Europska komisija aktivirala se oko ozbiljnog poziva na ukidanje „brze mode“ do 2030., budući da je najavila veliko proširenje pravila eko-dizajna koja bi se u budućnosti mogla primjenjivati na bilo koji proizvod, počevši od tekstila.
Pojavila se i još jedna ideja prilikom donošenja novih regulativa – EU također želi da velike tvrtke otkriju koliko neprodanih zaliha robe šalju na odlagalište, kao dio opsežnog plana za suzbijanje kulture bacanja. Pravila EU o ekološkom dizajnu, koja postavljaju standarde energetske učinkovitosti za niz potrošačkih dobara, kao što su tosteri i perilice rublja, također će u budućnosti pokrivati trajnost i mogućnost recikliranja. Proizvođači će, na primjer, možda morati koristiti određenu količinu recikliranog sadržaja u svojoj proizvodnji ili ograničiti upotrebu materijala zbog kojih ih je teško reciklirati.
“Proizvodi koje koristimo svaki dan moraju trajati”, rekao je novinarima Frans Timmermans, potpredsjednik Europske komisije zadužen za europski Green deal. “Ako se proizvodi pokvare, trebali bismo ih moći popraviti. Pametni telefon ne bi trebao izgubiti svoju funkcionalnost”, rekao je, pokazujući na vlastiti uređaj i izražavajući frustraciju što nije moguće promijeniti bateriju bez odlaska stručnjacima. “Odjeća koju nosimo trebala bi trajati dulje od tri pranja i također bi se trebala reciklirati”, dodao je.
Povjerenik EU-a za okoliš Virginijus Sinkevičius rekao je da Komisija želi da brza moda “izađe iz mode”, rekavši: “Do 2030. tekstil koji se stavlja na tržište Europske unije trebao bi biti dugovječan i recikliran, u velikoj mjeri izrađen od recikliranih vlakana.” Izrazio je optimizam za budućnost potrošača: „Odjeću neće trebati bacati i mijenjati tako često kao sada i na taj će način potrošači zapravo dobiti lijepu alternativu brzoj modi.” Ostaje nejasno koliko će planovi promijeniti modnu industriju jer odluke o reguliranju pojedinih proizvoda tek treba donijeti. Madraci i tepisi smatraju se vjerojatnim kandidatima za prvi krug EU regulative o ekološkom dizajnu.
Guardian piše kako prosječni Europljanin svake godine baci 11 kg odjeće, obuće i ostalih tkanina. Tekstil je četvrti po veličini zagađivač koji emitira stakleničke plinove, nakon hrane, stanovanja i transporta te troši velike količine vode i sirovina. Ako prijedlozi stupe na snagu, mogli bi imati veliki utjecaj u cijelom svijetu, budući da se gotovo tri četvrtine odjeće i tekstila za kućanstvo koji se konzumira u EU uvozi iz drugih zemalja. Komisija bi također na kraju mogla zabraniti praksu slanja neprodane robe na odlagalište, iako su dužnosnici rekli da trebaju više informacija o problemu. Obveza tvrtki da otkriju neprodane proizvode koji se šalju na odlagalište bila bi “vrlo učinkovita destimulacija ugleda”, rekao je Sinkevičius.
Prijedlozi su dio plana EU-a za “kružno gospodarstvo” koji ima za cilj olakšati ekološki otisak Europe na svjetske prirodne resurse. Opisivanje proizvoda kao “ekološki prihvatljivog” ili “eko” bit će zabranjeno kada se sadržaj tvrdnje ne može dokazati. Tvrtke će također biti obvezne obavijestiti potrošače o značajkama koje skraćuju životni vijek proizvoda, na primjer, o softveru koji s vremenom zaustavlja ili smanjuje funkcionalnost pametnih telefona i prijenosnih računala.
Nuša Urbančić, ravnateljica nevladine udruge Zaklada Changing Markets, rekla je da je modna industrija predugo izbjegavala princip “zagađivač plaća”. “High street brendovi zasljepljuju nas golemim količinama jeftine odjeće koja nije dizajnirana da traje dugo, ali ne plaćaju za planine otpada koji se odlažu, uključujući zemlje u razvoju. To je pogrešno i vjerojatno će se sada promijeniti, nakon današnje objave”, rekla je.
Foto: Unsplash
