U srcu svakog dobrog obroka leži strast, kreativnost i malo magije – a to savršeno prikazuju Ana Kovač i Kristina Štriga, koje su odlučile domaću gastro scenu učiniti svojim platnom.
Pokrenuvši profil “Dvije pizze”, ovaj dinamičan duo kuha, priprema radionice, nude catering usluge i stvaraju nezaboravne trenutke na svadbama, djevojačkim večerama i ostalim proslavama, pružajući im dašak svoje kulinarske kreativnosti. Njihov pristup kuhanju temelji se na autentičnosti i ljubavi prema namirnicama – idealna jednadžba za savršeno pripreljeno jelo, zar ne?
Sve ovo bilo je dovoljno da se javimo Ani i Kristini koje smo uhvatili na Baliju, još jednom putovanju sa kojeg će donijeti nova iskustva u svoje gastro kreacije. Zanimalo nas je kako su spojile svoje ljubavi prema hrani, što ih inspirira u svakodnevnom radu i koje su im želje i ciljevi za budućnost.
Krenimo ispočetka – otkrijte nam tko se krije iza “Dvije pizze”. Kako je nastao profil, što vas je potaknulo da se udružite i pokrenete ovaj projekt?
Iza profila se kriju Ana i Kristina. Profil je nastao dosta spontano iz ljubavi prema kuhanju, bez previše razmišljanja i planiranja. Znamo se već četiri godine, a upoznale smo se u kuhinji na jednom drugom kulinarskom projektu i zapravo od onda se družimo i privatno. A sama ideja o “Dvije pizze” se razvila nakon što smo prvi put neplanirano odradile privatno kuhanje za jedan teambuilding od 30 ljudi.
Odakle ovaj simpatični naziv – postoji li neka priča?
Tražile smo ime koje bi ljudi zapamtili, da je drukčije i simpatično, kao što smo i mi. Na početku nismo bile baš sigurne kako će ljudi reagirati, ali poslije pozitivnog feedbacka i par pelina, odlučile smo se za “Dvije pizze”.
Radite cateringe, teambuildinge i radionice. Jesam li nešto zaboravila? Kako ste došle od ovog koncepta i što mislite, zašto je postao popularan? Koji vam je aspekt posla najdraži i najzabavniji, a što je najveći izazov?
Radimo uslugu privatnog kuhanja, a to su najčešće djevojačke, proslave i iznenađenja za rođendane ili obljetnice. Isto tako radimo cateringe, ali i tematske radionice za manji broj ljudi, ali i za veće grupe. Razmišljale smo čega nema i što možemo punuditi da je drugačije i zanimljivo. Inspirira nas internacionalna kuhinja koju upoznajemo kroz putovanja. Trenutačno smo na Baliju i jedva čekamo u ponudu ubaciti jelo inspirirano Satay piletinom ili Nasi gorengom. Pratimo trendove, koristimo sezonske namirnice i prilagođavamo jelovnik željama i tematskim proslavama. Najizazovniji dio nam je kuhanje na lokaciji jer se uvijek iznova trebamo prilagoditi kuhinji. Najzabavniji dio je onaj poslije kuhanja, kad serviramo hranu i vidimo da su svi zadovoljni.
Vaš opis posla zvuči kao san mnogih – putujete, kuhate, družite se. Koja je stvarnost iza kulisa? Imate li anegdota iz kuhinje kada vam stvari nisu išle baš po planu?
Pa zasad smo stvarno zadovoljne našom organizacijom i mogle bismo reći da nam u većini slučajeva sve ide po planu, ali, naravno, znaju se dogoditi nepredvidive situacije – više puta nam je nestalo struje uslijed izbacivanja sklopke, jednom smo sat i pol tražile zreli mango, a ponekada slažemo tetris u hladnjaku na lokaciji na koju dođemo kuhati jer je prepun pića za druženja. No to su sve situacije koje nas guraju da razmišljamo izvan okvira i snalazimo se u trenutku – zasad uspješno!
Vaš opis posla zvuči kao san mnogih – putujete, kuhate, družite se. Koja je stvarnost iza kulisa? Imate li anegdota iz kuhinje kada vam stvari nisu išle baš po planu?
Podijelile smo si posao nekako prirodno, Kristina ima bolje ukusne pupoljke, pa spaja nespojive namirnice, a zajedno osmišljavamo jelovnik. Jedna je bolja u pripremi tijesta i slastica, a druga bolje barata mesom. Ana je bolja s ekonomske strane, racionalnija je i nekad će reći: “Hej Kike, smiri malo entuzijazam, stvarno ne trebamo raditi bor od profiterola”.
Imate li neku posebnu filozofiju kad je u pitanju priprema hrane? Na što najviše pazite – je li to sezonalnost namirnica, lokalni proizvodi, zdrava priprema ili nešto drugo?
Najbitnije nam je da je hrana svježa, ukusna i pripremljena od sezonskih namirnica. Uz to, istaknule bismo da većinu toga pripremamo same – naravno da možemo kupiti gotove bao bunse i focacciu, ali naše će uvijek biti domaće. Zato nemamo standardni jelovnik, nego ga prilagođavamo sezoni i željama klijenata. Pokušavamo iskoristiti i uvrstiti raznovrsne namirnice i pokazati da se, primjerice, kupus i bundeva mogu dobro pripremiti uz dodavanje začina.
Svi znamo da u kuhinji ponekad stvari ne idu po planu. Možete li podijeliti neku od vaših najvećih kuhinjskih katastrofa? Što ste pripremale, a završilo je totalnim kaosom?
Jednom prilikom trebale smo napraviti čokoladni biskvit, no nismo bile zadovoljne kako nam je ispao, a budući da smo bile ograničene vremenom, improvizirale smo i napravile cake pops. Rekle bismo da je kuhanje dijelom improviziranje i da nema toga neuspjeha kojeg kreativnost ne može spasiti. Osim izgorenih lješnjaka – njih bacite, ha, ha.
Koji je najneobičniji ili najzahtjevniji zahtjev klijenta s kojim ste se morale suočiti? Postoji li jelo koje je bilo toliko izazovno da ste se pitale kako ćete ga uopće izvesti?
Najzahtijevnija ponuda bila nam je kuhanje na svadbi za 20 ljudi gdje je hrana trebala izlaziti kroz dulji vremenski period u više slijedova. Još jedan od zahtjeva bio je složiti menu u kojem svako jelo, slatko i slano, treba uključivati kikiriki maslac.
Koje su vaše najveće ljubavi u kuhinji?
Kao što smo i navele, volimo eksperimentirati sa začinima i pripremati neobične kombinacije namirnica.
A koje vas jelo uvijek vraća u djetinjstvo?
Jednoj pizzi je to pire i pohano, a drugoj bakine kiflice s marmeladom.
Kako izgleda savršena pizza za vas dvije? Da imate priliku napraviti pizzu koja bi vas savršeno opisala, što bi na njoj bilo?
Savršena pizza nam je definitivno Napolitana, tanje sourdough tijesto, bogato nadjevom s prozračnom koricom. Pizza koja nas opisuje: domaća marinara, dimljena šunka, burata, karamelizirani luk, listići Grana Padana, sjeckani lješnjaci, svježi bosiljak i masline.
Vidite li se ikad kako otvarate vlastiti restoran, ili biste radije zadržale ovakav fleksibilan pristup kuhanju s naglaskom na privatne večere i radionice?
Za sada ne razmišljamo u smjeru otvaranja vlastitog restorana, ali nikad ne reci nikad, he, he. Uz “Dvije pizze”, svaka ima dodatne projekte, tako da nam trenutačno odgovara mogućnost biranja koliko ćemo kuhati jer tako odrađujemo najbolje. Naravno da nas zbog svakog upita koji dobijemo prođu trnci, ali ako vidimo da nismo “fit” za nešto, radije preskočimo. S restoranom je to drukčije – cijelo vrijeme trebaš biti prisutan, pa nekad želja koja te pokrenula nestane i postane ti rutina. A mi to ne želimo.
I za kraj – koji vam je najdraži trenutak na kraju dana kada sve završi? Osjećaj kad su svi gosti sretni i siti, ili možda kad jedna drugoj nakon napornog dana u kuhinji date high-five?
Najdraži osjećaj nam je kad operemo zadnji lonac, damo si high-five i umorne, ali zadovoljne sjednemo u auto. Stvarno nam je bitno da su gosti sretni i zadovoljni, a još nam je i draže kad nas preporuče dalje, ali i kad i mi znamo da smo odradile dobar posao.
