Tijekom ljetne sezone skloniji smo nego inače posezanju za štivom. U tome, dakako, nema ništa pogrešno, no osim ljetnih bestselera, u knjižnicama, antikvarijatima i knjižarama tijekom cijele godine ističu se naslovi koje vrijedi uzeti u ruke uvijek
Algoritam, koji danas određuje tempo trendova, dvosjekli je mač. Omogućuje nam otkrivanje stvari koje će nam se vrlo vjerojatno svidjeti, ali uskraćuje onaj poseban gušt otkrića nečeg sasvim novog i drukčijeg, što može proširiti i naše preferencije.
Razgovarali smo s pojedincima sa scene – raznolike, od poslovne i umjetničke do književne, lifestyle i tech – koji su nam u tome pomogli. Podijelili su preporuke knjiga za koje vrijedi širiti glas – i koje je uvijek dobra ideja pročitati, nevezano za to jesu li nove, u promociji, na ljetnoj akciji ili u loopu algoritma.
U nastavku otkrijte što su nam preporučili i zašto.
Hana Tintor
Putar i parizer, Jerko Mihaljević
Roman o muškom zagrebačkom društvu, moje generacije – one odrasloj u doba interneta, velikih mogućnosti, ali socijalnih ograničenja. Čitajući ga, kao da sam čula glasove svojih prijatelja i poznanika. Razbijanje vlastitih iluzija o ekipi, i još važnije – o sebi samima, težak je dio odrastanja, što ovaj roman potvrđuje, ali i tjera na promišljanje, prihvaćanje i vrstu poniznosti.
Educated, Tara Westover
Memoari mlade žene koja je odrastala u Mormonskoj zajednici. Učenjem, čitanjem knjiga, slušanjem glazbe i na kraju i odlaskom na fakultet, uspjela je izaći iz malenog svijeta jednoumlja i postati jedna od najutjecajnijih ljudi u svijetu. U uzletu konzervativnih stajališta u društvu i politici, toplo preporučujem ovu knjigu.
Matea Leš
Oda mladosti, Tanja Radović
Višetjedno putovanje u Francusku jedne mlade skupine ljudi/zbora u 90-ima – bez interneta, bez tehnologije, čista mladenačka energija i fantastični opisi međusobne dinamike njihovih odnosa.
Lažljivi život odraslih, Elena Ferrante
Trenutačno čitam ovu knjigu te iako ju još nisam završila, stvarno uživam u psihoanalizi svih likova i dubokom razumijevanju muško-ženskih odnosa od strane autorice/autora. Elena Ferrante je, kao što znamo, pseudonim i nitko ne zna radi li se o muškom ili ženkom piscu, što čitanje čini još zanimljivijim.
Adrian Pezdirc
Druga Zemlja, James Baldwin
Knjigu mi je poklonila moja prijateljica Selma Spahić, kazališna redateljica, s kojom dijelim puno uspomena. Knjiga je to koja prati mladog afro američkog jazz glazbenika Rufusa kroz New York 50-ih godina 20. stoljeća. Rasna nejednakost, borba za shvaćanje samoga sebe kroz seksulanost i međuljudske odnose duboko me se dojmila. Poglavlja pisana kao da je riječ o epizodi neke serije izrazito se jednostavno čitaju. Melankolija, strast, žudnja, ali i borba sa samim sobom, kroz razgovore likova koji su ispisani od strane sigurno jednog od najvećih američkih pisaca 20 stoljeća.
Psi, Dora Šustić
Mlada hrvatska spisateljica, scenaristica i izrazito hrabra autorica Dora Šustić piše roman “Psi”. Rekao bih da je riječ o generacijskoj priči, ali koja nadilazi godišta jer propituje univerzalne muško ženske odnose, međutim, s tendencijom rušenja ustaljenih patrijahalnih normi i zadatosti. Radnja je smještena u Prag, no kroz fotografije muškarca u kojeg se zaljubljuje glavna junakinja otići ćemo sve do Andaluzije. O prvim ljubavima, idealima za koje se vrijedi boriti, o onima kojih više nema, ali i o društvu koje se neminovno mijenja.
Ivan Lončar
Letters of a Stoic, Seneca
Knjiga koja je zbir Senecinih pisama u kojima sažima stav o životu i svemu što on nosi te kako svemu u životu pristupiti stoički.
Swimming In the Dark, Tomasz Jedrowski
Radnja je smještena u Poljsku 1980-ih, a tema je, nažalost, još uvijek poprilično aktualna. Jedna nepoželjna i društveno neprihvaćena ljubav u politički nestabilnom vremenu. Ispričana jako živo uz predivne rečenične konstrukcije. Iznimno je emotivna.
Mia Biberović
Ciganin, ali najljepši, Kristian Novak
O Novaku slušam i čitam sve pozitivno posljednjih nekoliko godina, ali nikako mi nije došao na red. Ali jednom kad jest, u dahu sam pročitala i “Ciganina” i “Črnu mati zemlu” i njegovu najnoviju knjigu “Slučaj vlastite pogibelji”, koju mi je prijateljica iz drugoga grada, također zaluđena Novakom, posudila i poslala paketomatom. Sve su fantastične, ali “Ciganin” zauzima posebno mjesto u mom srcu.
Slabo sam upoznata s međimurskim krajem, ali kroz Novaka kao da sam proživjela jedan život tamo. Ma ne jedan, nego četiri-pet, koliko ih se priča isprepliće u tom romanu i koliko ih živo autor predočava. Sa svim se likovima tako lako možete poistovjetiti iako možda niti s jednim nemate ništa zajedničko. Toliko su vam bliski i toliko bolno osjećate njihove sudbine. Fantastična moć pripovijedanja uplela je u međimurske sudbine i sudbinu jednog neobičnog migranta. Odmah sam se, pojavom tog lika, prisjetila knjige “Nada” Ante Tomića, u kojoj također jedan migrant neobično utječe na mještane jednog maloga hrvatskoga morskoga gradića. Ovdje je sve suprotno, ovdje mještani jednog malog međimurskog gradića neobično utječu na sudbinu jednog migranta, no, za razliku od Nade koja ostavlja osmijeh na licu i nadu u srcu nakon čitanja, “Ciganin” se ne čita lako, a jako malo nade iza njega je ostalo, ako i jest uopće.
Matija, Drago Hedl
Slično je i s drugom knjigom koja me se dojmila, a to je “Matija” Drage Hedla. Kupila sam je odmah čim je objavljena, ali odgađala sam čitanje jer sam znala da će mi teško pasti. Poznati istraživački novinar ogolio se pišući o jednoj od možda najtežih situacija koje osoba može doživjeti, a to je smrt vlastitog djeteta. I to smrt vlastitom voljom.
Može li se uopće pisati o toj temi bez patetike? Hedl može, ali to ne znači da osjećaji ne izviru iz svake pomno birane riječi. Odmjeren ton, objektivni, gotovo izvještajni stil, kao da su u samom kontrastu s cijelim događajem koji se opisuje i time ga pojačavaju. Knjiga je pisana u dva vremenska smjera – od Matijinog rođenja, preko odrastanja u Osijeku, do kobnog događaja i od kobnog događaja do konačnog Matijinog sprovoda, što je trajalo dulje od svih očekivanja.
Zanimljivo je i to da se knjiga čita kao krimić – napeto čekamo to razrješenje, da se Matijino tijelo dostavi iz SAD-a u Hrvatsku i pokopa kako bi roditelji mogli barem malo odahnuti. Birokratske komplikacije postaju sve veće, a istodobno se u drugoj vremenskoj crti približavamo trenutku kad si je Matija odlučio oduzeti život i, u isto vrijeme kao i autor, pokušavamo shvatiti koji su krivi životni izbori doveli do takvog ishoda. I ne uspijevamo ih pronaći. Vidimo samo roditelje koji su željeli najbolje za svoje dijete, koji su bili ponosni na njega. Vidimo oca i majku koji obožavaju svoga genijalnoga sinčića kojemu su se okrugli obrazi od hladnoće zarumenjeli dok trči po ulicama Osijeka. Onoga istoga grada gdje sam i sama, gdje odrastaju moja djeca, na koju sam iznimno ponosna i kojima također želim sve najbolje. Zastrašujuće. Ovo me podsjetilo na to da me čeka i Hedlova “Šutnja”. Napravila sam pogrešku, kupila sam izdanje koje je obuhvatilo cijelu trilogiju i sad me te 824 stranice mrko gledaju s police. Ali znajući Hedlov stil pisanja, činit će se kao da ih ima manje, no ne sumnjam da će i ta knjiga ostaviti gorak okus u ustima, posebice kad znam stvarnu pozadinu priče. Čari malih sredina, od slavonskih do međimurskih! I, eto, ako vam je nedostajalo gorčine u životu, moje preporuke stoje. 🙂 S druge strane, obje ove knjige jedne su od onih o kojima ćete dugo razmišljati, a možda poželjeti pročitati još koji put, što se u današnjem brzom ritmu života rijetko događa.
Luiza Bouharaoua
Vrlo često traže me preporuke knjiga i gotovo uvijek podrazumijeva se da treba biti riječ o novim naslovima. Tom trendu redovito se odupirem jer dobre su knjige svevremene, a onima najboljima među njima uvijek se iznova vraćamo ili ih nikada zapravo ne napuštamo jer postaju gradivni dio nas. Evo tri takva primjera:
Bacači plamena, Rachel Kushner
Na prvi pogled “Bacače plamena” moguće je čitati kao Bildungsroman o emotivnom i umjetničkom sazrijevanju mlade žene koja nosi nadimak Reno, nešto kao portret umjetnice u mladosti, samo u New Yorku sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća. Ipak, isto kao što Reno nije smo mlada umjetnica, tako ni taj roman nije samo Bildungsroman, to je tekst koji prelazi kontinente i epohe, duboko promišlja o umjetnosti, radu i kapitalu, svjetskim ratovima, revolucionarnim pokretima i popularnoj kulturi. Istovremeno duboko emotivan, hrabar i inteligentan, roman je to koji plijeni nevjerojatnom suverenošću, erudicijom i intuicijom s kojom Kushner pristupa svojim likovima, povijesnim razdobljima i velikim idejama i vješto plete slojevit, uzbudljiv, živ roman koji me kao čitateljicu doslovno otpuhao, kao prevoditeljicu prestravio, i kojem se kao spisateljica često vraćam u mislima jer rijetko tko može (mladu) autoricu ohrabriti kao tekstovi Rachel Kushner – njezina je suverenost, njezino je samopouzdanje u tekstu neodoljiva sila.
Začini – povijest jednog iskušenja, Jack Turner
Svatko tko voli kuhati svjestan je moći začina da prodube, preobraze jelo, pretvore ga u magično iskustvo. Puno manje smo, pak, svjesni da su se kroz povijest te male vrećice ili teglice iz mraka naših kuhinjskih ormarića plaćale zlatom i krvlju, da je potraga za njima, trgovina s njima jedna od sila koja je oblikovala suvremeni svijet kojeg poznajemo, podigla carstva i pritom dala svoj obol kolonizaciji i eksploataciju čije posljedice osjećamo i danas. U uzbudljivoj publicističkoj knjizi koja se čita kao roman, Jack Turner istražuje podrijetlo i funkciju nekih od najpoznatijih i najpopularnijih začina kroz povijest, i to ne samo u kuhanju nego i u medicini, bogoslužju, seksu i magiji, društvenim promjenama. Začini su priča o velikom utjecaju začina na ljudske želje i postupke.
Brod za Issu, Robert Perišić
“Brod za Issu” roman je o dječaku Kaliji koji je sirakuški rob, jednom magarcu i mački te osnivanju kolonije Issa na mjestu kojeg danas poznajemo kao Vis. “Brod za Issu” krunski je dokaz da je kod prave književnosti fabula tek djeličak magije koju tekst može pružiti, da (naoko) povijesni roman može toliko toga govoriti o suvremenom životu jer je prava književnost voda duboka jer je svevremena. “Brod za Issu” mene je kao profesionalnu čitateljicu jako zadužio: vratio mi je iskreno dječje oduševljenje tekstom, naglavačke bacio u stanje u kojem ne mogu prestati okretati stranice, a ni strepiti što ih sve manje ima. To je roman koji me sjetio zašto sam se uopće, još kao djevojčica, zaljubila u književnost. I zato mu taj dug vraćam tako da ga uvijek i svuda svima preporučujem.
Duje Kaliterna
Il petalo cremisi e il bianco, Michel Faber
Čitam roman koji potpuno uroni u viktorijanski London, “Il petalo cremisi e il bianco”. Prati priču mlade prostitutke Sugar koja se bori za izlazak iz bijede i nepravde, a njezin susret s bogatim nasljednikom Williamom Rackhamom vodi je kroz strastvenu i složenu vezu. Roman istražuje ljubav, moć, društvene norme i najmračnije kutke viktorijanske Engleske. Čitam knjigu u talijanskom prijevodu, da malo usavršim svoj talijanski.
Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća, Iva Körbler
Druga knjigu koju sam nedavno uzeo u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku analizira period u hrvatskom slikarstvu koji me najviše interesira, a još je vezan za Mediteran, pa mi je i tim draže. Knjiga “Mediteran u hrvatskom slikarstvu 20. i 21. stoljeća” autorice Ive Körbler istražuje duboku povezanost hrvatskih slikara s mediteranskim identitetom, prikazujući kako su morski pejzaži, svjetlost i kultura obale oblikovali njihovo stvaralaštvo. Nudi bogat pregled djela 108 autora, od pionira poput Ignjata Joba i Iva Dulčića do suvremenih umjetnika, te analizira stilističke i tematske utjecaje kroz desetljeća. Ova zbirka ne samo da dokumentira umjetnički razvoj nego i čuva kulturnu baštinu Mediterana kao trajnu inspiraciju i identitetski simbol.
Dodatne preporuke
Čitam i dvije povijesne knjige “Twilight of the Habsburgs” i “The Three Emperors”. Obje prate isprepletene obiteljske odnose i povijest kraljevskih obitelji XIX. i XX. stoljeća, te uzroke nastanka Prvog svjetskog rata, čije posljedice i danas osjećamo.
Lana Biželj
Putovanje zvano Igra, Marko Babić
Ova knjiga za mene ima posebno mjesto jer nosi snažnu poruku o životu i smislu. Marko Babić bio je baš predivna duša s kojom sam dosta pričala o životu, knjigama i knjiga koju je napisao stvarno utjelovljuje njega. U njoj piše o svom suočavanju s bolešću, ali na način koji nije težak ni mračan – naprotiv, pretvara ga u priču punu ljubavi, snage i slobode. Podsjeća na to da je život igra koju treba živjeti punim srcem, bez straha i odgađanja. Teški je miks emocija – red suza, red smijeha, tuge, pa tako u krug.
Izbor, Edith Eva Eger
Knjiga “Izbor” svjedočanstvo je nevjerojatne snage ljudskog duha. Edith Eva Eger, preživjela logora Auschwitz, opisuje svoju životnu borbu i put ozdravljenja – ne samo fizičkog nego i unutarnjeg, emotivnog. Poanta knjige je u tome da uvijek imamo izbor: ne možemo birati što će nam se dogoditi, ali možemo birati kako ćemo se nositi s tim. Na divan način kroz svoje iskustvo kao terapeutkinja priča i o borbama svojih klijenata i sebe.
Ana Tevšić Nauković
Čitanje je velika stvar u našem domu – najviše vremena provodimo upravo s knjigama, zajedno s djecom. Iz tog razloga ću kroz studio u rujnu predstaviti “The Family Book Club” (koji već neko vrijeme najavljujem na svom Instagramu i webu), kroz koji ću dijeliti preporuke i drugim roditeljima zato što vjerujem da knjige mogu biti snažan izvor povezanosti, razgovora i inspiracije s djecom. Knjige koje su me oduševile u posljednje vrijeme jesu:
Dani u knjižari Morisaki, Satoshi Yagisawa
Ova je knjiga oda pričama koje nas povezuju, kako na stranicama koje čitamo – tako i u prostorima koje dijelimo. Topla priča koja nas vodi kroz period (ponovnog) otkrivanja sebe, meni je bila idealno štivo za odmor.
Peanut Jones i kraj duge (3. dio), Rob Biddulph
Ovo nam je jedna od najdražih knjiga koje čitamo s djecom prije spavanja, a 3. dio (koji sam ovdje izdvojila) jedva smo dočekali. To je priča koja spaja maštu i pustolovine, s glavnim likovima koje odmah zavolite. Ono što je dodatno zanimljivo je to što autor ove knjige uči svoje mlade čitatelje i kako nacrtati likove iz knjige, što je kod nas doma izazvalo potpuno oduševljenje i privrženost priči. Svakako preporučam da pročitate sva tri dijela i uživate u svakom nastavku!
Pavle Pavlović
Karta i teritorij, Michel Houellebecq
Houellebecqovu “Kartu i teritorij” preporučio bih jer na iznimno pronicljiv način otvara pitanje odnosa između umjetnosti i svakodnevnog života. U liku Jeda Martina prepoznaje se borba svakog umjetnika da pronađe vlastiti izraz i smisao unutar svijeta koji često djeluje hladno i indiferentno. Djelo istražuje odnos stvarnosti i njezina prikaza, prolaznost ljudi naspram trajnosti djela te hladnu mehaniku suvremenog društva.
Mjerenje svijeta, Daniel Kehlmann
Kehlmanno “Mjerenje svijeta” na duhovit i maštovit način spaja znanost, pustolovinu i ljudsku slabost, donoseći paralelne životne priče dvaju velikih njemačkih znanstvenika s početka 19. stoljeća – prirodoslovca i istraživača Alexandera von Humboldta te matematičara i genija Carla Friedricha Gaussa. Humboldt neumorno putuje svijetom kako bi bilježio prirodne pojave, dok Gauss ostaje u Njemačkoj i u mislima osvaja svemir brojki i formula, a roman pokazuje kako su i najveći umovi bili vođeni strašću, opsesijama i sumnjama koje nas čine ljudima. Čitanje ovog romana podsjeća na to da je potraga za znanjem jednako uzbudljiva i nesavršena kao i sâm život.
Tina Biloglav
Putovanje zvano Igra, Marko Babić
Moja prva preporuka je knjiga koju ću cijeli život preporučivati, voljeti i živjeti.
To je, naravno, knjiga “Putovanje zvano igra”, koju je napisao moj Marko. To je knjiga
koja mijenja život. Kroz svoju priču svima nam je pokazao kako se nositi s teškim, kako ostati vjeran sebi, a opet izrasti iz svih životnih situacija koje život stavi pred tebe. Svima će na se u životu dogoditi nešto teško, svakoga od nas će život na neki
način udariti, ali ako ne radimo žrtvu od sebe, ako ne odustanemo od sebe, shvatit ćemo da je život predivan točno takav kakav je. Knjiga sadrži izuzetno duhovita poglavlja gdje plačeš od smijeha, no zatim par stranica kasnije kroz introspekciju nas uvodi u svoj svijet promišljanja o vlastitoj smrti i tu te knjiga rastavi na sitne komade. Ova knjiga trebala bi biti lektira u srednjim školama, a sasvim sigurno će biti najdraža knjiga našim curama jednog dana kad je pročitaju.
Sigurna kuća, Marina Vujčić
Knjiga koju sam pročitala prije malo manje od godinu dana i od tada nisam stala preporučivati je prijateljima jest knjiga “Sigurna kuća” naše domaće autorice Marine
Vujčić. Marinine knjige jako volim pa sam ovo ljeto pročitala i njezinu knjigu “Pitanje anatomije”, ali :Sigurna kuća” ostala mi je u glavi još danima nakon čitanja. Knjiga
govori o obiteljskom zlostavljanju i jako detaljno prikazuje na koji način zlostavljač napravi mrežu oko svoje žrtve, odvoji je od vanjskog svijeta i dovede do potpunoga gubitka slobode gdje se izlaz iz tog kruga čini nemogućim. Vjerujem da će se brojne osobe koje u tišini trpe obiteljsko zostavljanje (bilo fizičko ili psihičko) pronaći u ovoj
knjizi i nadam se kako će im dati snagu da vide da su jake, vrijedne ljubavi, poštovanja i da skupe snage otići prije nego što bude prekasno.
Foto: Privatna arhiva, službene stranice naklada
