Izložba multimedijalne umjetnice Neli Ružić “Timescape – vremenski obzor” uključuje izložbu koja će se održati u prostorijama Hrvatskog inženjerskog saveza te prostornu intervenciju nad centralnim ulazom u zgradu Zagreb Glavni kolodvor. I kako stvari stoje, izložba i instalacija izgledaju jako, jako zanimljivo i intrigantno.
Timescape – vremenski obzor
Kroz izložbu i intervencije u javnom prostoru, autorica promišlja o oblicima temporalnosti koji dotiču naš život ili smo u njih uronjeni – heterogeni protok i percepciju vremena, pojedinačno ljudsko vrijeme koje uključuje i osobni ulog emocija i osjeta, kao i duboko geološko vrijeme.
Umjetnica se pritom oslanja na koncept vremena koji je razvila sociologinja Barbara Adam, a temelji se na kompleksnom poimanju vremena kroz prostorne, materijalne i kontekstualne međuovisnosti. Ti se aspekti isprepleću i naizmjenično aktiviraju u radu, a isto su tako aktivirani i kroz prostorno arhitektonsku trijadu: Zagreb Glavni kolodvor, Umjetnički paviljon, Palača Vranyczany – Hrvatski inženjerski savez.
Intervencija na Zagreb Glavnom kolodvoru prethodi izložbi u Palači Vranyczany (Hrvatski inženjerski savez) i bit će vidljiva počevši s večernjim satima 22.1.2023. do 24.2.2023. Radi se o svjetlosnom natpisu “Prekasno je za odustajanje” postavljenom iznad glavnog ulaza u kolodvorsku zgradu. Rečenica konstatira vremensku situaciju u kojoj se vremenske kategorije koje označavaju prije i poslije dodiruju i međusobno poništavaju, proizvodeći efekt obrtanja i iznenađenja, ali u osnovi, ona priziva optimizam, ustrajnost i nadu upućujući poziv na premošćivanje teškoća i na postojanost, usprkos individualnim problemima i/ili kolektivnim krizama – ekonomskim, ekološkim, kulturnim.
Obraćajući se prolaznicima, putnicima, ljudima koji čekaju ili nekamo idu, kao i ljudima na tramvajskim stanicama u svojim svakodnevnim putanjama, rečenica uvodi poetsku i kontemplativnu situaciju u javni prostor. Sabirući različite brige, promišljanja i nastojanja, oko nje se kreira prostor bliskosti privremene solidarne zajednice u kojoj smo pozvani da ustrajemo u nastojanjima za osobni i kolektivni bolji svijet.
S obzirom na veliku fluktuaciju ljudi različitih kultura i migranata na Zagreb Glavnom kolodvoru, autorica je rečenicu prevela na engleski, arapski, francuski, farsi, španjolski, njemački i kurdski jezik te ju je ugravirala u ploču postavljenu u blizini ulaza na kolodvor. Rad je nastao kao posljedica autoričine kustoske koncepcije Hitnost/Emergency, za Almissa Open Art Festival 2020. godine.
Izložba je dio programa Umjetničkog paviljona u Zagrebu koncipiranog kao izmještanje pri čemu se zbog nemogućnosti izlaganja u vlastitom prostoru, 125 godina od prve izložbe, Paviljon privremeno izmješta, naseljava i prisvaja druge zagrebačke kulturne i javne prostore.
Odabir zgrade željezničkog kolodvora nije slučajan. Osim prostorne i vremenske bliskosti dviju zgrada, ideja željeznice višestruko je povezana s pojmom vremena kao i dislociranosti. Pokret putovanja je jednako prostorni kao i vremenski. Prvi i temeljni dio Einsteinove teorije relativnosti ilustriran je na primjeru kretanja vlaka. Precizno mjerenje i usklađivanje vremena, te ukidanje lokalnog i definiranje globalnog vremena, vezano je za željeznički promet i Industrijsku revoluciju. Iz svih tih razloga, kao i zbog dnevnih migracija i prolazaka ljudi, reprezentativna neoklasicistička zgrada Zagreb Glavnog kolodvora mjesto je intervencije.
Fotografije: neliruzic.com
