Iako još uvijek vrlo mlad, ilustrator Domagoj Šokčević svojim je radovima privukao pozornost domaće, ali i inozemne publike. Na njegove radove naišli smo jednog dana putem Instagram profila na kojem broji više od 24.000 pratitelja, te se instantno zaljubili u Domagojeve ilustracije koje u sebi nose dozu stvarnog života, nostalgije i emocije. U nastavku vam otkrivamo njegove radove, a s mladim ilustratorom smo i popričali, o dosadašnjoj karijeri, stilu stvaranja i suradnjama s klijentima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Otkrij nam više o sebi – koliko godina imaš, čime se baviš, kada i kako je sve počelo i jesi li se oduvijek vidio u svijetu ilustracije i vizualnog izražavanja?
Imam 23 godine te sam ilustrator, dizajner i vizualni umjetnik. Završio sam Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Osijeku, nakon koje sam studirao tekstilni dizajn u Zagrebu, no spletom okolnosti ‘’prestao’’ sam se time baviti. Kako mi je djed slikar, za umjetnost, kao i crtanje i slikanje, zanimam se od malih nogu, a ilustracijom sam se počeo baviti prije otprilike dvije godine. Ljubav prema ilustraciji gajim godinama, no nikada nisam imao vremena da se dam više u ilustraciju i probam u to vrijeme nešto novo. Kako sam se oslobodio fakultetskih obaveza, imao sam više vremena, te sam tako i započeo baviti se ilustracijom, i to je bila vjerojatno najbolja (spontana) odluka koju sam donio ikada u životu (barem, za sada).
Tvoje ilustracije koje smo zamijetili na Instagramu privukle su nas na prvi pogled, svojim motivima, koloritom, emocijom, istovremeno nekom vrstom nostalgije… Kako bi opisao svoj stil, što te inspirira u radu i gdje sve pronalaziš motive/junake za ilustracije?
Moram priznati kako sam primijetio da su me mediji i ostatak publike prozvali nostalgičnim-retro-modernim umjetnikom, što mi se zapravo i sviđa (smijeh). Da, budući da sam se oduvijek svojim crtanjem bazirao na one najmanje detalje, tako sam s ilustracijom preokrenuo stvari i pronašao novi stil koji mi totalno paše i sviđa mi se. Dosta minimalistički stil s malim prizvukom Art déco stila, vrlo atmosferične poetske scene s nostalgičnim retro izgledom. Rekao bih nekakva mala kombinacija retra i modernog.
Vjerojatno je cliché, no inspiraciju pronalazim u svakodvnenom životu, situacijama i ljudima koji me okružuju, pa i šire. Često svi zaboravljamo na nekakve male životne trenutke, koji su zapravo veliki i lijepi trenuci, a da toga nismo ni svjesni, ili smo svjesni na par minuta i onda padaju u zaborav. Samim time svojim ilustracijama na nekakav način ‘’zamrznem’’ te male životne trenutke. Tako ilustriram apsolutno sve, prirodu, arhitekturu, životinje, a ponajviše volim raditi portrete, koji su većinom bez lica, samo sa sjenama, i samim time dajem opservatoru na slobodu da sam promisli dalje.
Kako nastaje jedna tvoja ilustracija? Kojim se gadgetima služiš i koliko ti je vremena potrebno – minimalno ili maksimalno, ovisno o radu?
Zaista sve zavisi od ilustracije do ilustracije koliko mi je vremenski potrebno da ju napravim, zavisi od dimenzija, zahtjevnosti, radim li za klijente, za sebe i slično tomu, tako da zaista ne mogu točan vremenski period reći koliko mi je potrebno. Nekada to bude par sati, a nekada to bude od jedan dan, dva tjedna do mjesec dana. Ilustracije radim tako da prvo započnem skice tradicionalno na papiru, po završetku ih prebacujem na laptop i onda ih dovršavam digitalno. Iako, sada polako počinjem unositi sve više tradicionalnog crtanja, s akvarelom i gvašem.
Osim na domaćoj sceni, zapaženo si ime i u inozemstvu. Koja su ‘tvoja’ tržišta, koje su sve zemlje brzo prigrlile tvoje radove?
Da, radim s domaćim, ali ponajviše sa stranim klijentima. Po svim projektima koje sam do sada napravio i na kojima trenutno radim, rekao bih da, naravno, osim Hrvatske, najviše radim s klijentima iz SAD-a, Velike Britanije, Italije i Francuske. Uz Hrvatsku, rekao bih da su to prvih pet zemalja na listi s kojima sam najviše u poslovno-kreativnim suradnjama, ali naravno tu su i ostale zemlje s kojima također surađujem, i koje su prigrlile moje radove.
Dosad si radio i s mnogim brendovima, domaćim i inozemnim. Koliko se rad za klijenta razlikuje od onog što bi napravio sebi za dušu?
S jedne strane se razlikuje, zavisi od tematike projekata na kojima radim, ali s druge strane, svaka ilustracija koju napravim, bila za klijente ili za mene osobno, ima djeliće moje duše i moje osobne/privatne strane. Tako da, koliko god da se razlikuje, dublje se zapravo ne razlikuje toliko.
Kada se osvrneš oko sebe, tko su ti uzori? Čiji rad voliš i cijeniš?
Cijenim i divim se zaista velikom broju umjetnika, radilo se o umjetnicima prijašnjih stoljeća ili našeg modernog vremena, ako bih krenuo nabrajati, ne bih do sutra završio (smijeh).
Što danas ubrajaš u svoja najveća postignuća?
Mislim da sam još dosta mlad da bih mogao pričati o svojim postignućima, još je puno godina ispred mene. U svom životu imam ljude koji su divni, talentirani i puni ljubavi, posao koji nenormalno puno volim, što mislim da je i najbitnije. Ovo pitanje me pitajte ponovno za jedno 40-ak godina, kada još proživim život. Vrlo vjerojatno će odgovor biti isti ili sličan.
U kojem smjeru bi volio nastaviti razvijati svoju karijeru?
Trenutno imam pregovaranja oko jako puno novih uzbudljivih projekata i suradnji, koji će mi proširiti karijeru i kreativno izražavanje u dosta novih smjerova i jako me veseli vidjeti što će sve proizaći iz toga te što me sve čeka u budućnosti. Uz ilustraciju, tu se nalazi još mnoštvo toga čime bih volio i čime ću proširiti svoju karijeru, tako da ,,chaque chose en son temps’’ (sve u svoje vrijeme).
Foto: Domagoj Šokčević
