Ivona Pelajić umjetnica je iz Zagreba koja upravo završava cjelogodišnju rezidenciju u Berlinu. Ispričala nam je sve o svom iskustvu umjetničkog života u Berlinu i rada na rezidenciji, ali uz to podijelila i razne druge zanimljivosti iz svoje međunarodne, multidisciplinarne karijere kao slikarice, dizajnerice i pedagoginje na relaciji Berlin-Göteborg-Zagreb

Povratak u Berlin

Ivona u Berlinu nije završila slučajno. Ondje je, prije odlaska na studij u Göteborg, živjela četiri godine. Želja da se vrati nikad nije nestala, a rezidencija Fresh A.i.R pod pokroviteljstvom organizacije Stiftung Berliner Leben činila se kao savršena prilika da to ostvari kroz rad na nekom konkretnom umjetničkom projektu. “Sudjelovanje na rezidenciji smatram velikom privilegijom jer sam ovdje upoznala mnogo umjetnika iz cijele Europe, stekla nova prijateljstva i osvježila stare kontakte. Ne samo da mi je omogućila da proširim mrežu profesionalnih kontakata nego mi je i dala prostora za dublje promišljanje vlastitog stvaralaštva i karijere”, objašnjava Ivona. Fresh A.i.R.rezidencija sudionicima nudi mjesečnu stipendiju, osigurava mjesto za život, tj. atelje s pokrivenim troškovima najma i režija te sufinanciranje projekta i troškova mobilnosti. Ivoni je to omogućilo da se posveti svom umjetničkom radu kao nikada dosad: “Imala sam priliku dane provoditi samo slikajući ili u izradi murala, skulptura, odlazeći na zanimljive izložbe i u muzeje… Neke od novih prilika su i grupne izložbe na kojima sam izlagala prošle godine, od kojih će dvije (slika u Löwenpalaisu i instalacija u galeriji Urban Nation) ostati otvorene i do proljeća 2025. godine.”

Studio MonoMint

Ivona na rezidenciji nije sudjelovala sama, već u suradnji s partnerom Fredrikom Stjernqvistom s kojim djeluje kao Mono/mint: “Suradnja je izazovna, ali i nevjerojatno korisna jer nas oboje potiče na stvaranje i rast. Spojili smo naša iskustva u radu s djecom: moju likovnost i njegovu strast prema radu s drvom.” Uz rad s prirodnim materijalima i sudizajniranje s djecom, njihovu praksu obilježavaju urbane intervencije. Na tim temeljima nastao je i projekt s ove rezidencije “House a Fox“. Nadahnuti naizgled nespojivim elementima otpada i igre prisutnim u odrastanju u Berlinu prošlosti, na ratnim ruševinama i ostacima berlinskog zida, uputili su se u istraživanje berlinske četvrti Schöneberg te organizirali niz radionica s djecom kako bi oblikovali jedinstvenu interaktivnu prostornu instalaciju.

Stvaralački bijeg od rutine

Ovo nisu niti prvi projekt niti prva rezidencija Mono/minta u Berlinu. Naime, upravo je ondje studio osnovan, spontano i tijekom lockdowna, prisjeća se Ivona: “Htjeli smo raditi i biti kreativni, ali kako smo morali biti doma, odlučili smo uzeti stvari u svoje ruke i sami osmisliti projekte.” Leerolina, prvi projekt studija, predstavljen 2023. i zagrebačkoj publici na solo izložbi u CEKATE galeriji Modulor, koji im je ujedno bio i odskočna daska, nastao je kao rezultat još jedne berlinske rezidencije: “U Haus der Statistik dobili smo 2021. godine kao “pionirski korisnici” priliku koristiti prostor i resurse dok smo većinu projekta sami financirali te organizirali u izazovnim uvjetima pandemije.” Ivona se osvrnula na početne izazove. Ipak, entuzijazam i trud koji su uložili u projekt su se isplatili. Već sljedeće 2022. godine pozvani su na novu rezidenciju (ovaj put u potpunosti plaćenu, što je značajno priznanje njihovog rada) u Mölndalu kraj Göteborga, u organizaciji Västra Götaland Regije. “Svaka rezidencija donijela mi je divna iskustva, od razmjene znanja s drugim umjetnicima do prilike za potpuni fokus na stvaranje. Te prilike osnažuju umjetnike ne samo stvaralački nego i na osobnoj razini jer omogućavaju bijeg od rutine i produbljuju povezanost s novim sredinama”, zaključuje Ivona.

Život između tri metropole

Osjeća se kao da njezin rad najviše obogaćuju različite energije pa je možda baš zato Ivonin život podijeljen na tri metropole u tri različite zemlje: Njemačkoj, Švedskoj i Hrvatskoj. Uz Berlin, tu su i Göteborg, u kojem je završila jedinstveni magisterij te njezin rodni Zagreb, za koji ju vežu obitelj i umjetnički korijeni. Život između ta tri grada nije bio svjestan izbor i balansiranje može ponekad biti iscrpljujuće jer svaki nosi svoje izazove i prednosti, naglašava Ivona: “Berlinska je scena uvijek zanimljiva i inspirativna, iako trenutačno suočena s velikim izazovima, poput velikih rezova u kulturnim budžetima. Zagreb ima golemi potencijal za rast i mislim da je zagrebačka scena trenutačno jako zanimljiva i ostatku Europe. Göteborg, pak, pruža osjećaj zajedništva kroz svoju manju, ali internacionalnu scenu.”

Dizajn dječje kulture

Ivona se u Göteborgu upoznala s umjetnicima i dizajnerima iz cijelog svijeta na Sveučilištu u Göteborgu, kao studentica magistarskog studija (MFA) Child Culture Design (Dizajn dječje kulture): “Poseban je po tome što pruža jedinstvenu perspektivu: radi se o razumijevanju djece kao specifične ciljne skupine kako bi se dizajnirali projekti koji su ne samo funkcionalni nego i emotivno značajni.” Njezini kolege studenti nisu dolazili samo iz različitih zemalja već i iz raznih područja dizajna: od tekstilnog i grafičkog do arhitekture i likovnih umjetnosti. “Poseban naglasak tijekom studija bio je na igri i zabavi, ali glavni je cilj promicanje društvene jednakosti, jednakosti spolova, etike, ekonomije i socijalne pravde. Svakako me inspirirao za projekte koji stavljaju druge, pogotovo djecu, u prvi plan”, objasnila nam je.

Centar Zagreba kao dječja inspiracija

Studij u Švedskoj bio je logičan nastavak Ivoninog obrazovanja na nastavničkom smjeru na ALU u Zagrebu kao i njenog praktičnog rada s djecom. Veliku ulogu igralo je i odrastanje u centru Zagreba: “Iskustvo života u prometnom i živom okruženju utjecalo je na moju fascinaciju urbanim sredinama. Potaknulo me na razmišljanje o tome kako grad može i mora biti prilagođen potrebama djece – jer kad je grad za djecu sigurniji i ugodniji, tad to vrijedi i za odrasle stanovnike.” Ivona radionice koristi kao alat za stvaranje dijaloga između djece, koja su često “tihi” sudionici urbanog života, i dizajnera koji oblikuju te prostore: “Cilj mi je potaknuti djecu da se izraze i shvate kako njihovi glasovi mogu oblikovati zajednicu i kako imaju utjecaja. To je ključno i za njihovo samopouzdanje, ali i za njihovo razumijevanje dizajna kao alata promjene.”

Umjetnica i pedagoginja

Ivona se kao pedagoginja trudi osluškivati potrebe djece i prilagođavati projekte njihovim interesima, ali i potencijalima: “Cilj rada s djecom jest osnažiti ih, osvijestiti njihove vrijednosti i otvoriti im vrata kreativnosti. Djeca su najkreativnija kada se osjećaju slobodno i kada nemaju stroga ograničenja.” Smatra da ista pravila vrijede i za odrasle iako svom samostalnom, slikarskom radu pristupa puno ozbiljnije: “Više sam introspektivna, fokusirana na svoja iskustva, a moje slike su uglavnom nadahnute knjigama, predavanjima i osobnim događanjima dok je pravi filter zapravo moj unutarnji svijet.” Usprkos kontrastu, te njezine dvije uloge isprepliću se i nadopunjuju: “U radu s djecom podsjećam samu sebe na važnost spontanosti, a moje me introvertno stvaranje odmara, puni energijom i daje priliku za samoanalizu i “probavljanje” vlastitih iskustava i misli.”

Odlazak iz Berlina

Rezultat Ivoninog samostalnog rada u ovom periodu su dvije nove slike koje će 2025. godine predstaviti u Stockholmu, gdje su odabrane za izlaganje na Proljetnom salonu (Vårsalongen) u Liljevalchsu, jednom od najcjenjenijih izložbenih prostora u Švedskoj. Po povratku u Göteborg se veseli i radu na Folkuniversitetu, gdje predaje slikanje, iako je već unaprijed nostalgična po pitanju novih avantura i uspjeha: “Sad će mi najveći izazov biti povratak “običnom” životu i ponovno napuštanje Berlina, koji mi je bio i ostao dom, ali i moja najveća inspiracija.”

 

Foto: Ludger Paffrath; Christian Rückert