinamike ovog prekooceanskog putovanja, našle su malo vremena kako bi sa mnom, a onda i sa svima nama podijelile svoje iskustvo. Ovo je priča o disciplini, duši i samom oceanu.
Katalizator za ovaj kolosalan pothvat bio je iznenađujuće prizeman. Ideja se rodila na Antigvi, neposredno nakon što su 2022. završile utrku Talisker Whisky Atlantic Challenge. Miriam, skraćeno Mims, oborila je rekord preveslavši Atlantik solo, dok je Jess pobijedila u ženskoj klasi s četveročlanim timom. “Sjedile smo na kraju Mimsinog hotelskog kreveta pretražujući internet u potrazi za većim i boljim izazovima, ali ništa se nije pojavilo”, prisjetile su se. “Obje smo, dok smo bile na Atlantiku, razmišljale o veslanju preko Tihog oceana odvojeno.” Shvatile su da ovdje ima rekorda za oboriti: željele su preveslati cijeli Pacifik, bez zaustavljanja i bez podrške.
Izolacija – izazov i sreća
Osim fizičke obuke, ključna je bila mentalna otpornost. Ipak, izolacija je ono čemu su se – veselile. “Izolacija je nešto uistinu prekrasno kod ove ekspedicije”, rekle su, dodajući kako se zapravo nisu osjećale izolirano cijelo vrijeme jer imaju jedna drugu, a i vezu s vanjskim svijetom preko Starlinka. Monotonija dvosatnih smjena – dva sata “na poslu”, dva sata “odmora” – na oceanu je daleko od prave monotonije: “Svaki je dan drukčiji, ocean je uvijek drukčiji, vrijeme se stalno mijenja, a tu su i nove formacije oblaka za promatranje.” Ipak, priznaju: “Motivacija može oscilirati, ali disciplina je ono što će vas provesti kroz sve.”
Njihova priprema uključivala je i rad s ekipom Evotix, gdje su osmišljavale svaki mogući scenarij u kojem bi nešto moglo poći po zlu. “Zatim bismo razmotrile kako bismo se nosile sa situacijom i kako bismo reagirale”, pričaju mi. Na taj način, ako se dogodi katastrofa na moru, već imaju plan i “samo moraju slijediti te korake.” Prilično optimistično, primjećujem. I sviđa mi se to, taj stav.
Što kad se stvari – pokvare
“Suočile smo se s mnogim izazovima tijekom naše ekspedicije”, priznale su, “ali pretpostavljam da se dan kad nam se kormilo pokvarilo doista ističe.” Krajem prvog tjedna njihovog prvog pokušaja, kormilo se slomilo. Osam dana provele su na padobranskom sidru, pokušavajući ručnom bušilicom pretvoriti kobilicu u improvizirano kormilo. Kasnije su saznale da je kormilo, kao i rezervno, “pogrešno proizvedeno.”
No u toj su kriznoj točki stekle sjajnog prijatelja u Peruancu Alecu Hughesu. “Skrenuo je s puta da bi nas teglio osam dana, brzinom nešto većom od tri čvora, sve natrag do Lime u Peruu”, opisale su. Uspjele su se vratiti na more s tek tri dana “lufta” prije sezone ciklona. Drugi je pokušaj donio još neočekivanije izazove: problemi s napajanjem i, istovremeno, kvar desalinizatora vode. “Naš aparat za desalinizaciju vode također se pokvario u isto vrijeme kad su počeli problemi s napajanjem”, rekle su. Doznale su da su cijevi bile neodgovarajuće za pritisak i da će desalinizator, bez sumnje, otkazati. To nije bila vijest koju su željele čuti kad su imale još gotovo 8000 milja za prijeći.
Morale su ručno popravljati, s rezervnim komadom cijevi i slojevima trake, omotane konopcem – i uspjele su. “Tijekom naše ekspedicije, napravile smo devet popravaka cijevi na našem aparatu za desalinizaciju i ne znamo kako smo uspjele održati ga u pogonu.” Kad je ipak otkazao, morale su koristiti hitnu ručnu pumpu za vodu koja stvara samo 3 L na sat u odnosu na 30 L na sat. “Voda se također morala pumpati u naše slobodno vrijeme, pa smo umjesto odmora ili spavanja “radile” vodu”, rekle su, priznajući da je to bilo “možda čak i napornije od veslanja.”
Magični morski divovi
Ali Pacifik nije samo nemilosrdan; on je i spektakularan. “Ovo je do sada bilo uistinu nezaboravno iskustvo i provedeno vrijeme ovdje, na pučini jako nas je inspiriralo”, rekle su. Trenuci čiste radosti bili su povezani s divljim životinjama. “Jednog dana imale smo ulješuru samo nekoliko metara od našeg broda. Bio je to pravi prizor. Biti u prolazu kroz more, prirodu, okoliš, u blizini tako masivnih stvorenja prava je čast.” Noćno nebo ono je što im je najviše ostaje u sjećanju. “Zalasi sunca su prekrasni, izlasci sunca su radost za buđenje, a noćno nebo koje nam blista iznad glave kao iz drugog svijeta.” Otkrile su nevjerojatan osjećaj: “Činjenica da smo bile bliže ljudima u svemiru tijekom srednjih dijelova naše ekspedicije nevjerojatna je!” Zamislite samo to. Njih dvije, same, nasred oceana, u devetmetarskom čamcu, kraj kita ulješure koji je dvostruko dulji od njihovog čamca, pod otvorenim zvjezdanim nebom. Istovremeno zastrašujuće i božanstveno.
Misija
No to spajanje s prirodom i izolacija donose i neke druge izazove. Živeći u tako bliskoj dinamici, ključ njihovog odnosa je jednostavan: misija. Prije polaska, sastavile su izjavu o misiji koju nose na zapešćima: “Za dobrobit tima, brzinu broda i radost putovanja.” Njihov kratak, ali moćan manifest kako bi um opstao, ali i kako bi putovanje došlo svome cilju. “Imati ovu izjavu o misiji znači da ako se nismo mogle složiti oko nečega, vraćale bismo se na nju da nas vodi”, pojasnile su. Njihove opuštene osobnosti i zajednički cilj znače da imaju pozitivan odnos, ali naglašavaju: “Uvijek dobro komuniciramo i slušamo mišljenja i misli jedna druge. Jasna komunikacija je ključna.”
Ove sportašice nadaju se da će njihovo putovanje ostaviti dubok trag. “Nadamo se da smo inspirirale mlađu generaciju na to da provodi više vremena vani, da bude avanturističnija i da gura daleko izvan svojih zona udobnosti”, poručile su. Njihova poruka je jasna i oslobađajuća: “Sve vas potičemo na to da sanjate velike snove i vjerujete u sebe jer ako stvarno želite nešto učiniti, nitko vam ne može stajati na putu.” Nikad nemojte podcjenjivati “kapacitet ljudskog bića koje je odlučno u namjeri da nešto učini.”
Ocean je uistinu promijenio njihovu perspektivu, ne samo o vlastitoj snazi nego i o svijetu. “Bilo je to iskustvo koje potvrđuje život i pokazuje vam da treba cijeniti male stvari, kako u prirodi tako i u svakodnevnom životu.” Također su naučile puno o važnosti zaštite svjetskih oceana: “Zdrav ocean znači zdrav svijet.”
Carpe Diem
Njihov savjet onima koji sanjaju o sličnom izazovu jednostavan je i toliko istinit, realan: “Samo počnite, nikad neće biti pravo vrijeme i nikad se nećete osjećati potpuno spremnima, ali ako počnete, možete to shvatiti usput.” I ono najvažnije: “Iskoristite svaku priliku, prihvatite svako iskustvo i ostavite trag iz svih pravih razloga.”
Nakon što postanu prvi ženski tim koji je preveslao cijeli Pacifik bez zaustavljanja i bez podrške, nadaju se da će prikupiti više od ciljanih 50.000 funti za Outward Bound Trust i nastaviti dijeliti svoju priču javnim nastupima. “Za nas će uvijek biti avantura prva, ali kada stignemo na kopno, veselimo se uživanju u vremenu s prijateljima i obitelji.”
Miriam i Jess su dokaz da se najmoćnija putovanja odvijaju između volje i horizonta. One ne veslaju samo više od 8000 milja; one veslaju preko svih sumnji i granica, pokazujući da je “nemoguće” samo riječ koju izgovaraju oni koji se ne usude uzeti stvar, u ovom slučaju veslo u svoje ruke.
Foto & video: Seas The Day
