Rad Denisa Butorca pratim otkad je 2018. osvojio nagradu Marina Viculin. Radi se o zanimljivom umjetniku koji s jednakom predanošću i žarom stvara i radi svoje umjetničke, no i komercijalne projekte. Modna fotografija je sigurno bogatija zbog njegovog rada, a njegovi umjetnički projekti skidaju mnogo slojeva refleksije i nanovo ih vraćaju nazad za sljedeće gledanje, promatranje, ili sljedećeg promatrača. Nikako ne ostavljaju publiku ravnodušnom.
Denis Butorac: “Noću je hladnije nego vani”
U četvrtak 22. prosinca u 19 sati za javnost se u Galeriji umjetnina u Splitu otvara njegova izložba meni sjajnog naziva “Noću je hladnije nego vani”. Naime, tu rečenicu sam godinama, desetljećima čitala na zidu, na kraju jednog pothodnika u Novom Zagrebu i svaki put mi je okupirala misli. Pokušala sam doznati što ona znači, što ona meni znači…
Tako da sam i Denisa pitala nekoliko pitanja povodom izložbe, naravno da sam “provukla” i to pitanje, u nadi da će mi dati zadovoljavajući odgovor. Grafita u pothodniku više nema, ali odgovor sam dobila.
Što zapravo znači “Noću je hladnije nego vani”, ili što ta rečenica znači za tebe, tebi?
U procesu rada na seriji, postavio sam si neke jasne odrednice oko toga kakvu atmosferu želim izgraditi, kakve osjećaje potencijalno izazvati kod gledatelja i najvažnije, želja mi je bila da rad koliko je moguće ostane otvoren za različita tumačenja i doživljaje. Naslov izložbe “Noću je hladnije nego vani” za mene je od osobnog značaja, nekim stanovnicima Zagreba možda i poznat otprije, ali ono zbog čega mi se posebno svidio je to da se dobro nadovezuje na atmosfere fotografija kao i na sadržaj istih – začudno je, apsurdno, nejasno i poetično. Mogao bih reći da mi je bio i polazište za rad, naslov sam imao definiran prije svih fotografija.
“Subjekti fotografija iz recentne serije Noću je hladnije nego vani su melankolični predmeti – predmeti s patinom, trule ili raspuknute stvari, uspomene, još uvijek tople od ljudskog dodira – u kojima se razotkriva krah njihove vrijednosti. ” – ističe kustosica Ana Čukušić. Ne mogu se oteti dojmu da naginješ takvim motivima još od Homesicka. Izražavaš li se lakše “kroz” takve, predmete melankolije?
Općenito me u životu intrigira simbolika motiva ili predmeta, značenje snova, sentiment obiteljskih memorabilija i sl. U radovima iz povijesti umjetnosti najčešće razmišljam o namjerama, odlukama i pristupima umjetnika da mrtvom prirodom prenesu emociju, ideju ili priču. Imajući to na umu, nije neobično da i u vlastitom radu težim istome. Svoju priču uvijek nastojim prikazati čim manje doslovnom i ostaviti ju otvorenom za različita tumačenja, a ono što posebno volim kod fotografiranja mrtve prirode je taj terapeutski učinak i vrijeme koje provodim sam aranžirajući scenu.
Identitet, obitelj i tradicija su ti do sada bili polje istraživanja, okupiraju li te još ili tvoju pažnju okupiraju sada neke druge teme? Koje?
U svim dosadašnjim radovima provlačile su se navedene teme poput identiteta, obitelji, odrastanja i tradicije, i unatoč želji da se od toga barem nakratko odvojim, moram priznati da mi nije u potpunosti uspjelo pa to sada i prihvaćam. U ovom posljednjem radu, sve navedeno mi je bio glavni pokretač i motivator, opet sam iste teme koristio kao polazište, ali sam ih pokušao apstrahirati i prikriti bez da na prvu budu jasno čitljive.
Tvoje fotografije se kreću jako svijetlih tonova Homesicka pa sada do tamnih, mračnih skoro pa baroknih tonova mraka na fotografijama. Koliko ti je bitan taj dramski aspekt fotografije, a koji ostvaruješ igrom tonova, svjetla i tame? Sudjeluje li to u stvaranju narativa?
Koliko mi je važno što prikazati, jednako mi je važno i kako to prikazati. Uz ostalo i boje su također ekspresivni element pa sve skupa zasigurno pridonosi stvaranju željenog narativa ili može isti odvesti u nekom drugom smjeru. Osobno mi izbor atmosfere dolazi intuitivno i ne mogu zanemariti potrebu za estetiziranjem, a s obzirom na to da je to nešto što posebno volim u fotografiji, ne vidim zašto bih od toga bježao.
Uspješan si i modni fotograf. Pristupaš li fotografiji na isti način bilo da se radi o komercijalnim projektima, angažmanima i onim umjetničkim? Ili imaš dva različita recepta za uspješan rad?
Moda mi je jednako drago područje interesa i ne radim podjelu između osobnih i komercijalnih projekata iako je jasna namjena jednog i drugog. U modi sam puno spremniji eksperimentirati ili isprobavati nove tehnike i načine fotografiranja, a kad god imam priliku komercijalne projekte volim raditi kao vlastiti rad namijenjen prvenstveno izlaganju u galeriji.
Izložba je za javnost otvorena do 29. siječnja 2023. u radnom vremenu Galerije.
Fotografije: Denis Butorac
