Najvjernija posjetiteljica, promatračica i fotoarhivarka mnogih izložaba, festivala i ostalih kulturnih događanja u Zagrebu (i dalje) je fotografkinja Slavka Pavić.
Slavka Pavić
Ona je stvorila, promatrala, vidjela i zabilježila nebrojeno mnogo motiva, ljudi i situacija. Ona i dalje bilježi, fotografira i sigurno je jedna od najznačajnijih fotografkinja druge polovice dvadesetog stoljeća i početka dvadeset i prvog u Hrvatskoj, dodala bih i svijetu. Ova iznimno profesionalno aktivna fotografkinja je naime, prije nekoliko dana, 20. listopada 2022. napunila punih devedeset i pet godina.
Slavka Pavić rodila se je u Jajcu 1927. godine. Djetinjstvo i mladost je provela u Daruvaru, a 1946. upisuje studij ekonomije u Zagrebu. U to vrijeme upoznaje i svog budućeg supruga, inače fotoreportera Agencije za fotodokumentaciju, Milana Pavića. Upoznala ga je tako da mu je pričuvala stvari na kolodvoru dok su čekali vlak. Zvuči kao početak neke filmske scene…
Slavka je fotografirati započela ranih pedesetih godina, kada joj je suprug poklonio prvi fotoaparat Rolleiflex te je nagovorio da se učlani u Fotoklub Zagreb. Ostvarila je respektabilan i kvalitetan opus, a mnogi njeni radovi zauzimaju važno mjesto u antologiji hrvatske fotografije. Održala je trideset i četiri samostalne i sudjelovala na više od četiristo grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Slavka je i jedna od osnivačica Ženske sekcije Fotokluba Zagreb 1973. godine te suorganizatorica godišnjih izložbi Žene snimaju kojima se obilježavao 8. mart i koje se (s manjim prekidima) održavaju do danas. U Fotoklubu Zagreb je bio dosta žena, fotografkinja, istaknute su bile, uz Slavku, Marija Braut, Nada Ditjo, Laura Mizner, Jasenka Odić, Jadranka Pekić, Ivančica Privora, Vlasta Šinka i Zlata Vucelić. Upravo zbog njihovog većeg broja osjetila se potreba za osnivanjem Ženske sekcije Fotokluba Zagreb.
Slavka u svojim fotografijama pokazuje istančan interes za detalje, strukture i prizore iz svakodnevice te osjećaj za kompoziciju. Kroz njezin fotodokumentarizam mogu se pratiti promjene u gradskom prostoru i pejsažu, a urbani krajolik često koristi kao “podlogu za dinamičnu likovnu igru”, dok “u gradskim vizurama pronalazi i sjenama naglašava geometrijske oblike.” U sedamdesetim godinama 20. stoljeća okušala se i u eksperimentalnoj fotografiji pa se u njenom opusu mogu pronaći i fotogrami, dvostruke ekspozicije ili dijapozitiv razvijen kao negativ.
Ove, 2022. godine je (napokon!) nagrađena nagradom Vladimir Nazor: nagrada za likovne i primijenjene umjetnosti dodijeljena je upravo njoj, Slavki Pavić i to kao prva nagrada za fotografiju u povijesti dodjele ovog velikog priznanja.
Listopad 2022. bitan je u Slavkinom životu ne samo zbog rođendana, već i zbog toga što joj se 25. listopada u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu za javnost otvara izložba “Slavka Pavić: Gledati zajedno”. “Gledati zajedno” tek je uvjetno samostalna izložba Slavke Pavić. Naime, uz Savkine, muzej istodobno prikazuje i fotografije Milana Pavića iz fundusa MSU-a. Stoga je nagovor na zajedničko promatranje zapravo poziv na istraživanje neobičnih i neodređenih načina na koje slike i njihovo stvaranje služe dijalogu. Usto, poziv na zajedničko gledanje fotografija Slavke Pavić i Milana Pavića, Savkina supruga, želi dovesti u pitanje često naglašavanu tvrdnju da je ona bila (tek) učenica iskusnijeg fotografa. Stoga prijedlog na zajedničko gledanje nudi ideju dijaloške fotografije koja se usredotočuje na susrete, razmjene i pregovore koji se događaju sa, kroz i oko slika. Slavke i Milana, ali i brojne druge dijaloge.
Radovi joj se nalaze u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti, Etnografskom muzeju u Zagrebu te u privatnim zbirkama. Slavku ćete s aparatom u ruci sigurno sresti na nekom od otvorenja izložbi u Zagrebu.
Fotografije: MSU Zagreb/radovi Slavke Pavić, Juraj Vuglač za Galeriju Kranjčar/portreti Slavke Pavić
