Mnogi vole putovanja, no svatko od nas voli ih drugačije. Dok neki preferiraju komociju aviona i hotela, drugi maštaju o road tripovima, spavanju pod zvjezdanim nebom, hodanju kilometrima i uzbuđenju koje se krije u nepredvidljivosti. Avantura na koju su krenuli Pavle Kocanjer, Iva Ćurković i njihov pas svakako bi se mogla svrstati u ovu drugu kategoriju. Dvoje mladih entuzijasta i ljubitelja prirode prošlog se ljeta uputilo na putovanje dugo 7200 kilometara. Krenuli su iz Zagreba pa sve do Norveške i to automobilom koji im je, na putovanju koje je trajalo 18 dana, često služio kao prenoćište. Fokusirali su se primarno na prirodne ljepote, planinarenje i hiking staze, no u povratku su posjetili i gradove.
Kao rezultat njihove avanture nastao je i foto fanzin “More Brda” koji na 88 stranica donosi Pavlove fotografije koje je snimio svojim analognim fotoaparatom, ali i mnoge putopisne priče, detalje o pripremama, osjećajima koji su ih putem pratili, doživljajima i svim ostalim detaljima. Pavle, kao fotograf i snimatelj, iza sebe ima već deset fotografskih fanzina, a “More Brda” izdali su sami te se u pretprodaji (do 23. veljače) može nabaviti po cijeni od 13 eura, te 15 eura kasnije. U želji da se i sami jednom upustimo u sličnu avanturu, pokušali smo od njih saznati čim više detalja.
Na ljeto 2022. krenuli ste autom na izlet u Norvešku. Kako je uopće pao dogovor za takav tip avanture i koliko ste se dugo na nju pripremali? Je li ovo vaše prvo putovanje takvog tipa?
Neko vrijeme razmišljali smo gdje bismo išli, a da je pothvat malo ozbiljniji. Htjeli smo za vrijeme ljeta otići u hladnije krajeve jer nismo ljubitelji mora i turizma na Jadranu u to vrijeme. Odlučili smo biti ekstremniji i otići skroz do Norveške. Neko vrijeme mislili smo da nije realno, ustvari sve dok nismo došli tamo mislili smo da nije realno. Pripremali smo se čak tri, četiri mjeseca, ali svaki po malo. Prvo smo počeli gledati gdje bi sve išli, što sve tamo ima, što vidjeti, kojim redoslijedom, onda smo počeli gledati neke smještaje, pa planirali što s hranom, spavanjem i ostalo. To je bilo prvo takvo veliko putovanje na kojem smo išli autom tako daleko i spavali u njemu. Voljeli bismo jednom godišnje ići na jedno takvo dulje putovanje.
Jeste li se na svom putu strogo držali itinerara ili je bilo trenutaka improvizacije?
Pri planiranju zabetonirali smo neki kostur, napravili grubi plan puta, točke koje želimo posjetiti i onda smo sve to spajali. Unaprijed smo bukirali samo tri/četiri kućice da se u njima osvježimo i da imamo neki glavni smjer. Sva noćenja u autu bila su improvizirana, imali smo neke grube ciljeve ali lokacije smo uglavnom tražili dan ranije. Ovisno o vremenu bukirali smo po putu još neke kućice da si operemo odjeću i sklonimo se od lošijeg vremena.
Koliko je zahtjevno proputovati 7200 km Europom u automobilu? Što vam je bilo na tom putu najteže, a što najljepše?
Proći toliko kilometara u tako kratko vrijeme bilo je dosta naporno. Posebice prva tri i zadnja tri dana, kada nam je bio cilj čim prije doći do Norveške i onda do doma. Prevalili smo tako preko 2500 km u tri dana na polasku i isto tako na povratku. U Norveškoj su vožnje bile lakše jer su ceste zaista prekrasne i kamo god se uputili, pogledi su izvanredni i baš smo guštali u cestama. Najteže od svega bile su te vožnje, a najljepši trenutci bili su u maloj ribarskoj kućici usred planine udaljenoj dva kilometra od najbliže ceste, bez struje, vode i ikakvog znaka civilizacije. Prali smo rublje u potoku, kupali se u hladnom jezeru i kuhali večeru na peći. Tamo je bilo posebno lijepo. A nisu za baciti ni svi ostali vrhovi koje smo posjetili.
Jesu li vas ljudi prije putovanja dobronamjerno obasipali savjetima i je li koji od njih bio koristan?
Nitko nas nije posebno puno obasipao savjetima jer nismo baš puno pričali o tome gdje i kako idemo. Imali smo par ljudi i frendova u rukavu koje smo pitali par pitanja i neke blogove koje smo čitali putem. Najviše nas je zanimao prelazak psa preko granice i neki detalji o planinarskim stazama, te otkud kreću.
Koja su najljepša ili najzanimljivija mjesta koja ste na vašem putu posjetili? Imate li u rukavu možda i neku anegdotu?
Puno je bilo najljepših i najzanimljivijih mjesta, ustvari sve je prekrasno, ali možemo izdvojiti najviši vrh Norveške i Sjeverne Europe Galdhopiggen (1469 mnv), Bessegen ridge hiking staza na grebenu između dva jezera (1600 mnv) i Kjerag planina (1100 mnv) s poznatim Kjerag kamenom zaglavljenim između dvije stijene ispod kojeg je ponor od 700 metara. Anegdota isto tako ima more, ali sve to može se pročitati u fanzinu.
Da sada idete na isti put, bi li nešto napravili drugačije?
Sve bi napravili isto. Bio je baš dobar balans stvari koje smo ponijeli, način na koji smo putovali, spavali, vrijeme koje nas je počastilo, 80% prirode, 20% gradova, sve je bilo tip top. Doduše kada bismo išli opet, išli bi u neko drugo godišnje doba. Recimo zima bi bila interesantna, ali zimi je puno cesta i vrhova koje smo posjetili, zatvoreno.
Vaše putovanje rezultiralo je i fanzinom od 88 stranica. Što sve u njemu možemo naći i kako se može nabaviti?
U njemu smo pisali sve ovo o čemu ovdje pričamo samo puno detaljnije. Svi najljepši i najgori trenuci, osjećaji, planovi, pripreme, troškovi… Sve to je pratnja fotografijama koje su primarne, jer je Pavle između ostalog fotograf i nosio je 3 analogna aparata i ispucao 18 rola filmova. Pavle je izdao već preko 10 fanzina, tako da ovo nije prvi put da slaže nešto tako. Nabaviti se može na Pavlovom webshopu, ili privatnom porukom na More Brda Facebook stranici.
Foto: Pavle Kocanjer
