Ova prekul “butiga-galerija” već je duže vrijeme jedno od naših omiljenih mjesta u Splitu, budući da nas je na prvi pogled osvojila svojom “Splitzkrieg Bop” estetikom
U “najluđem gradu na svitu” sve je postalo podređeno turizmu. Stoga je u Dioklecijanovoj palači većina kultnih mjesta zatvorena i konvertirana u restorane ili pomodne barove kakve je moguće vidjeti bilo gdje drugdje.
Međutim, to se definitivno ne može reći za ForGas Store koji je utjelovljenje pravog “splitskog đira” u znaku specifičnog humora, što se ubrzo manifestiralo na njihovoj popularnosti koja itekako nadilazi splitske okvire – jer originalnost i kvaliteta uvijek se lako prepoznaju.
Stoga smo uhvatili vlasnika Milu Modica za razgovor kako bismo saznali više o njihovom radu i tome kako nastaju ovi prepoznatljivi vizuali među kojima je prilično teško izdvojiti sve favorite. Što nam je otkrio u ovom kratkom, ali iskrenom i simpatičnom intervjuu – saznajte u nastavku!
Tko stoji iza brenda ForGas? Kako je krenula cijela priča objedinjenog koncepta galerije i “butige”?
Forgas smo isključivo žena i ja, Mile i Đuke. Sve šta se nalazi u butigi je naš rad – od majica, plakata, fotografija, a sve skupa printamo, tiskamo, crtamo i razvijamo u varoškom studiju. Prije par godina došli smo na ideju da otvorimo butigu u Splitu di bi ja napokon skupija sve svoje vještine na jednom mistu i radija stvari isključivo koje su nama “forgas” za nas i naše ljude. Split je nama uvik bija “forgas” i virovali smo da možemo stvorit lokalni brend koji ne mora bit povezan direktno uz turizam i zato smo otvoreni cilu godinu i pokušavamo šta više prilagoditi cijene našim ljudima. Svi proizvodi su izrađeni starim, sporim “analognim” tehnikama – kao što su sitotisak, letterpress i analogna fotografija.
Vaša originalna umjetnost predstavlja specifični dalmatinski habitus, poglavito onaj splitski (čiji se slang reflektira i u imenu “butige”) – a pritom je picigin jedan od glavnih motiva. Kako biste opisali ovu artističku filozofiju? Dalmatinski pop art?
Budući da u Splitu živim, radim, iman dicu, familiju, prijatelje – jedino mi ima smisla da radim ono šta stvarno osjećam. Picigin je samo jedan u nizu projekata koje imamo u planu. Vrhunski je za vizuale i stvarno mi je drago da su ljudi to skužili. A za svoju artističku filozofiju bi rekao da je važno da dobro izgleda i da je baza – “Splitzkrieg Bop!”.
Odakle crpite inspiraciju za ovim kul vizualima? Jesu li neki umjetnici i dizajneri posebno utjecali na Vašu retro vibe estetiku?
Inspiraciju nalazim isključivo na ulici i svakodnevom životu. Split je neiscrpan izvor, ali ovo radim profesionalno zadnjih dvadesetak godina tako da zapravo i previše ne razmišljam o tome. Svaki dan započinje i završava u studiju – na kraju se skupi toga (smijeh). Budući da radimo sve na jako starim strojevima i old school tehnikama, radovi imaju tu vibru i to nam je bio cilj. Prave boje, papiri, negativi, miris razrjeđivača, fleke, falinke – to je ono šta nas veseli.
Tko se od Vas najviše bavi natpisima odnosno porukama? Može li se reći da je splitski đir u smislu kreativnosti i “bazovitosti” vokabulara – “the gift that keeps on giving”?
Svi vizuali i ideje su moje – sve šta je u butigi je 100%. Zato mi triba masu vrimena da napišem nešto o tome – lakše mi je napravit plakat (smijeh). Drugim riječima, sve šta mi je trenutno u glavi je na onom centralnom zidu u butigi.
Koji su Vaši favoriti? Ima li nekih anegdota o tome kako su neki vizuali i natpisi nastali?
Moj osobni favorit je Dreamer (Isus). To je moj najozbiljniji rad i šta vrime ide dalje, sve mi je draži. Svaki put se oduševim kako svaki čovik ima svoju interpretaciju tog rada. Svi vizuali su jako usko povezani sa mnom i mojom familijom, tako da svaki rad ima razlog zašto je napravljen. Odnosno, ništa nije napravljeno da bude “prodavljivo” i zato se iskreno veselim što uspijemo živit od nečega šta stvarno volimo.
S obzirom na to da se Vaša ponuda grafika i majici s pratećim preslikama stalno širi, je li Vam prostor među zidovima barokne Palače Cindro postaje zapravo premali? A koliko se može vidjeti, majice su jako popularne među lokalcima i turistima. Imate li možda namjeru otvoriti još jednu trgovinu ili se ipak bazirate više na online prodaju?
Prostor nam je suđen. Interijer je uredio moj otac prije 15-ak godina kad je tu bio Soho/Diesel dućan i ne možeš virovat da sam ja sad tu i iman svoju butigu u njemu. Idealan je za naše potrebe i drago nam je šta je u centru, ali ipak je malo underground. Ima vrhunsku vibru i vlasnik je moj odličan prijatelj, tako da je – “all in the family” (smijeh).
Za sada nam je ovo sasvim dovoljno i nemamo namjeru otvarati još trgovina. Online prodaju imamo od kad smo otvorili butigu i svake godine je sve bolje i bolje. Idemo polako.
Zadnja dva desetljeća radili ste za svjetske brendove poput Estée Lauder, Universal Records, Sony, Pepsi ili Nokiu, a Vaši radovi publicirani su u mnogim časopisima i knjigama. Je li na pomolu još neka zanimljiva suradnja?
Jema puno lipih stvari, ma ne smin kazat (smijeh). Ali bez zezancije, radim nono stop s NY-LA klijentima, pa tako sada radim na redizajnu za art projekt njujorškog studija Visions 2030 i redizajn za modnu agenciju NEXT Management.
Međutim, ima tu još zanimljivih projekata o kojima nam ne može još ništa otkriti, ali mi zato stalno pratimo ForGas Store Instagram stranicu ili Facebook stranicu kako bismo vidjeli je li se vratila “Pripizdina” majica u traženoj veličini pa da skoknemo do njihove butige. Ali ako niste u Splitu, možete “udrit šoping” na njihovoj web stranici – www.forgas.store.
I da, ako ste se pitali zašto nema kvačice u Milinom prezimenu, nije slučajno. Naime, riječ je o ljubljanskom prezimenu – “Baba volila mornare, ali mornar nije volija babu pa smo mi ostali u varošu.”
Zato mi volimo Milu i ForGas.
Foto: ForGas
