Svjetske oči uperene su u britanski parlament, koji se nikako ne miče s mrtve točke pitanja scenarija odlaska iz Europske unije. Sporazum o izlasku Velike Britanije iz Europske unije napisan na 582 stranice, 1000 dana razmišljanja, prijedloga ostavki i rušenja vlade te pomicanja datuma izvršavanja Brexita djeluje poput filma kojem se ne nazire kraj. Što se uopće događa u Ujedinjenom Kraljevstvu i utječe li to na Hrvatsku?
Ovaj pregled bilo je iznimno teško složiti. Razumljivo, jer se dramatična situacija koja se tiče Brexita mijenja iz minute u minutu. Sustavna izglasavanja, komentari, kritike, pa čak i obećanja raznih vizionara da mogu spriječiti izlazak Velike Britanije iz Europske unije svojim nadnaravnim moćima, brojne prosvjedne akcije i rušenje internetskih portala u kojima ljudi potpisuju peticiju, stvarnost je koja okružuje britanske građane, ali i vladu okruženu oko premijerke Therese May, čiji su bolni izrazi lica preplavljeni medijskim sadržajima. Ovu kaotičnu situaciju ipak je potrebno donekle i razumjeti – kad su u petak, 24. lipnja 2016. godine, stigli rezultati referenduma, kojim su građani odlučivali o izlasku Velike Britanije iz Europske unije, brojke su naslućivale ovakav scenarij: 51,89 posto Britanaca bilo je za odlazak, a 48,11 posto za ostanak u EU-u. Prvo se strmoglavila funta na neko kratko vrijeme, no od drugoga dana počelo se postavljati pitanje: Što sad? Izlazak jedne ovako velike države bit će najveći udarac u povijesti Europske unije, a sve što je EU postigla ekonomski i politički u posljednjih 60 godina, ova odluka vraća debelo unazad.
Sve se dogodilo kad je u izbornoj kampanji godine 2015. David Cameron obećao referendum ako ostane premijer. Cameron je tada nagađao da će koalicijski partneri tražiti izbacivanje referenduma iz koalicijskog ugovora, no osvojio je apsolutnu većinu, formirao vlast bez liberala i, da bi ostao vjerodostojan, morao ga je raspisati. Tada su ankete pokazivale to da većina Britanca želi ostati u Europskoj uniji, međutim, izbjeglička kriza stvarala je pomutnju i sijala strah, zbog čega su mnogi mislili da će, između ostalog, izlaskom iz Europske unije smanjiti mogućnost doseljavanja izbjeglica. Uz Camerona, važnu ulogu u kampanji “Leave EU” bio je i Dominic Cummings, britanski politički strateg i konzultant, koji je svojim klijentima izborio pobjedu na referendumu o Brexitu iako, kako danas kažu, ni sam nije vjerovao u mogućnost britanskog napuštanja EU-a. I tako, gotovo tri godine kasnije, pješčani sat polako gubi svoja zrnca (jer je 28. ožujka bio rok za izlazak), no situacija je i dalje potpuno nepredvidiva. Razlog tomu su uistinu ozbiljne posljedice Brexita, koje su čak dosegle to da građani sakupljaju zalihe vina, mesa i toalet papira (da, dobro ste pročitali). Pojavio se i “Brexit box”, kutija koja služi kao svojevrsni paket za preživljavanje, u kojem se nalazi 60 obroka glavnih jela, 48 porcija mesa, filtar za vodu i tekućina za potpalu vatre. Postoji i alternativni paket koji sadrži konzervirane obroke gulaša, tjestenine i mnogih drugih sličnih jela, kojima je rok trajanja čak 25 godina. Naime, iako djeluje postapokaliptično, činjenica jest ta da je Europska komisija upozorila na nove regulative opskrbe Velike Britanije, kao i na potencijalne zastoje na novootvorenim granicama i carinskim pregledima. I to je samo nekoliko od brojnih stavki koje su problematične kad je o provedbi Brexita riječ.
Unatoč tome što nam se vanjska politika katkad čini udaljenom i kao da nas se izravno ne tiče, s obzirom na to da je Hrvatska članica Europske unije, na našu državu ove promjene također poprilično utječu. U prosjeku, Hrvatska izvozi robu u Veliku Britaniju u vrijednosti od više od 200 milijuna eura godišnje, a nemojmo zaboraviti ni na “malenu” činjenicu da ondje rade i državljani naše zemlje, čiji se status, dobivanje radne vize i u konačnici, ostanak, dodatno kompliciraju. Tržište Europske unije iznimno je važno za Veliku Britaniju, koja u zemlje članice izvozi čak 45 posto britanskih proizvoda i usluga. U većim brojkama, Velika Britanija zbog Brexita izgubila bi otprilike 37 milijardi eura u sljedeće četiri godine. Uz to, najavljene su i izmjene porezne politike, najviše na gorivo, a mnogi bogataši, kao i tvrtke, polako miču svoja sjedišta iz cijele ove priče te odlaze u Nizozemsku, Švicarsku i Frankfurt u Njemačkoj, što dodatno pogađa ekonomsku situaciju Velike Britanije. Iz svih ovih razloga, razumije se oprez, sustavni pokušaji odgode Brexita i neodlučna britanska vlada, a sve zato što se javnost nije na vrijeme informiralo o posljedicama odluke izlaska iz Europske unije, zbog čega je dosad više od pola milijuna ljudi izašlo na ulice prosvjedovati protiv Brexita, a peticiju na stranici britanskog parlamenta koja poziva vladu da povuče aktivaciju članka 50. o izlasku iz Europske unije i ostane u tom savezu potpisalo je šest milijuna građana. Najviše energije na pokušaj izglasavanja novog referenduma troše upravo mladi Britanci, koji smatraju da će im se onemogućiti opcije za studiranje u Europi, pronalazak posla na ovom kontinentu, što će odgoditi i zasnivanje obitelji, a sve zbog određene nacionalne nostalgije.
SVAKOGA GOSTA TRI GODINE DOSTA?
Međutim, ta brojka nezadovoljne mase ne čini se velika ako se u obzir uzme to da je tijekom referenduma 2016. godine više od 17 milijuna Britanaca glasalo za izlazak, a 16 milijuna za ostanak u Uniji. Sličnog su mišljenja i zastupnici vlade – početkom travnja samo su se simbolično dotaknuli rezultata peticije i naglasili kako neće opozvati članak 50, nego će ispoštovati želje građana iskazane na referendumu tri godine prije. Tada su se više i značajnije orijentirali na četiri alternativna prijedloga koja će osigurati napuštanje EU-a: sporazum o Brexitu u norveškom stilu, stalna carinska unija, potvrdni referendum za bilo koju opciju koju usvoji parlament te opoziv članka kao posljednje sredstvo za sprječavanje izlaska iz Unije bez sporazuma. Tada su se čelnici vlade sastali po treći put, i treći put odbacili prijedlog plana britanske premijerke May, koja je čak ponudila ostavku u slučaju da konzervativni zastupnici, koji su voljni radikalnije prekinuti odnose s EU-om, prihvate njezinu “blažu” verziju koju je dogovorila s Bruxellesom. Dogovor je uključivao to da će Velika Britanija napustiti jedinstveno tržište EU-a i Carinsku uniju te europska politička tijela. No, on predviđa da se i dalje primjenjuju neka europska pravila, osim ako se u budućnosti ne nađe način da se ne stvori “tvrda” granica između Sjeverne Irske, kojom upravlja Velika Britanija, i Irske, članice EU-a.
Međutim, dosad se u britanskom parlamentu raspravljalo o čak 10 različitih mogućnosti izlaska, što nesumnjivo dovodi do njihove blokade. Europski čelnici bili su primorani premijerki dati dvije opcije na summitu održanom krajem ožujka. Britanski zastupnici će ili izglasati povlačenje te će Velika Britanija uredno izaći iz Europske unije uz odgodu do 22. svibnja, ili će sporazum biti odbačen te će britanski parlament predstaviti alternativu i tražiti novu odgodu koja će ih obvezati da organizira europske izbore krajem svibnja.
Međutim, još su sredinom travnja čelnici 27 zemalja članica dogovorili na svom izvanrednom summitu odgodu roka za izlazak Velike Britanije do 31. listopada, a 22. svibnja nije bio datum izlaska Velike Britanije iz EU-a, ali je odlaska Andree Leadsom, koja je u Mayinom kabinetu bila zadužena za organizaciju vladinih poslova u donjem domu parlamenta, koja je toga datuma podnijela ostavku, što je u konačnici dovelo i do odlaska Therese May. A što nakon toga? Kao što znate i sami po iskustvu naših vladajućih – pojavili su se spasitelji naroda: u britanskom obliku to su Jeremy Hunt i Boris Johnson, koji tvrde da će uspješno provesti ovaj iscrpljujući izlazak. Čelnici Europske unije samo “moraju izbaciti 175 stranica koje se odnose na sigurnosni mehanizam (‘’backup’’) u Irskoj”, rekao je Johnson. Backup je pokušaj izbjegavanja povratka fizičke granice između Europske unije Irske i britanske pokrajine Irske, kako bi se očuvao sporazum iz 1998., koji ujedno jamči cjelovitost jedinstvenog europskog tržišta, a koji Theresa May čak četiri puta nije uspjela progurati najgorljivijim pristašama Brexita.
Kako se trenutačno čini, Parlament nije voljan prihvatiti niti jednu opciju osim brisanja sigurnosnog mehanizma, a sve je izglednije, kaže europski pregovarač Michel Barnier, da će Velika Britanija izaći iz EU-a bez dogovora, “… no i dalje se možemo nadati da ćemo to izbjeći”, izjavio je. Cijeli razvoj situacije pomalo počinje nalikovati dosadnom gostu koji nikako da ode kući, a sljedeća (mrtva) točka sada je na Ujedinjenom Kraljevstvu, izglasavanjima i novim licima koji mijenjaju May, ali nesumnjivo imaju jednako velik problem pred sobom. Alternativnih putova je puno, no želje za odlukom kojim od njih krenuti nema. Ipak, jedno je jasno – kako god ova mučna priča završila, bilo to 31. listopada ili do Božića kako kaže kandidat za premijera Jeremy Hunt, negativne posljedice odrazit će se najviše na građanima, a poglavito na onima na kojima, kako se kaže, svijet ostaje.
OVAJ ČLANAK OBJAVLJEN JE U ČASOPISU GRAZIA, IZDANJE 239
