Svečanom dodjelom nagrada završen je 69. Pulski filmski festival. Tijekom osam dana festivala prikazana je 121 projekcija, a brojni ljubitelji filma i filmski insajderi uživali su u umjetnosti, ambijentu, druženju, zabavi. Kako i ne bi kada se radi o jednom od najstarijih nacionalnih festivala na svijetu, svega šest godina mlađem od onog u Cannesu, i festivalu s najvećim prosječnim brojem gledatelja po pojedinom filmu čemu doprinosi ogroman prostor gledališta u Areni.
Sudjelovati u Puli, slično kao i u Cannesu, znači uspjeh, čast, vrijednost i kvalitetu. Valjalo bi se zbog toga pripremiti, uklopiti u elitu sedme umjetnosti, ostaviti dojam da tamo i pripadamo, da smo pristojni, kulturni, da poštujemo sam događaj, grad, domaćine, kolege i njihov rad u svakom, pa i u modnom smislu.
Kako ne bi bilo zabune ili da netko ne bi olako shvatio svoje sudjelovanje i u nekom svom stilu furao „boli me briga“ ležernost, omalovažio ostale sudionike koji sebe i svoj rad predstavljaju elegantno i svečano, službeni Cannes na pitanje „što odjenuti“ odgovara uputom na internetskim stranicama. Canneski vodič poručuje:
- tijekom dana, dress code je prilično neformalan. Uredan ili poslovno ležeran stil dovoljan je za projekcije, sastanke i općenito druženje. Majica kratkih rukava, kratke hlače i ležerne haljine su u redu, ali cipele ili sandale bit će potrebne. Ne nosite japanke.
- Za večernje projekcije dress code je 100 % crna kravata. Za muškarce to znači smoking i košulju (iako se ponekad mogu izvući s crnim odijelom) i to s leptir-mašnom. Ovo je bitno. Prihvatljive su i svečane nacionalne nošnje, primjerice svečani škotski kilt.
- Ženama se pravila malo olabave pa se ne zahtijeva balska haljina, ali je pravilo „dress to impress“. Kratke suknje nisu dobrodošle, potpetice jesu, iako i s njima treba razumno jer se mora malo hodati, a ima i nekoliko nizova stepenica, uključujući neke prilično strme u Grand Auditorium Lumiere. Festivalske veteranke praktično spakiraju jedne ravne cipele u svoju torbicu koje nose u šetnji i pri čekanju, pa se preodjenu prije no što će zakoračiti na crveni tepih.
Ali Hrvatska nije Francuska, Pula nije Cannes, iako je ovaj naš filmski festival najbliže moguće tom filmskom chic prestižu, ili bih samo ja voljela tako vjerovati? Imali smo priliku proteklih dana pratiti filmaše i razne poznate osobe kako radosno defiliraju pulskim crvenim tepihom, smiješe se fotografima počašćeni što su pozvani biti dio jedne lijepe priče.
Pa je li fer onda doći zgužvano, u japankama i sličnim plažnim šlapama, tenisicama, šorcevima i majicama prikladnim za rad na setu i pivu u kvartu? Je li to fer prema većini dama i svima koji su se prigodno uredili za svečani izlazak? Je li fer prema festivalu s tako dugom tradicijom i svim velikanima koji su kroz povijest upravo u Puli slavili slobodu izražavanja, djelovanja i stvaranja sjajnih domaći priča za vječnost? Je li fer prema organizatorima, gradu i samoj veličanstvenoj Areni, tom posebnom kulturološkom blagu što ponosno prkosi vremenu još od prvog stoljeća poslije Krista? Je li fer prema gledateljima i medijima koji svojim prisustvom i podrškom festivalu i uzvanicima daju na važnosti, promoviraju ovo malo domaće kulture što još preživljava? Bi li tako podcjenjivački došli u goste Veneciji ili Cannesu?
Ne samo da ne bi, nego evo svjedoči pregršt fotografija po internetu, mnogi od ovih super ležernih posjetitelja imaju pristojnijih pojavljivanja na premijerama u shopping centrima, na otvaranjima supermarketa, restorana, drogerija, parfumerija i drugim komercijalnim, sponzorskim, društvenim prigodama.
Komunikacije su mi struka, posao, strast, zato pridajem pažnju detaljima poput stila, odijevanja, imidža, brendiranja jer sve je povezano. Moda je dio kulture, jedan od načina komunikacije s vanjskim svijetom i baš poput riječi, mnogo govori o nama. Svaka svečanost sa sobom povlači i određeni dress code, a neprikladnošću ne predstavljamo samo sebe, svoj imidž, veći doprinosimo kreiranju imidža prigode. Stoga, uz toliku nezainteresiranost i nebrigu, bolje je ostati doma. Rekla bi moja baka: „kad se ne znaš ponašati, bolje da nikud niti nejdeš“.
Fotografija: Pulski filmski festival PR
