Rahela Matić otkriva kako je u Vestiaire Collectiveu: “Radimo sa celebrityjima i influencerima, ali oni koji imaju najzanimljivije stvari, potpuno su anonimni.”
Pariz, od svih destinacija, još uvijek nisam posjetila, ali svejedno se osjećam kao da dosta dobro znam kako izgleda pogled iza scene industrije po kojoj je taj grad možda najpoznatiji – modne.
Već godinama uvid u pariški svijet mode dobivam putem društvenih mreža, ali ne samo zbog marketinga poznatih brendova i dizajnera nego i kroz praćenje jedne insajderice koju osobno poznajem: Rahele Matić, preko koje sam zavirila u butike Stelle McCartney i kolekcije brenda Zimmermann.
Rahela sada radi kao VIP Consignment Lead u Vestiaire Collectiveu, poznatoj e-commerce platformi za luksuznu modu koja je secondhand. Do te pozicije došla je nakon deset godina rada u industriji, otkad se preselila iz Zagreba u Pariz.
“Moda me oduvijek zanimala, ali ne mogu baš reći da je bila moj san. Htjela sam se odseliti iz Zagreba i u Parizu sam upisala poslovnu školu. Kako prije nisam imala nikakvo obrazovanje vezano za biznis, možda mi je čak u početku bilo malo teško naći se u tome. Htjela sam kasnije raditi u industriji za koju imam barem malo senzibiliteta pa sam se odlučila za modu – i to još u Parizu!”
Rahela je htjela iskoristiti činjenicu da živi u gradu u kojem jako puno brendova ima sjedište pa zato ima i puno mogućnosti za zapošljavanje.
“Mislim da je sada baš Pariz centar mode! Čini mi se da London i New York malo gube na važnosti i da su svi jači brendovi trenutačno europski brendovi. Čini mi se da općenito Europljani bolje razumiju luksuz od Amerikanaca i Engleza. Nedavno sam čula da je London Fashion Week otkazan, tj. da će se održati u drugom obliku, što ide u prilog mojoj tezi.”
OD RETAILA , PREKO LUKSUZA, DO SECOND-HANDA
Zanimljivo je to što je modna industrija u gradovima poput Pariza cijeli ekosustav u kojem su dizajneri samo jedan mali dio. Proizvodnja, upravljanje, logistika, marketing i prodaja sektori su koji dizajnu daju globalnu prepoznatljivost, kako estetsku tako i tržišnu. Industrija treba kreativce, ali živi i raste od ekipe na poslovnoj strani mode, gdje je Rahela gradila svoju karijeru. Počela je s radom u buticima da nauči francuski i stekne kakvo-takvo prvo iskustvo rada u modi. Godinu dana radila je za brendove Uniqlo i & Other Stories , nakon čega je prešla na prodaju za luksuzne brendove, počevši sa Stellom McCartney.
“U Stelli sam radila na corneru u Le Bon Marchéu, što je ovdje kultna robna kuća, dom brojnih poznatih modnih imena. Upoznala sam puno ljudi koji su radili za razne brendove i naučila sam donekle kako drugi brendovi funkcioniraju i po čemu se razlikuju jedni od drugih.”
U Stelli je imala “fenomenalnu menadžericu” i naučila puno o prodaji, ali nakon dvije godine postalo joj je “malo dosadno” i htjela je promjenu. Otišla je raditi za brend Zimmermann , u njihov novootvoreni flagship store u Parizu. U Zimmermannu je ostala sveukupno pet godina i puno napredovala.
“Počela sam kao sales associate u butiku, a potom sam postala assistant store manager . Onda se uslijed pandemije virusa Covid-19 posao zakomplicirao, zbog čega sam odlučila maknuti se iz butika i pronaći uredski posao.” Škicnula je kakve mogućnosti joj se nude kod drugih brendova, ali na kraju je ipak odlučila ostati u Zimmermannu kad su joj ponudili wholesale operations poziciju u sjedištu. “
Tu sam se više bavila shippingom kolekcija za klijente kao što su Mytheresa, Net-a-Porter i slični, ali i za manje butike i manje concept storeove diljem Europe.” Na toj poziciji ostala je godinu dana, nakon čega je dobila promaknuće. Uskoro se opet zaželjela promjene i tako došla do novog posla u Vestiaire Collectiveu .
MODNA KARIJERA IZA SCENE
Zamolila sam ju da se osvrne na karijerne prilike u industriji s obzirom na svoje raznovrsno iskustvo, za sve one koji su znatiželjni te za one ambiciozne koji razmatraju bi li joj se pridružili u Parizu.
“Mislim da je drukčije raditi za jako high-end brendove tipa Chanel, Hermès, Dior i sl. Hijerarhija je komplicirana, ima puno, puno više pravila, ali i standardi su na puno višoj razini. Ulaganja i budžeti isto su tako puno veći.” Modnim početnicima preporučuje rad za manje brendove poput Zimmermanna , gdje su i atmosfera i hijerarhija opuštenije.
“Mislim da je lakše napredovati i da se može puno više naučiti jer nije da svatko ima svoju specijalizaciju i ne radi ništa drugo, a ima i više suradnje.” Napominje i da svatko tko radi u modi ima pristup fenomenalnim beneficijama za zaposlenike, kao što su dodatni popusti, privatne rasprodaje i besplatna odjeća.
“Mislim da je ono što insajderi vide, a drugi ne vide, količina posla i stresa. Primjerice, dizajneri u pravilu ne spavaju po dvije, tri noći prije revije. Sve je stvarno jako intenzivno i hektično.”
“Stvarno sam si mogla priuštiti stvari koje si nikad ne bih mogla inače. Ljudi koji rade u modi mogu kupovati po puno, puno nižoj cijeni. Jednom kad više nemaš pristup tome, jako ti je teško izdvojiti punu cijenu za nešto.” Pridošlice ipak upozorava da ne očekuju glamur – revije, evente i kampanje – nego naporan rad.
“Mislim da je ono što insajderi vide, a drugi ne vide, količina posla i stresa. Primjerice, dizajneri u pravilu ne spavaju po dvije, tri noći prije revije. Sve je stvarno jako intenzivno i hektično te se jako, jako puno radi u modi, ali to nije nužno sektor koji najbolje plaća.”
MODNI STARTUP: NOVA PERSPEKTIVA
Rahela opisuje Vestiaire Collectiveu kao vrlo netipično iskustvo rada za modnu industriju. “Mislim da to je prije svega tech kompanija, a ne fashion kompanija. Nisam više sigurna mogu li reći da radim u modi. U Vestiaireu sam vrlo brzo uvidjela da prevladavaju tech ekipe i da se jako prioritiziraju tehnologija i digitalna rješenja, a moda je čak malo stavljena u drugi plan.”
View this post on Instagram
U modnim brendovima sve se vrti oko dizajna i kolekcija, a način poslovanja već je jako uhodan, kako Rahela primjećuje. Pazi se na imidž brenda, na nasljeđe i umjetničku viziju. U Vestiaireu se prioritiziraju tehnologija i digitalna rješenja. Općenito, u tech kompanijama stavlja se veliki naglasak na prodaju, zbog čega je okolina jako dinamična. Prodaja, tržište i navike potrošača mjere se, prate i analiziraju na dnevnoj bazi, zbog čega se stvara pritisak na prodaju nekarakterističan za modni svijet. S druge strane, rad izvan okvira ima i svojih prednosti.
“Mislim da je ugodnije raditi u tech kompaniji jer su puno fleksibilniji po pitanju rada od doma, atmosfera je manje formalna i manje uštogljena – nema onog “Devil Wears Prada” pritiska u uredu. Zaigranije je i slobodnije!”
Rahela naglašava i koliko se način poslovanja modnih brendova, za razliku od modnih startupova, razlikuje po pitanju pristupa kupcu. U modnom e-commerceu to je end-user za kojeg se personaliziraju shopping iskustva i preporuke komunikacijom kroz digitalne kanale. U “čistoj modi” pristup je puno tradicionalniji, ali utjecaj na kupca potencijalno avangardniji.
View this post on Instagram
“Online imamo toliko puno personaliziranih preporuka kojima nas stalno “bombardiraju”. Moguće je da zato manje eksperimentiramo i kupujemo onako kako smo se navikli. Možda smo prije, kad smo išli u butike i kad smo razgovarali s prodavačima, slušali njihove savjete, učili o brendu i shvaćali što predstavlja bili otvoreniji za rizik i eksperimentiranje.”
Tehnologija sad utječe na apsolutno sve aspekte modne industrije, od prodaje, preko dizajna, do proizvodnje, marketinga i održivosti. Analiza podataka, predviđanje trendova, optimizacija, prototipiziranje, personalizacija, chatbotovi te alati za analitiku i digitalni marketing preuzeli su poslovanje.
SVIJEST I ODGOVORNOST – BUDUĆNOST STILA I POSLOVANJA
Komunikacija i podrška ipak su ostali neizostavan dio rada u modi, što Rahela najbolje zna jer to je ključan dio njezine trenutačne pozicije u Vestiaire Collectiveu , gdje vodi mali account tim zadužen za rad s VIP prodavačima. Njezin tipičan radni dan izgleda tako da prodavače, tj. klijente posjećuje doma, radi selekcije njihove robe i vodi ih kroz proces prodaje dok paralelno nadgleda time i upravlja postizanjem ciljeva.
“Ima nešto zanimljivo u tome što idemo klijentima doma i ulazimo u njihovu intimu. Naravno, radimo s nekim celebrityjima, poznatim influencerima i ljudima koji su bitni u modi. Nažalost, ne mogu podijeliti imena, ali zanimljivo je upoznati ih i susresti. Na kraju krajeva, oni koji imaju najzanimljivije stvari potpuno su anonimni.”
Rade s VIP prodavačima koji imaju jako puno toga za prodati i često su suočeni s golemim količinama robe. To se pogotovo događa kad rade – nažalost – sukcesije: kontaktiraju ih obitelji u kojima je preminuo netko tko je iza sebe ostavio hrpu odjeće.
“S obzirom na to da je kriza i da sve postaje skuplje i skuplje, mislim da ljudi uživaju u prodavanju toga što imaju i kupovanju stvari koje im se sviđaju, ali koje su jeftinije zato što su second-hand .”
“Mojem kolegi i meni znalo se dogoditi da odemo kod jedne osobe i spakiramo 80 kartonskih kutija odjeće, cipela, nakita… Svjedočimo iz prve ruke koliko second-hand postaje bitan, koliko se potrošačke navike mijenjaju i koliko se ljudi sve više tome otvaraju.” Vestiaire Collective glasan je po pitanju katastrofalnog utjecaja kakav fast fashion ima na okoliš. Zato na društvenim mrežama otvoreno prozivaju brendove poput Zare, H&M-a i Sheina , koji su redovito prozivani i u medijima zbog ekološke neodrživosti, ali i groznih uvjeta rada u tvornicama. Sve nam se više sviđa ideja cirkularne ekonomije, a straši nas gomilanje tekstilnog otpada, kako smatra Rahela. Zato vjeruje da za second-hand sad dolazi veliki boom.
View this post on Instagram
“Kupujemo odjeću koja će trajati, koju nećemo jednom nositi i baciti nakon prvog pranja. S obzirom na to da je kriza i da sve postaje skuplje i skuplje, mislim da ljudi uživaju u prodavanju toga što imaju i kupovanju stvari koje im se sviđaju, ali koje su jeftinije zato što su second-hand .”
Rad za second-hand brend bitno je utjecao na njezin osobni stil. I u Vestiaire Collectiveu može iskoristiti brojne pogodnosti za zaposlenike kakve je imala na prijašnjim poslovima te kupovati i trošiti iznad prosjeka, ali sada tome pristupa puno svjesnije.
“Zato što sam bila u okruženju takvih brendova (Stella McCartney, Zimmermann), naučila sam voljeti taj stil, koji možda inicijalno nije niti bio moj stil. Kako mi u Vestiaireu toliko puno robe prolazi kroz ruke, sve sam selektivnija i kupim si nešto samo onda kad mi stvarno zapne za oko i kad stvarno mislim da ću to nositi gotovo pa ostatak života.”
Foto: Vestiaire Collective, privatna arhiva
