Prvi vikend lipnja rezerviran je za kazalište!

Iako se kazališna sezona, u unutrašnjosti, u Zagrebu bliži kraju to ne znači da uzbuđenje prije odlaska u kazalište jenjava, baš naprotiv! Za ovaj vikend smo odlučili izabrati između nekoliko predstava, a možda čak uspijemo izvesti da ih i sve pogledamo, jako su dobre! Kako narodna kaže: “gdje ima volje ima i načina”. 

Važnije polovice

Hit predstava Teatra Mašina igre “Važnije polovice” 3. i 4. lipnja u 20 sati igra u Teataru &TD  i ulaznice možete nabaviti ovdje. Riječ je o sjajnoj duo drami koja se bavi generacijom popularno nazvanom milenijalci, obraćajući se upravo njezinim pripadnicima, a na scenu je donose dvije sjajne glumice, višestruko nagrađivana Judita Franković Brdar i nova uzdanica hrvatskog glumišta, mlada Paola Slavica kojoj je ovo ujedno i prva režija kazališne predstave.

Što danas znači ona poznata fraza naših roditelja “kada smo mi imali trideset, u naše vrijeme mi smo…”? Gdje se skriva recept za sigurnu egzistenciju u moru honorarnih i poslova na određeno? Kako sretno ili barem bezbolnije živjeti čak dvije stvarnosti: fizičku i virtualnu? Što je uspjeh, a što preživljavanje? Koje ljubavne veze imaju potencijal za nešto ozbiljnije od par mjeseci ili godina ležernog nalaženja? Kada i da li uopće imati djecu, obitelj i išta stalnije u toj cijeloj đungli (ne)mogućnosti? Što sada kada smo dio Europske unije i cijeli svijet nam je na dlanu? Što nakon zadnje pjesme i fajrunta? Jesmo li hrabriji i uporniji od nekih prijašnjih generacija ili smo samo razmaženi i izgubljeni? Svakodnevica nam je rascjepkana na virtualne profile, izvješća o stanju računa na mailu, stalna uspoređivanja sa prijateljima i kolegama, male i grandiozne planove koji se stvaraju i brišu brzinom fejsbučnih statusa, uzdisanja između ugode i anksioznosti i stalna propitivanja nas samih i svih koji nas okružuju.

“Važnije polovice” rezultat su isprekidano-kontinuiranog rada u kojem su se Beatrica i Mirna nalazile srijedom, spajajući ugodno sa korisnim – uz druženje, bilježeći crtice iz svojih života kroz prozne fragmente i osobnu prepisku u inboxu. Dodajući fikciji navedene dokumentarističke elemente, izgradili su dva ženska lika – dvije pripadnice ove široko obuhvatne generacije. Mjesto radnje su naravno prirodna staništa svih nas – kafići, i to srijedama, na polovici tjedna.

Halo, Halo, ovdje Radio Zagreb

U subotu, 4. lipnja u 18 sati i 5. lipnja u 20 sati u Zagrebačkom kazalištu mladih igra predstava “Halo, halo, ovdje Radio Zagreb”. Autorski je to projekt Pavlice Bajsić Brazzoduro prema radijsko-dokumentarističkoj potrazi Pavlice Bajsić Brazzoduro i tekstu Tomislava Zajeca. Režuju predstave potpisuje Pavlica Bajsić Brazzoduro.  “Halo, halo, ovdje Radio Zagreb” – bile su to najpoznatije riječi u radijskom eteru na hrvatskom jeziku. Svakog 15. svibnja one se uredno ponavljaju, jer tad se obilježava dan kada je 1926. s radom počeo Radio–Zagreb. Rijetko tko će znati da snimka nije autentična, da je prve riječi izgovorio muškarac, direktor radija, a Božena Begović je nekoliko dekada kasnije samo po sjećanju snimila njegove riječi, te se radi o lažnom dokumentu.

A još manje će itko znati tko je zapravo bila Božena Begović, jedna od najsvestranijih i najslobodnijih stvarateljica s početka 20.stoljeća. Božena, kći književnika Milana Begovića i dubrovačke pijanistice Paule Goršetić, djetinjstvo je provela u Splitu i Hamburgu, gimnaziju i Glumačku akademiju završila u Beču, te uskoro na austrijskim pozornicama počela igrati na njemačkom jeziku. Prvo u Dubrovnik, pa onda u Zagreb se vraća 1923. godine, gdje nastupa kao glumica, potom kao spikerica tek pokrenutog radija. Jedina je spikerica, vodi i najavljuje čitav program: čita vijesti, reklame, tekstove u svim emisijama, glumi u dramskim igrama, tumači i Dezdemonu u Shakespeareovom Othellu, usto stavlja gramofonske ploče i najavljuje ih navijajući ručice gramofona, a kad zatreba proizvodi i zvučne efekte, piše najave i brojne uvode u emisije, djeluje i kao prevoditeljica, prva je prevela Krležu na njemački, dramatičarka, pjesnikinja i gorljiva antifašistkinja.

Po Drugom svjetskom ratu postaje direktorica HNK Drame, a kasnije ravnateljica Pionirskog kazališta koje je djelovalo na mjestu današnjeg ZKM-a. Suočena cijelog života s teškim materijalnim problemima i bijedom, mizogonijom u kazališnim krugovima, potplaćivanjem i potcjenjivanjem njenog autorskog i upravljačkog rada, te vrlo vjerojatnom odbacivanju od društva s obzirom da je dugo godina živjela sa ženom – Božena je ispisala jedne od najvažnijih i najtužniji stranica povijesti emancipacije na ovim prostorima.

Tajni dnevnik Adriana Molea

Kao klinci, tinejđeri, svi smo čitali nastavke dogodovština Adriana Molea, a sada možete pogledati i predstavu “Tajni dnevnik Adriana Molea” u Gradskom kazalištu Žar ptica, 5. lipnja u 11 sati. Predstava je namijenjena za dječju publiku 13+. Ući kroz tajna vrata u svijet Adriana Molea poseban je privilegij. Postaviti na scenu priču lika čiji je glas utjecao na brojne generacije otkad je nastao, uzbudljivo je i inspirativno iskustvo. Adrian je u svoj doživljaj svijeta, obitelji i prijatelja utkao prepoznatljivu humornu perspektivu koja se trajno upisala u suvremenu dnevničku prozu i zauvijek ostavila svoj trag u srcima svakog čitatelja.

Hit roman autorice Sue Townsend, prema kojem nastaje ova predstava, prvi je u nizu od devet knjiga o tom popularnom tinejdžeru. Objavljen je 1982., a uskoro nakon toga, prodao se u nekoliko milijuna primjeraka. Danas, kada spomenemo lik Adriana, većini je prisutnih prva asocijacija upravo Mole. Odrasli smo uz njega, dijelili njegove brige i pratili prva zaljubljivanja te nas je osvojio svojom neposrednošću i originalnošću. Ova predstava nastaje upravo zato da bi se vrijedno iskustvo poznavanja tog neodoljivog lika prenijelo i na naše najmlađe.

Glas tom poznatom tinejdžeru dala je autorica, koja je tada imala tridesetak godina. Pisala ga je iz perspektive majke sa sinom baš tog uzrasta, čiji unutarnji svijet toliko malo poznaje, da ju svaki put snažno iznenadi. Tako nastaje ideja o formi dnevnika, onoj najintimnijoj, ispovjednoj prozi u kojoj možete lagati samo sebe, ali i u tom slučaju, to činite sa stavom i na svoj način autentično.

Sue Townsend opisala je svojeg Adriana na način da polovicu čini ona sama, a drugu polovicu preostali dio čovječanstva. Sjedinila je, dakle, u njemu neke univerzalne ljudske istine, on je postao svatko od nas, naš unutarnji glas koji se trudimo ojačati, glas propitivanja, bunta, nesigurnosti, plahosti, ljutnje… Svega onoga što trajno tinja u nama i čemu samo ponekad dopustimo da izbije na površinu. Adrian u ovom romanu opisuje razvod svojih roditelja, teške trenutke u kojem mu knjige koje obožava služe kao obrana od teških emocija. Isto tako, kao strastveni čitatelj, na posve jedinstven način doživljava svijet i postaje mnogo više od štrebera, kako ga pogrdno nazivaju.

Naša je zemlja prva uvrstila ovu priču u obaveznu lektiru, a njezin će život na sceni, vjerujemo, još jednom pokazati zbog čega toliko volimo Adriana, Pandoru, Nigela, mamu, tatu, Berryja i sve ostale likove… danas, kao i prije 40 godina – uvijek je pravo vrijeme za Adriana Molea.

 

Dobar, loš, mrtav 2: pakao

A za odrasle KunstTeatar isto u nedjelju 5. lipnja u 20 sati na repertoaru donosi predstavu “Dobar, loš, mrtav 2: pakao”. Predstava je nastala po tekstu Pavla Vrkljana, izravan je nastavak predstave “Dobar, loš, mrtav”, prve predstave KunstTeatra, u kojoj pratimo posljednji dan u životu glavnog junaka Dubravka Ilića, koji je nakon smrti na prevaru doveden u Pakao. Priča se nastavlja u Paklu u kojem Dubravko Ilić, nakon što mu je određen smještaj i dodijeljen posao, pokušava naći način kako bi se prebacio u Raj.

Topos Pakla česta je destinacija ljudske mašte kroz mnoga umjetnička razdoblja pa svaka nova inscenacija tog svijeta nudi mnoštvo prepoznatljivih usporednih motiva, kao i mjesta za uspostavljanje drukčijeg odnosa prema smrti, jedinom nezaobilaznom trenutku našeg života, trenutku koji Dubravko Ilić vješto zaobilazi i odgađa, stvarajući time osnovnu nit radnje ove priče. Pakao u kojem je završio Dubravko Ilić izgrađen je od pop kulturalnih obrazaca prepoznatljivih u sferi filmske znanstvene fantastike, binarnih shema političkih podjela, stereotipnih prikaza obiteljskih i radnih odnosa te kategorizacije ljudskih sposobnosti putem statističkih upitnika.

Poseban značaj u ovom konstruktu Pakla stavljen je na korištenje povijesnih i slavnih ličnosti koje su se u svijetu Pakla zatekle, odnosno na njihove susrete koji odrednicom vremena u stvarnom životu ne bi bili mogući. Predstava se može se gledati samostalno, a poznavanje prvog dijela predstave samo je doživljajna nadogradnja cjelokupnom iskustvu.

Koju god predstavu da odaberete, nećete pogriješiti!