Ne, nisam znala da su Jude Law i Jason Bateman savršen bromance par dok nisam pogledala “Black Rabbit”. – To je jedino što mi je odzvonilo u glavi nakon gledanja. Jer, hajde, budimo iskreni, koliko god mračnih i ozbiljnih serija s Judeom Lawom i Jasonom Batemanom još možemo podnijeti? Jude Law je (barem meni) prvenstveno Dickie Greenleaf u “The Talented Mr. Ripley”, Dan u “Closer” ili Dr. John Watson u “Sherlock Holmes”, dok Jasona Batemana obožavam kao Michaela Blutha u “Arrested Development” i kao Martyja Byrdea u “Ozarku”, seriji s kojom nas je sve baš iznenadio.
Black Rabbit
Sada se njih dvojica udružuju i iako bi možda prije očekivali da ulogu Jakea Friedkena glumi Jason Bateman, a Vincea Friedkena Jude Law, njih dvojica s podjelom svojih uloga u startu iznenađuju i stvaraju jednu jako finu kemiju. “Black Rabbit” nije samo još jedan sumorni, napeti, mračni triler. To je ljubavna priča, doduše, prilično iskrivljena, između dvojice braće. I baš tu leži njen pravi šarm.
Zaplet je ovdje nužno zlo, kao onaj neizbježni, dosadni dio priče koji mora postojati da bi se opravdao sav taj kaos na ekranu. Znate, ono već poznato: pljačka, kockarski dugovi i mutni likovi iz podzemlja. To je samo kulisa. Prava predstava su Jake i Vince Friedkin. Jake (Jude Law), uglađeni, kontrolirani biznismen, manhattanski dandy u skupim cipelama, i Vince (Jason Bateman), razbarušeni, neuredni propalica iz Rena, s bradom zbog koje djeluje ne samo neuredno, već i prljavo. Na prvi pogled, oni su sušte suprotnosti. No, što više vremena provodimo s njima, shvaćamo da su samo dvije strane istog novčića. Jakeova kontrola i ambicija samo su drugačiji izraz za isti urođeni kaos koji Vince kanalizira kroz ovisnost i autodestrukciju.
U tome leži njihova magnetska privlačnost. Ta dinamika nije nova, ali u izvedbi Lawa i Batemana poprima neku sirovu iskrenost. Law, koji inače glumi uglađene zavodnike, ovdje je ranjiv, očajnički pokušava spasiti svoju obitelj i svoj život, dok Bateman, oslobođen okova Martyja Byrdea, uživa u ulozi kaotičnog, samouništavajućeg Vincea.
Tu isto nema predvidljivog; ovo nije priča o tome kako se dobar brat žrtvuje za lošeg. Ovo je priča o nesalomivoj, toksičnoj lojalnosti koja nadilazi zdrav razum. Jake ne spašava Vincea jer je dobar, već zato što ne može drugačije. Taj bratski pakt, sklopljen još u djetinjstvu, jači je od svakog duga, svake laži i svake pogreške. Gledajući njihove scene, one prepune nervoze, bijesa i povremenih, bolnih iskri prave bratske ljubavi, shvaćamo da je ta serija manje o kriminalu, a više o tome kako nas obitelj može uništiti i definirati u isto vrijeme.
“Black Rabbit” je poput žestokog, gorkog koktela, savršeno pomiješanog, ali bez onog ugodnog aftertastea. To je i New York – prljav, nervozan, ali pulsirajući od života. Indie sleaze glazba iz ranih 2000-ih, sumorna rasvjeta i dijalozi koji su istovremeno duhoviti i beznadni, sve to stvara atmosferu koja je također istovremeno privlačna i odbojna. Baš kao i Jake i Vince.
Foto: Netflix
