Jeste li ikad primijetili da u stresnim situacijama nesvjesno počnete “čeprkati” po koži, grebati se ili istiskivati sitne nepravilnosti? Ako je odgovor potvrdan, niste jedini. Na prvi pogled, ovakvo ponašanje može izgledati kao bezopasna navika ili način da se nosimo s anksioznošću, no iza tih nesvjesnih radnji često se krije nešto puno ozbiljnije.
Ovakvo ponašanje može biti znak poremećaja ekskoriacije, poznatijeg kao dermatilomanija. Radi se o ozbiljnom i kompleksnom poremećaju koji zahvaća mnoge, a često ostaje neprepoznat ili pogrešno shvaćen.
Kako dermatilomanija utječe na mentalno zdravlje
Dermatilomanija nije samo estetski problem ili loša navika koju je lako prekinuti – radi se o kompleksnom poremećaju koji može imati duboke emocionalne i fizičke posljedice. Osobe koje pate od ovog poremećaja često osjećaju sram, krivnju i anksioznost, što dodatno pogoršava njihovo stanje. Stres, frustracija i nisko samopouzdanje postaju njihova svakodnevica, a kvaliteta života može biti značajno narušena.
Unatoč tome što ovaj poremećaj pogađa mnoge, znanje i svijest o dermatilomaniji su na niskim razinama. Stoga smo odlučili porazgovarati sa stručnjacima kako bismo saznali koji su uzroci, simptomi, ali i mogućnosti liječenja dermatilomanije.
Kako bismo saznali više o ovom poremećaju, uzrocima, simptomima, ali i posljedicama na mentalno zdravlje, razgovarali smo s Jelenom Leticom, licenciranom magistricom psihologije.
“Gotovo sva djeca i većina odraslih ljudi ponekad čačkaju po svojoj koži, odgule komadić zanoktice ili krasticu koja se formirala, češu, grebu ili stiskaju neku nepravilnost na koži ili istisnu prišt. Međutim, oko 1,5 % ljudi čine to pretjerano. Provode minimalno sat vremena svakodnevno čačkajući po svojoj koži, izazivajući oštećenja kože, ponekad i ozbiljna poput krvarenja ili infekcije. I unatoč neprestanom nastojanju i ponekoj pauzi, ne uspijeva im prestati”, započinje Letica.
Takvo nevoljno i automatizirano čačkanje kože ometa normalno funkcioniranje – primjerice, osoba neće otići na posao ili druženje jer si je napravila rane po licu.
Kako prepoznati da se radi o poremećaju
Osoba s dermatilomanijom najčešće čeprka po koži ruku, prstiju, lica, ali i po drugim dijelovima tijela. Ovo ponašanje usmjereno je na mjesta gdje postoje nepravilnosti na koži, poput žuljeva, krastica, zadebljanja ili akni, ali osoba može čeprkati i zdravu kožu, koristeći nokte, pincetu ili druge predmete.
“Za dijagnosticiranje dermatillomanije važno je ustanoviti da čačkanje kože nije samo popratna pojava nekog drugog zdravstvenog stanja poput alergijskog svrbeža, korištenja opijata, namjernog samoozljeđivanja i slično. Ponašanje nije voljno već kompulzivno – osoba osjeća neku unutarnju “prisilu” čačkati kožu i teško joj je to pustiti”, objašnjava magistra psihologije.
Dermatilomanija je kategorizirana u grupu opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Slična je poremećaju čupkanja dlaka (kose, obrva, trepavica) a ponekad se javljaju zajedno.
Nažalost, samo jedna od pet osoba potražit će stručnu psihološku pomoć. Puno češće osoba će nastojati kontrolirati to ponašanje sama. Zanimljivo je da se poremećaj čeprkanja kože dominantno dijagnosticira kod žena. Postoje različite pretpostavke o tome zašto je tako.
“Vjerujemo da poremećaj nastaje kao odgovor na životne okolnosti, odnosno da je to naša kreativna prilagodba na teškoće i to najbolja koju smo imali na raspolaganju”, govori Letica o uzrocima dermatilomanije.
Čačkanje, čupkanje i grebanje kože imalo je i ima svoju funkciju pružajući neko olakšanje onda kad nedostaje izvanjske podrške i nisu razvijeni vlastiti kapaciteti za zrelije mehanizame nošenja s teškoćama.
Kako liječiti ovu bolest kad govorimo o mentalnom zdravlju? Letica ističe da psihoterapija ili terapija razgovorom daje najbolje rezultate te je terapija prvog izbora. “Za dio ljudi bit će indicirana i farmakoterapija usmjerena smanjenju tjeskobnosti i depresivnosti. Dermatilomanija je kompleksan poremećaj i najbolje će reagirati na terapijski pristup koji integrira različite aspekte našeg doživljavanja, uključujući ponašanja, misli, tjelesne senzacije i emocije. Takav pristup osigurava Geštalt psihoterapija.”
Kroz psihoterapiju osoba može otkriti što čupkanjem izbjegava vidjeti.
Kroz Geštalt pristup, kroz usporavanje i suosjećajno istraživanje, osoba neće “pretrčati” osjećaje i potrebe, oni neće ostati neregistrirani. Tako će bolje razumijevati “što čačka nju”. Također, učit će da nije potrebno da ostaje sama unutar sebe, da postoje ljudi koji su tu i mogu razumjeti. U odnosu s terapeutom, naučit će prepoznati i procesirati osjećaje koji su u pozadini napetosti u kojoj živi.
Kako ovaj poremećaj utječe na zdravlje kože
Osim psiholoških aspekata, važno je razumjeti i dermatološke posljedice ovog poremećaja. Upravo zbog toga posavjetovali smo se s dr. Mikelom Petković, specijalisticom dermatologije i venerologije, koja nam je otkrila kako kronično oštećivanje kože može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija te koje su metode dostupne za liječenje oštećene kože.
Petković ističe posebnu vrstu ožiljaka poznatu kao acne excoriee, koja se javlja kad pacijenti nekontrolirano i svjesno čeprkaju akne, što dovodi do ožiljaka. “Ožiljci se najčešće pojavljuju kao hiperpigmentacije ili tamne mrlje na mjestima gdje nema aktivnih upalnih akni, što je znak da pacijent stišće lezije”, napominje ona. Postoji i dermatitis artefacta, stanje u kojem pacijent sam stvara kožne lezije kao rezultat psihološkog problema koji zahtijeva psihijatrijsko liječenje.
Oštećenja uzrokovana dermatilomanijom mogu biti relativno bezopasna ako su manja i lokalizirana, no veća oštećenja mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući mutilaciju i infekcije koje u rijetkim slučajevima mogu izazvati sepsu.
Najbolji način smanjenja ožiljka je prevencija, odnosno prestanak daljnje mehaničke manipulacije po koži.
Liječenje dermatilomanije zahtijeva multidisciplinarni pristup, uključujući psihijatra, a za korekciju ožiljaka koriste se razni tretmani. Kao što nam je dr. Petković rekla, u njihovoj se poliklinici provode razni tretmani koji mogu pomoći estetskom oporavku – poput microneedlinga (SkinPen), subcizije ožiljka, tretmana krvnom plazmom, ispunjavanja ožiljka hijaluronskim filerom, liječenja hipertrofičnih i keloidnih ožiljaka intralezionalnom aplikacijom kortikosteroida ili različitih enzima, kemijskih pilinga te biorevitalizacije.
No za potpuno izlječenje to nije dovoljno: potrebna je promjena fokusa, preusmjeravanje pažnje i samokontrola. Uz to, specijalistica dermatologije i venerologije naglašava važnost psihološkog savjetovanja u kombinaciji s dermatološkim tretmanima kako bi se pravovremeno tretirala koža i pomoglo u pravilnom cijeljenju.
“Ne postoje generički proizvodi koje bismo mogli savjetovati za tu dijagnozu obzirom da je riječ o individualnoj problematici. Svaka koža je drukčija te njegu kože treba prilagoditi ponaosob. Ono što svakako može pomoći su proizvodi s SPF faktorom, proizvodi koji pospješuju epitelizaciju kože i cijeljenje, razni silikoni za ožiljke, proizvodi koji hidriraju kožu i sprječavaju iritacije te pravilna njega i kontrola sebuma kod kože koja je sklona aknama. Ako netko prepozna simptome ovog poremećaja, savjetujemo da se osim psihijatru obrate i svom dermatologu uz kojeg će bolje upoznati svoju kožu, trenutačno stanje te otkriti odgovarajuću njegu kako bi se spriječila oštećenja u budućnosti”, specijalistica dermatologije i venerologije.
