U trenutku kad AI počinje prožimati brojne sfere ljudskog stvaranja, umjetnost je jedna od posljednjih koje joj se odupiru. No ne u potpunosti jer impresivne vizualne simulacije stvorene korištenjem kreativnih promptova sve češće preplavljuju profile i platforme. Diskusija o tome kakva je to umjetnost i koja je njezina stvarna vrijednost zavrjeđuje vlastitu temu, no kakav god zaključak bio – u svijetu gdje postaje sve teže razaznati od onog simuliranog, poseban je doživljaj vratiti se na surovo i stvarno
Tako stvara Jernej Jelen, slovenski fotograf koji niz godina djeluje na sceni. Posljednji nam je put privukao pozornost serijom radova YUnaci, a sad ima novi projekt u suradnji s Filmskim festivalom u Puli.
Sjena lika – nova intimna serija radova slovenskog fotografa
Sjena lika, njegov najnoviji ciklus, posvećen je hrvatskim glumcima i glumicama koje želi “prikazati na drukčiji način nego što ih publika vidi – ne kao likove, već kao ljude.” Jernej se tim povodom vratio portretima, formi koja mu najviše leži.
“Portretiranje mi omogućuje kontakt i tišinu između dvoje ljudi. Zanimaju me ljudi, nesavršenost. Portret nije samo fotografija lica, već iskren trenutak. Zato uvijek fotografiram prirodno – bez šminke, bez retuširanja i bez uljepšavanja. Fotografiram s puno slušanja. Jer portret, ako je iskren, nikad nije samo slika drugoga – već je i odraz mene. I ono što me najviše dira: kako se ljudi – nakon što se među nama uspostavi povjerenje – vidljivo i duboko predaju. Ne samo kameri već i meni koji stojim iza nje. To mi iznova i iznova potvrđuje da je to ono što želim raditi u životu”, ispričao nam je u kratkom razgovoru.
U odnosu na njegove prethodne projekte Ljepota iznutra i Alfa, u Sjeni lika Jernejev je pristup drukčiji. “Dok su projekti Ljepota iznutra i Alfa bili više usmjereni na snagu, ekspresivnost i simboliku glumica i glumaca – često sa snažnim izgledom i unutarnjom ljepotom – ova serija fotografija je puno mirnija. Ovaj put uhvatio sam te trenutke između – kad se osoba opusti i jednostavno bude ono što jest. To su trenuci u kojima dolazi sjena, a iza nje istina”, objasnio je.
Zamišljena kao oda glumcima koji obogaćuju prostor u kojem živimo svojim djelovanjem, izložba se idealno uklopila u suradnju s našim središnjim filmskim festivalom u Puli. “Dogodila se prirodno, kroz razgovor i razumijevanje onoga što sam htio reći projektom. Moja je namjera bila stvoriti prostor unutar festivala koji je intiman, odmah sam vidio i osjetio da me organizatori čuju.” Jernej će tako biti, kako nam prenosi, prvi slovenski fotograf koji će održati samostalnu izložbu na ovom festivalu, a opisuje ju kao “osobnu prekretnicu na fotografskom putu”, zbog čega je posebno počašćen.
Poseban je ovo vjetar u leđa s obzirom na uvjete rada u kulturi koji su u cijeloj regiji obilježeni financijskom nesigurnošću. Osjetio je to u radu na prethodno spomenutom projektu YUNaci: “U njemu sam htio fotografirati 60 glumica i glumaca iz bivše Jugoslavije – Hrvatske, Srbije i Crne Gore. U tome sam vidio priliku za povezivanjem ljudi i kultura. Vjerovao sam u ideju. Ali, nažalost, projekt nije zaživio – zbog nedostatka financijskih sredstava. Takva fotografija i logistika jednostavno nisu bili mogući bez financija. Još uvijek imam želju i nadu da to napravim.”
Od fotografiranja glumačkih zvijezda do političara ispred objektiva
Sjena likova fokusira se na brojne glumce, a posebno su mu ostali u pamćenju Barbara Vicković, Leona Paraminski, Momčilo Otašević, Nina Violić, Vedran Živolić te par Boban i Dragić. Poseban mu je izazov ova lica, obično pod režijom i postprodukcijom, prikazati ranjivijima.
“U procesu fotografiranja, moj je zadatak stvoriti povjerljiv prostor. Važno mi je da se osjećaju prihvaćeno u svojoj ranjivosti. Pokušavam razumjeti njihove priče i osjećaje da bih potom mogao zabilježiti fotografije u trenucima kad više nisu u ulozi, već su jednostavno oni sami. Pomažem im da se opuste. Stvaram atmosferu u kojoj se prepuste i pokažu one strane koje obično ne vidimo – svoju ljudskost.”
Kao pravi kontrast suradnji s glumicama jest njegov projekt u kojem je fotografirao slovenske političarke. Odgovornost koju nosi ta fotografija sasvim je drukčija jer “one su javne osobe, gdje je svaki njihov izraz lica i svaki njihov potez pod povećalom.”
No, kao i kod suradnji s glumcima, i u tom je projektu tražio nešto stvarno iza medijski istreniranih osoba: “Moj je zadatak bio prvo stvoriti prostor u kojem bi one mogle odbaciti teret javne osobe i pokazati se onakvima kakve jesu – sa svim svojim strahovima, snagama i ranjivostima. Ali kad se uspostavilo povjerenje, opustile su se i pokazale iskrenost. Osjećao sam da su fotografije stvarne priče o ženama koje stoje iza svojih uvjerenja, ali istovremeno znaju ostati ranjive i autentične. Smatram velikom čašću to što sam pred objektivom imao žene koje su prve zauzele važne pozicije u Sloveniji – predsjednicu Republike, predsjednicu Državnog zbora i ministricu vanjskih i europskih poslova. Također mi je bila posebna čast što me sama predsjednica Republike Slovenije pozvala da sudjelujem. To za mene nije samo priznanje već i velika odgovornost.”
Kvalitetna fotografija ona je koja nam otkriva više
U svemu tome nametnulo nam se pitanje što on vidi kao stvarno dobru i kvalitetnu fotografiju. S obzirom na to da se nalazimo u trenutku kad umjetno sve više prožima tehnologija, u njezinom samom stvaranju i postprodukciji, pitali smo se što svaku čini jedinstvenom. Jernej se zadržava upravo u srži same fotografije: “Kad gledam fotografiju, želim vidjeti i osjetiti priču, emociju, ranjivost i moć koja se krije iza nje. Tehnička savršenost mi nije važna – važna mi je stvarnost, ona koja dolazi iz srca i nadilazi uobičajenu sliku.”
“Iz tog razloga najviše poštujem one kolege kojima je cilj pokazati autentičnost u svakom kadru, fotografe koji ništa ne skrivaju, već pokazuju istinu – čak i onu koja nije uvijek lijepa, ali je uvijek ljudska. Ovi me stvaratelji inspiriraju i iznova podsjećaju zašto sam i sam počeo fotografirati – jer vjerujem da kroz fotografiju možemo pokazati svijet kakav jest – ranjiv, moćan, nesavršeno savršen i iskreno živ.”
Foto: Jernej Jelen
