Zevin kao da je ispala iz video-igre u kojoj je sve glitchavo, šareno, plastično i svestrano. Balkan Bubblegum Artist, kako sama sebe naziva, savršeno opisuje njezin cjelokupni stil i glazbenu estetiku
Nakon pjesme “My Mind”, koja je bila jedan od favorita na ovogodišnjoj Dori, glazbenica uskoro nastupa u zagrebačkoj Tvornici Kulture 20. ožujka. Njezin hyperpop zvuk prati vizualno slojeviti jezik i svijet koji odražava iskustvo generacije izgubljene u obilju informacija, mogućnosti i glazbe, čiji je svijet istovremeno na vrhuncu nestabilnosti.
Uoči koncerta, Zevin je objavila i novi singl “Until I Die” koji se pridružuje pjesmama “My Mind”, “Njam njam”, “Internet”, “Side Eye” i “Egzistencija”, koje su već definirale njezin prepoznatljiv zvuk. Piše, režira, sudjeluje u scenografiji, kreira vizuale pa zapravo cjelokupni projekt “Zevin” počiva na DIY pristupu uz dobru ekipu.
U razgovoru nam otkriva tko je Zevin, a tko Nives Cilenšek, kako crpi inspiraciju iz algoritama i streaming platformi, kako balansira kreativnu slobodu i identitet brenda te što stoji iza njezine jedinstvene estetike.
Zašto Balkan Bubblegum Artist? Kako bi definirala tu estetiku i gdje se ona najviše manifestira kod tebe?
Naziv Balkan Bubblegum Artist sam sama smislila i dolazi iz mog osobnog stila, koji je nov na našim prostorima. Inspiriran je stilom, vizualima i zvukom koji mogu biti plastični i šareni poput žvake, istovremeno dovoljno fleksibilni da podnesu različite oblike, izvedenice i eksperimentiranje. To je neki naziv koji sam si sama pripisala te dobro pristaje kao oznaka stila i glazbe.
Tvoj zvuk odudara od glazbe karakteristične za naše prostore, ali ono što ne odudara jest ta doza zdrave ludosti i humora.
Tako je, zadržavam tu ludost koju mi Balkanci imamo te humor kroz koji rješavamo probleme. Mislim da je humor naš obrambeni mehanizam jer nam je lakše. Osim toga, ljudi lakše prihvate i nose se s problemima kroz humor nego kad odemo u kompletan mrak i promatramo određenu situaciju kroz crnilo.
Žanrovski bismo te svrstali u hyperpop. Kako si otkrivala glazbu s obzirom na to da si dio generacije koja je odrastala s algoritmima i streaming platformama? Dotičeš se osjećaja otuđenja, socijalne tjeskobe. Je li ovo univerzalno iskustvo mladih?
Definitivno se vidi da naša generacija ima drukčiji pristup glazbi i vizualima – puno toga dolazi iz interneta i digitalne kulture. Kao generacija, jednostavno smo opterećeni gomilom informacija. Inspiraciju crpim iz umjetnika i projekata kao što je bend Little Big, koji su me naučili kako ozbiljnu temu prikazati na zabavan način, tako da se publika ipak zapita i počne promišljati o nekoj temi. Osjećaji koje spominjete su definitivno osjećaji koje dijeli većina. Naravno, dio odgovornosti je na pojedincu i ovisi o tome kako netko gleda na svijet. Istovremeno, sve se događa izuzetno brzo. Čak i ako želiš izbjeći društvene mreže i streaming, svijet i dalje nosi svoj tempo. Imamo pristup svemu, što često otežava odabir i motivaciju da se posvetimo nečemu jer sve je odmah dostupno.
“Život ide brzo, očekivanja su velika, a uz sve to tu je i tehnologija poput AI-ja koja radi umjesto nas, pa se ponekad čini da trebamo raditi još više nego strojevi. To je začarani krug.”
Izlaz postoji, ali ovisi o nama – kako koristimo mogućnosti koje imamo i kako pronalazimo balans. Kao generacija, često osjećamo i frustraciju jer svijet brzo napreduje, a inspiracije ponekad izostaje. Danas je lako nabaviti novu tehnologiju ili stvari koje prije nismo mogli, pa ih možda ne cijenimo onoliko koliko smo nekoć cijenili. Voljela bih da skromnost i pronalazak unutarnjeg mira budu prirodniji. Život ide brzo, očekivanja su velika, a uz sve to tu je i tehnologija poput AI-ja koja radi umjesto nas, pa se ponekad čini da trebamo raditi još više nego strojevi. To je začarani krug.
Kad govorimo o kreativnom procesu iza tvojih pjesama, spotova, vizuala, koliko si spremna prepustiti svoju viziju drugima?
Nisam sklona potpuno prepustiti svoju viziju drugima. Ako imam jasnu ideju, mogu je povjeriti ekipi da je realizira, ali ako nemam viziju, ne bih mogla samo predati pjesmu i očekivati da netko drugi napravi spot – to jednostavno ne bi funkcioniralo. Moglo bi biti zabavno za jedan projekt, ali moj brand identity vrlo je specifičan i kad znam što želim i kako nešto treba izgledati, teško je to prepustiti drugima. Drugi ljudi ne mogu vidjeti tvoj način razmišljanja ili zamisliti što želiš, zato je ključno imati ekipu koja zna kako tu viziju pretočiti u djelo.
U svakom slučaju, uvijek dajem ljudima određeni prostor, ali da oni sami rade bez mene – to ne ide. Kad bih od cijelog kreativnog procesa trebala odabrati jednu stvar koju bih prepustila, to bi vjerojatno bio styling.
Ponekad brendiranje i umjetnost zvuče oprečno, ali čini se da dobro tome doskačeš. Kako gradiš brend, ali dopuštaš sebi da se rastežeš u umjetničkom smislu?
Gradim ga tako što znam što mi se sviđa i što poznajem sebe. Mislim da moraš slušati sebe jer onda ti je lakše graditi brend, znaš koje su tvoje vrijednosti, kakvu estetiku voliš. Što više sebe upoznaješ, to je tvoj brend čvršći.
“Kad slušaš sebe, lakše je graditi brend – znaš koje su tvoje vrijednosti i kakvu estetiku voliš. Što više sebe upoznaješ, to je tvoj brend čvršći.”
Dopuštam si da se rastežem – ako bih sutra poželjela stvarati metal, mogu otići u metal. Sve ovisi o tome što ja želim, ali što želim, ja već radim. Mislim da je to dobra karakteristika jednog umjetnika. Kod mnogih se umjetnika vidi da stvaraju glazbu, ali možda ne točno onako kako bi oni htjeli. To je česta borba i nije jednostavno pronaći balans.
Koliko je Zevin odvojiva od Nives? Možemo krenuti od estetike – težiš li i u privatnom životu raskošu boja i tekstura, gdje pronalaziš te komade?
Nije u potpunosti odvojiva. Zevin je tu da bude kreativna i luda, dok je Nives organizirana u svemu i sve to mora posložiti. I u privatnom životu volim biti šarena, stil je sličan, make-up također. Puno stvari radim po osjećaju. Kombiniram stvari koje nemaju smisla, puno vremena posuđujem od dizajnera, thriftam ili tražim odjeću online.
Tvoj rad funkcionira na presjeku raznih umjetnosti. Čime se onda još baviš? Jednom si spomenula da pišeš knjigu i režiraš film. Možeš li nam reći više o tome?
Bavim se najviše produkcijom. Imam svoju agenciju ControlFreaks – radimo AI film, reklame, social content. Bavim se i kolažem i crtanjem, radim s glinom, šivam. Puno različitih stvari. Sve što treba za Zevin, zapravo.
O knjizi i filmu još ne mogu ništa otkriti, ali veselim se uskoro reći više. Problem je što sve živo želim raditi, a za svaku stvar treba vremena.
Što nas očekuje u Tvornici?
Želim spojiti ljude koji vole hyperpop, novi sound, šarene stvari. Želim da se ljudi zabave i da nismo ozbiljni!
Foto: Ughlee, Erik Koletnik
