Večeras će u zagrebačkom Petom Kupeu Aleksandar Ljiljak održati svoj prvi samostalni koncert povodom 25 godina karijere! Ljiljak nas je krajem devedesetih (1998.), sve zapravo, obilježio svojim projektom, grupom Yammat.
Mislim da ne postoji osoba u Hrvatskoj koja nije našla osobnu poveznicu s pjesmom “Putujem”… Kako i pjesma počinje stihom “Svaka priča ima kraj…” tako je i Yammat prestao postojati nakon pet godina. No, Ljiljak nije nakon Yammata stao, nastavio je sa svojim glazbenim radom i stvaralaštvom i sada, ovim prvim (!) samostalnim koncertom obilježava nekoliko obljetnica, ne samo Yammatovu. Što ćemo večeras u Petom Kupeu slušati, pročitajte u nastavku…
Ljiljak 25: Headoneast / ex Yammat
Kako to da ste se odlučili na koncert i javno predstavljanje (podsjećanje) i prvi samostalni koncert povodom 25 godina karijere?
Brojke su okrugle i mada nisam čovjek koji slavi rođendane niti previše držim do godišnjica, učinilo mi se da bi ipak bilo zgodno obilježiti 25 godina od osnutka grupe Yammat, 20 godina od pokretanja Headoneasta i mojih pola stoljeća. Ima u ovoj godini još par obljetnica, ali su one intimnije naravi, pa smo mi odlučili staviti naglasak i proslaviti ovih 50/25/20.
Činjenica da je ovo prvi samostalni koncert nakon toliko godina karijere, takorekuć srebrnog pira s glazbom sigurno budi kovitlac emocija. Imate li očekivanja ili nadanja s ili nakon ovog nastupa? Koja su?
Uzbuđenje oko svega postoji, kao i odgovornost koju osjećam za ovoj event, ali to nisu blokirajuće nego motivirajuće sile. Očekivanja su da bend i ja damo sve od sebe i odsviramo dobar koncert na kojem ćemo se i mi i publika dobro provesti i otići kući noseći pozitivne vibracije.
Većina glazbene publike Vas povezuje i pamti zbog benda Yammat, no od 2005. do 2012. ste intenzivno radili glazbenu pozadinu za mnogo tv serija. Gdje smo sve mogli čuti Vašu glazbu? Koliko je drugačije ili slično raditi glazbu namjenski za tv “proizvod”, a koliko za “svoj bend”?
U tom sam periodu zaista intenzivno radio pozadinsku glazbu i ustvari mi ie teško izbrojati minute glazbe i sve epizode serija za koje sam pisao. Neke od poznatijih su “Zabranjena ljubav”, “Dobre namjere”, “Ljubav je na selu”, “Ruža vjetrova”. Već sam jednom negdje odgovorio da postoji razlika kod skladanja pjesama i pozadinske glazbe, ali sam ja jednako ozbiljno, odgovorno i na kraju strastveno pisao i pozadinsku kao i glazbu za pjesme.
Kada spominjem “Vaš bend”, to je Yammat; bend koji je uvelike obilježio kraj devedesetih i početak dvijetisućitih. Radi se o pjesmama koje su sada klasici domaće glazbe… Kako gledate na Yammat s dvadeset godina odmaka? Gdje je Yammat sada u kontekstu glazbene scene i povijesti?
Iz današnje perspektive Yammat je samo recka i kratak period od nekoliko godina na mom putu, ali je kao i kod svakog tko doživi uspjeh u mladosti, ostavio velik i neizbrisiv trag i donekle me obilježio. Teško mi je samog sebe ocjenjivati i smještati u povijesni kontekst, to je posao drugih.
Nakon Yammata nastavili ste s projektom Headoneast koji djeluje već dvadeset godina, a koji isto niže hitove… Koliko jedan, a koliko drugi projekt obilježavaju Vaš glazbeni izričaj i rad? I ima li smisla to uopće uspoređivati?
I jedan i drugi projekt su moji patenti i zaista mi ih je teško objektivno uspoređivati jer na stvar ne mogu gledati izvana kao drugi. Moja je pozicija drukčija i ja sam i Yammat i Headoneast gledao iz perspektive nekog tko ih je osmislio, postavio na noge i onda njim upravljao.
Ovaj koncert svojevrsno je obilježavanje svih obljetnica – Vašeg rođendana, te godišnjica Headonista i Yammata – kako će to izgledati na pozornici?
Obljetnički (smijeh).
Fotografije: Lucija Očko / muzika.hr
