Društvene mreže barem cijelo jedno desetljeće nisu sporedna stvar u našim životima, koliko god se trudili ograničiti ih. Ako ne postate, svakako ih konzumirate, a ako objavljujete onda ste sigurno osjetili onu mikro dozu serotonina ili adrenalina kad podijelite fotku iz zanimljivog trenutka u životu, jednog baš dobrog dana
Za roditelje, takvi se dani često okreću oko djece i u naletu ponosa vole podijeliti simpatičnu fotku svojeg djeteta na društvenim mrežama ili zabavan video. Sharenting je navika roditelja da dijele živote svojih klinaca i tako kreiraju, prije nego oni uopće shvaćaju što je internet, digitalnu stvarnost i footprint djece. O problematici sharentinga već smo pisali ovdje, no strelovitim razvojem AI tehnologije ono postaje još problematičnije.
View this post on Instagram
Prema istraživanju američkog centra National Center for Biotechnology Information tek jedna četvrtina roditelja ne dijeli fotografije svoje djece. Oduvijek su razlozi bili gubitak kontrole nad fotkama zbog čega krađa identiteta i dječja pornografija dolaze kao rizik objava.
Od obične fotke do lažne pornografije – najmračnija strana deepfakea
No u posljednje dvije godine bukti nova realna prijetnja – aplikacije i softveri koji mogu generirati deepfakeove: manipulirane fotke, video ili audio isječke koji koriste metodu deep learninga kako bi stvorili najrealističniju (ali lažnu) verziju neke osobe koja govori ili radi nešto što u stvarnosti nikad nije napravila. Repliciraju mimiku, govor i cjelokupni izgled kako bi zavarali javnost. Deepfakeovi omogućuju predatorima da od fotografije djece kreiraju lažnu pornografiju kroz generiranje golog deepfakea koji nalikuje djetetu. Prema godišnjem izvještaju o AI generiranim materijalima za seksualno zlostavljanje djece čak je 3.500 novih deepfake fotografija bilo uploadano na dark web forumima, a postaju sve brutalnije.
View this post on Instagram
Osim dječje pornografije, ako imate nešto starije dijete školske dobi, deepfakeovi su rizik za vršnjačko nasilje jer su aplikacije za njihovo generiranje sve više dostupne. Iako su se pojavile prije osam godina, tek u posljednje dvije deepfakeovi su postali toliko jednostavni za kreiranje da su se otvorili masi. Efekti takvih ponašanja jednaki su offline seksualnom nasilju i imaju značajne psihološke posljedice za žrtve.
Što kad ne fotkamo samo mi nego cijelo društvo? Prijatelji, bake, škole…
U svom članku za New York Times novinar Brian X. Chen skreće pozornost na to da privatni profili nisu rješenje za ovo jer većina nasilnika zapravo poznaje žrtve – i prate ih na Instagramu, kako mu je rekla Sarah Gardner, osnivačica jedne udruge za zaštitu djece. No kako se ponašati u svijetu u kojem su naši životi ili životi naše djece jednostavno ultraizloženi? Ne samo zbog naših postupaka, već zbog kolektivnog stava i tretiranja društvenih mreža kao prihvatljive produžene ruke stvarnosti.
View this post on Instagram
Primjerice, čak i da sami ne dijelimo fotke s dječjeg (ili odraslog rođendana), šanse su velike da će netko u grupi ljudi fotkati i objaviti fotografije na društvenim mrežama. Gotovo je nemoguće izbjeći participaciju u digitalnoj sferi. No ono što možete je postaviti granice kad se događanja odvijaju u vašem prostoru ili na bilo koji način uključuju vaše dijete. Kad drugi roditelji ili institucije dijele zajedničke fotografije djece na svojim profilima ili web stranicama, zamolite unaprijed da vas obavijeste. Nelagoda je normalna u ovakvim situacijama, no povećana sigurnost djeteta još je važnija. Ako imate dijete starije dobi, educirajte ga o deepfakeovima i ne sprječavajte dodir s AI-jem jer će svakako do njega doći. U eri u kojoj je digitalna izloženost gotovo neizbježna, naša su odgovornost granice do koje ćemo je dopustiti.
Foto: Instagram
