Nekoć napuštena zgrada, danas jedno od najuzbudljivijih mjesta za umjetnike, ali i posjetitelje Pariza koji ovdje rado svraćaju. Kažu kako je zgrada 59 Rivoli postala treći pariški centar za širenje riječi o aktualnoj suvremenoj umjetničkoj sceni, iza Centra Pompidou i Galerie Nationale du Jeu de Paume.
Smještena nasuprot McDonald’s-a i H&M-a u jednoj od najprometnijih trgovačkih ulica u Parizu, ujedno i turistički najposjećenijih, zgrada 59 Rivoli strši ponosno kao savršen balans popularnoj kulturi. Galerija, atelje, platforma za promociju mladih umjetnika i centralna točka alternativnoj kulturi, sve je to 59 Rivoli. Ovdje se nalazi sveukupno 30 umjetničkih studija, uključujući 15 posvećenih stalnim umjetnicima te 15 povremenim umjetnicima na rezidenciji od 3 do 6 mjeseci. Od svog osnutka više od 500 umjetnika pridonijelo je naslijeđu koje danas predstavlja 59 Rivoli. Prednji zidovi zgrade neprestano se mijenjaju, često su prekriveni balonima, trakama, porukama i transparentima, a neko su vrijeme prikazivali golemo lice uklesano u fasadu. Oni su oštar i zanimljiv odgovor na komercijalni puls gradskog središta, jedinstvena iskra kreativnosti usred uobičajene kolekcije trgovina odjećom i obućom. Zgrada, također poznata kao “Chez Robert Electron Libre”, nalazi se i u blizini megapopularnog Louvrea i Hôtel de Ville (Gradska vijećnica). Svake subote i nedjelje na rasporedu je mnoštvo koncerata koji oživljavaju ovo mjesto i galeriju, otvorenu za skupne izložbe. „Le 59 umjetničko središte oko kojeg gravitiraju jedinstveni izrazi, jezici umjetnosti i raznolika kreativnost. Prožet poviješću, 59 Rivoli prije svega je vektor kulturnog putovanja koje je i alternativno i institucionalizirano, usidren u pariškom turističkom krajoliku. U srcu glavnog grada koji nalikuje muzeju, 59 se pokazalo kao otok originalnosti, prava tvornica beskonačnih mogućnosti“ poručuju organizatori koji već godinama dosljedno vode ovu umjetničku priču u srcu Pariza.
Zgrada je nekoć bila u posjedu banke Crédit Lyonnais i javnih vlasti, a 1999. Gaspard Delanoë, Kalex i Bruno Dumont provalili su na ulazna vrata te ju zaposjeli bez dozvole u nadi da će joj promijeniti tužnu napuštenu sudbinu. U to je vrijeme banka bankrotirala, a njena imovina je likvidirana, zajedno s još dvjestotinjak praznih pariških zgrada. Nekoliko dana kasnije, desetak umjetnika zgradu je skvotiralo, nastavilo u njoj živjeti te su oformili svoje ateljee i otvorili ih za posjetitelje. Od svoje prve godine postojanja 59 Rivoli je primio više od 40.000 posjetitelja, iako je i tada umjetnicima i dalje prijetilo izbacivanje. Godine 2000. sudska odluka ih je prisilila da napuste prostorije: skvoterski umjetnici tada su imali 8 mjeseci da napuste zgradu. Napominjući da stanari nisu jako bučni i da svoja vrata otvaraju za javnost, pariška vlast ipak je pričekati lokalne izbore kako bi donijela odluku o otvaranju ili konačnom zatvaranju mjesta. Godine 2001. izabran je gradonačelnik Bertrand Delanoë koji se obvezao kupiti zgradu te ju finalno prepustiti umjetnicima, oduševljen energijom mjesta i porukom koju svoji djelovanjem šalju u svijet.
Nakon nekoliko godina rada, službeno ponovno otvaranje 59 Rivoli dogodilo se 2009. Ova ključna godina legalizirala je prisutnost umjetnika, potaknula kreativni zamah koji oni te označila održivost projekta koji je postao stvarnost. Osnovna ideja mjesta bila je pružiti dom umjetnicima, stalni ili privremeni na nekoliko mjeseci te omogućiti kroz program otvoren za javnost i slobodan ulaz svima koji žele razgledati prostor i popričati s umjetnicima uživo. Prva godina otvaranja oborila je rekord posjetitelja, a budućnost ove divne zgrade bila je sigurna.
View this post on Instagram
Danas je taj kolektiv umjetnika koji svake godine plijeni pažnju desetaka tisuća posjetitelja uspostavio novu vrstu pristupa umjetnosti koja je intimnija, demokratskija i koja omogućuje djelomično prevladavanje nedostatka umjetničkih ateljea u Parizu. Svakako ju obiđite ako imate prilike.
View this post on Instagram
Foto: www.59rivoli.org
