Osječanku Doroteu Zovko danas ćete najvjerojatnije prepoznati kao Akleu Neon, glazbenicu koja će ovog vikenda, u zagrebačkom klubu DVA OSAM promovirati album „Dođi na joji“.
Nakon što je datum 18. ožujka rasprodan u kratkom roku, dodan je još jedan termin, u četvrtak 17. ožujka. Iako je Aklea Neon zbog bolesti morala prebaciti datume na 13. i 14. travnja, za svakog glazbenika velika je stvar rasprodati koncert, a pogotovo kada se radi o koncertnoj promociji prvijenca, koji je Aklea objavila krajem veljače. I nije ona od jučer na sceni. Njezina je snaga dolazila polako, a pleme suradnika i sjajnih kreativnih ljudi koji ju okružuju raslo. Osim premijerne izvedbe pjesama, ovo će za nju biti prilika i da po prvi put uživo predstavi svoj vlastiti all-girl bend Sound Doulas. “Od svojih početaka sam bila one-girl bend, a ove godine to mijenjam. Zato su tu moje Sound Doule koje su mi pošteno podebljale zvuk”, izjavila je uoči nadolazećih koncerata koje mnogo s uzbuđenjem očekuju jer bit će to prava afro čarolija na zagrebačkom Jabukovcu. O tome, njezinim počecima i odluci da se posveti onome što najviše voli, popričali smo s Akleom, jednom od najkarizmatičnijih mladih glazbenica trenutno na sceni čija je glazba zarazna u najljepšem mogućem smislu.
Za početak, kako si, kako se osjećaš? Velike se stvari kotrljaju za tebe.
Uzemljila si me ovim pitanjem. Hvala ti. Osjećam sve odjednom. Kao da svaki dan skačem u dalj i baš svaki dan uspijevam nadmašiti svoj rekord od dana prije. U isto je vrijeme iznimno ispunjavajuće, ali na trenutke umarajuće. Jer snovi mi se redom ostvaruju – debi album, rasprodan show, all-girl bend… potrebni su mi trenuci dubokih udaha između da integriram taj cijeli novi spektar sebe.
Iako te pratim već neko vrijeme, tvoja me nedavna objava na FB osvojila i zapravo potaknula da te kroz ovaj intervju upoznam bolje. Išla je ovako nekako: „S 18 mi je muzički autoritet rekao da sam prestara da se bavim glazbom, pa me zablokirao do 25-te. Donedavno sam čmrljila u digitalnoj agenciji jer se nisam usudila biti glazbenica. I znate što? Zbog svih ovih situacija bildala sam hrabrost, to je isto mišić, vjeru u sebe, svoj autentični glas kurcobolju. I sad mogu reći da sam im najzahvalnija ikad.“ I sve to skupa napisala si uoči objave svog albuma prvijenca „Dođi na joji“. Tko je Dorotea danas, u odnosu na taj početak.
Dorotea je, zapravo, Aklea. U zadnje vrijeme kao da više živim pod svojim drugim imenom. Ono mi je bilo portal u život u kojem sama sebi dajem dozvolu biti umjetnica, putujuća glazbenica. Puno glasova je oko mene «samo govorilo» da se u to ne može, da bolje da se primim nečeg konkretnog. I slušala sam ih dok nisam naučila slušati sebe. Od tog trenutka sam Aklea Neon. Malo odvažnija, malo snalažljivija, malo predanija i puno zaljubljenija u svijet oko sebe.
Kako je tekao put, kada si se zaljubila u glazbu, kada i kako si se njome počela baviti i kako te digitalna agencija nakratko zaustavila na tom putu…
S glazbom se igram odmalena i nadam se da će tako i svako dijete. Velika je sloboda pustiti glas, kreirati zvuk. Trinaest godina bila sam Brevisica. U Osijeku je to titula. S tim vokalnim ansamblom sam proputovala cijeli svijet, učila o važnosti pripreme, o snazi višeglasja, osvajala zlatne medalje i pjevala u najvećim svjetskim dvoranama poput newyorškog Carnegie Halla.
Kao magistra kulturologije preselila sam se u Zagreb raditi ozbiljan posao u digitalnoj agenciji. Izdržala sam godinu i pol dok si nisam rekla da ovaj život neću pamtiti po tome što nisam pokušala raditi ono što zapravo želim. Odtad full time glazbujem.
Što bi savjetovala svima koji se dvoume i još uvijek „čekaju hrabrost“ da se krenu baviti onime što stvarno žele?
Počnite pomalo s onim što već imate, nemojte čekati da se raspored oslobodi, da nabavite svu opremu… dovoljno je ono što imate sad. I recite “da” prije nego što ste spremni. Te dvije stvari su mene osobno lansirale. Hrabrost je mišić – ona se vježba.
Reci mi više o albumu; kako si ga stvarala i gdje sve, kako se inspirirala i koliko dugo je trajalo stvaranje tvog prvog albuma zapravo… Ipak je to tvoja prva beba.
Trajalo je četiri godine, na početku mi je za jednu pjesmu trebalo šest mjeseci. Učila sam polako, na putu – doslovno i figurativno. Prvi singl završila sam u Londonu, a spot za njega proputovanjem kroz Brazil na motoru. Sviđa mi se to – inspirirati se novim mjestima. Ostatak sam snimala u raznim kutcima svijeta, no završna faza albuma dogodila se tijekom pandemije u mojoj dnevnoj. Nekako mi je taj cijeli period izolacije zapravo pomogao da se fokusiram i završim moj, dosad, najveći kreativni projekt. Kroz cijeli proces shvatila sam koliko više vjerujem u sebe kao umjetnicu i koliko sam ipak napredovala od svojih početaka. Nekad to ne možemo vidjeti. Na kraju sam u šest mjeseci završila pet pjesama. Nisam dobra s brojevima, ali i meni je očito da mi je učinkovitost spajkala. Naravno na njima nisam radila sama, ogromna podrška mi je bio glazbeni genije Pavle Kladarin (Klaada), producent s kojim sam radila na najviše pjesama i bez kojeg bi ovaj album čekali još koju godinu.
Koji je najljepši dio njegovog stvaranja bio?
Ufff, ne znam tako vrednovati trenutke. Nisam osoba koja zna napraviti “Top 5” liste. Voljela sam sve. Sad učim voljeti i one koje sam mrzila, jer ima i takvih. Na kraju se svi oni zbroje.
Reci mi više o svojim glazbenim inspiracijama i utjecajima, kako bi opisala svoju glazbu?
Afro uštekan u malo veću voltažu. Folktronic. Shamanic. Soul. Erykah Badu mi je tu uvijek. U kojem god sam prijelaznom trenutku u životu – njene riječi uvijek sjednu, mama Badu. U zadnje vrijeme dosta slušam Alewyju, londonska škola i multidisciplinarna umjetnica. Volim i Greentea Peng, FKA Twigs, Kalyju Scintillu, OSHUN, Basher Toe-a, Princess Nokiu, IAMDDB… Jedva čekam njezin koncert u Zagrebu idući tjedan.
Kako pronalaziš ljude s kojima ćeš raditi? Tvoj tim se s vremenom i proširio.
My vibe attracts my tribe. Upravo odgovaram na pitanja intervjua dok mi Željka Ljubas-Vrkić (Braidaliciousss) plete kosu, a Mirna Mihoković radi outfit za koncertnu promociju albuma ovaj vikend. Osim njih imam još power žena u svom timu koje sam našla preko jednog posta na Instagramu. Riječ je o Sound Doulama, mom all-girl-bendu. Helena Hena Ernoić mi svira bas, Ana Keleman je na bubnjevima, a Ivna Ji na samplerima i ritam mašinama. Okružila sam se soul sestrama koje razumiju što predstavljam jer i sama žive sličan život. Mušku podršku nalazim u strukturalnijim stvarima – poput bivanja menadžerom ili producentom. Shout out Dini Bahtijareviću i Baba production i producentima Pavlu Kladarinu, Viktoru Volariću-Horvatu i Robertu Martinoviću. Ne smijem zaboraviti Željku Rudar, svoju PR-icu, baš mi je blicnula njezina poruka na mobitelu pita kako ide intervju.
Koliko ti je bitan i vizualni dio tvoje glazbene priče; stil, vizual, moda…
Volim biti glasna i kad ne pjevam. Stil ima tu moć. On je nosiva umjetnost. Briga o sebi je bitna, sve što mi diže energiju. Npr. kako mi sad pletu kosu osjećam da su mi misli usmjerenije – moć je posvuda, pa i u folikuli kose.
Što radiš kad se ne baviš glazbom?
Putujem. Plešem. Pišem. Družim se s ljudima i životinjama. Uprljam se.
Kako se opuštaš?
U hammocku na festivalima bez baterije na mobitelu – najbolje. Vježbama disanja, meditacijom, kupkom, maženjem, smijanjem isto.
Što nas čeka u klubu DVA OSAM?
Dvije koncertne promocije debi albuma «Dođi na joji», petak nam je rasprodan, ali četvrtak još ima koja karta, pa se zaletite. Uz nas svira i Cassia Tribe, bubnjarska skupina iz Zagreba, bit će to jedan moćan tribal party. Do tada nas slušajte na svim streaming platformama.
