Nostalgična i humoristična drama o prijateljstvu i mladosti “Poslije zime”, crnogorskog redatelja i scenarista Ivana Bakrača, uskoro stiže u hrvatska kina i jedan je od filmova o kojem se govori ovih dana.
Priča o grupi mladih ljudi na životnim prekretnicama okuplja ansambl talentiranih glumaca iz regije koji predvode Momčilo Otašević, Petar Burić, Maja Šuša, Ivona Kustudić i Ana Vučković. Nama je za ovu priliku za oko zapeo talentirani crnogorski glumac Petar Burić kojeg su hrvatski gledatelji već imali prilike upoznati u popularnim domaćim serijama, a ovo je njegov zanimljiv iskorak u svijet filma. Ispričao nam je više o tome, o životu u Zagrebu te kako je bilo raditi na filmu “Poslije zime”.
U filmu “Poslije zime”, priči o pet prijatelja u kasnim dvadesetima koji unatoč razlikama i udaljenostima održavaju vrlo prisan odnos, tumačiš lik Danila, talentiranog DJ-a koji mora odlučiti što će sa svojim životom. Kako si spremao ulogu?
Danilo je došao nekako sudbinski do mene! Puno stvari koje su se dešavale u mom životu u tom trenutku nalazile su se i u scenariju. Kao da je “Poslije Zime” došao do mene da bih ja razriješio i sebe i Danila tih životnih pitanja, kao na primjer: Kuda sad? Rad na ulozi u tom slučaju je došao više kao introspektivno putovanje kroz sebe.
Za likove iz filma “Poslije zime” može se reći da spašavaju i podižu jedni druge u teškim situacijama. Toplina i kemija između likova koje uz tebe utjelovljuju Momčilo Otašević, Maja Šuša, Ivona Kustudić i Ana Vučković je opipljiva. Kako ste to postigli?
Neki od nas su se poznavali prije filma, neki upoznali tek na audiciji. Hemija je nastala posredstvom sjajne ideje našeg reditelja Ivana Bakrača da ispriča priču o svojoj odnosno našoj generaciji, svi su nakon toga reflektovali u svoje likove sebe – jer na kraju Ivan je na audiciji i tražio ljude koje po senzibilitetu liče karakterima koje igraju. Momčilo Otašević i ja toliko dugo igramo zajedno, da naša prijateljska filmska hemija definitivno proizilazi iz toga.
Imaš li slična iskustva u privatnom životu, koliko je teško održati prijateljstva iz mladosti? Uzimamo li danas prijateljstva zdravo za gotovo i jesmo li skloniji češće mijenjati krug prijatelja?
Sve je to drugačije od čovjeka do čovjeka. U mom slučaju pokušavam pronalaziti nove, zdrave i kvalitetne prijatelje iako održavam kontakt s onima koje poznajem čitavog života. Teško je, ali vrijedi dati šansu ljudima, pogotovo ukoliko smo sami nekada bili neko kome je pružena šansa.
U filmu su vrlo lijepo prikazani muško-ženski prijateljski odnosi, oni se podrazumijevaju, ravnopravnost je očigledna i prirodna. Je li to prikazano idealistički? Jesu li takvi odnosi na našim prostorima (i ne nužno samo našim) ipak više rijetkost nego pravilo?
Možemo generalizovati i reći da su ljudi već dugo u trci za svojim interesima i da na tom putu gube suštinske vrijednosti koje bi ih činile srećnijima nego svi ti interesi za kojima jure. Jedna od tih suštinskih stvari su i prijatelji koji su nam oslonac i ljubav. Ne bi smjeli to da zaboravljamo ili ostavljamo po strani da nas čeka dok završimo tu trku interesa. Naš film “Poslije zime” baš odgovara na to pitanje: Šta bi ponio sa sobom da znaš da sjutra prelaziš iz mladosti u jedno novo životno doba? – Prijatelji, definitivno!
Čini se da te televizija obožava, uz recentne “Dar Mar” i “Kud puklo da puklo”, glumio si i u “Zori dubrovačkoj” te “Budvi na pjeni od mora”. Može li se reći da je “Poslije zime” tvoj prvi veći iskorak u vode dugometražnog filma?
Film je oduvijek bio moja prva ljubav i njemu težim sve više i više, ali s razvojem televizijskih projekata, dobija se i jedan novi svjetski fenomen u kom televizijska serija i film počinju da se razlikuju samo po dužini trajanja. Snimanja odgovaraju više mom senzibilitetu od pozorišta, pa sam se i tako preusmjerio na taj vid glumačkog izraza i radujem se svakom novom projektu u tom mediju.
Koliko se razlikuje iskustvo rada na TV serijama i nezavisnom dugometražnom filmu? Gdje se vidiš u budućnosti?
Postoji razlika, ali opet ona zavisi od produkcijskog kapaciteta. Nekada na manjim filmovima imate manje vremena za snimiti scenu, nego na televiziji, baš zbog tih produkcijskih okolnosti. Sa druge strane, televizija ti pomaže da treniraš svoju glumačku intuiciju da reaguje brže i tačnije, što kasnije na snimanju filma dodje kao jako isplativ trud koji ti samo može još više pomoći da se približiš liku koji igraš.
U Zagrebu si boravio za vrijeme snimanja serije “Dar Mar”, ali i prije toga za vrijeme snimanja “Kud puklo da puklo”. Po čemu pamtiš život u Zagrebu?
Zagreb i Zagrepčane mnogo volim! Tu sam stekao nove prijatelje, kojima se uvijek radujem! Uz to Zagreb mi je asocijacija za glumački rad, dobro vrijeme s ljudima koje volim nakon snimanja i naravno duge šetnje gradom koji je magičan. Volim Zagreb!
Godinu dana bio si u Los Angelesu, kako ti se tamo svidjelo i postoje li planovi za povratak u Hollywood?
U stalnom sam kontatku sa svojom menadžerkom iz Los Angelesa, pa tako i često radim audicije za projekte tamo. Svi gradovi u koje me je povela Gluma gledam na potpuno drugačiji način. Oni postaju i moj novi dom i novi svijet u kom moram igrati nekog drugačijeg Petra.
Film “Poslije zime” možete pogledati u kinima od 10. ožujka.
Foto: Mika Marković, ZFF press
