Napojnice su vruća tema među putnicima, prvenstveno zato što se praksa davanja napojnica jako razlikuje od zemlje do zemlje.
Postoje neka mjesta u svijetu gdje davanje napojnica nije standardna praksa, ali postoji i nekoliko drugih gdje je davanje napojnica zapravo u potpunoj suprotnosti s kulturom zemlje.
Bez obzira na to je li kolektivnim društvima neugodno individualno priznanje nauštrb grupnog truda, ili jednostavno gledaju na gostoprimstvo kao na bezuvjetno, na ovim odredištima ipak treba razmisliti – dati napojnicu ili ne kako ne bismo uvrijedili domaćina.
Zemlje u kojima se napojnice smatraju uvredljivim činom
Japan
Općeprihvaćena mudrost kaže da je Japan neka vrsta raja gdje nema smeća, nesavršenost se poštuje, a društvena svijest uzdignuta u oblik umjetnosti (ne hodajte dok jedete, budite tihi u javnom prijevozu, ne pokazujte rukama ili štapićima, ne ispuhujte nos u javnosti…).
To je također mjesto gdje davanje napojnica nije samo neuobičajeno, već se smatra neugodnim i nepristojnim.
“Čak i ako se putnicima kaže da Japan ne priznaje napojnice, neki ljudi još uvijek žele pokazati svoju zahvalnost novcem – ali to ne funkcionira tako. Mnogi ne mogu razumjeti da ljudi rade svoj posao s ponosom, a ‘oishikatta’ (bilo je ukusno) ili ‘gochiso sama’’ (hvala što si pripremio jelo) dobro će proći. Novac ne govori uvijek”, rekao je James Mundy iz britanskog turoperatora InsideJapan Tours.
No, postoji jedna iznimka: u ryokanima, japanskim tradicionalnim gostinjskim kućicama s tatamijem, putnici mogu ostaviti novac za nakai sana (poslužitelja u kimonu koji vam priprema hranu i futon).
Fidži
Fidži je društvena zemlja u kojoj se davanje napojnica ne očekuje, niti je potrebno. Ovdje se davanje napojnice može smatrati neugodnim pojedinačnim priznanjem kolektivnog truda. U nekim odmaralištima, međutim, imaju kutije za prikupljanje “Božićnog fonda za osoblje” u kojima se novac prikuplja diskretno kako bi se redovito ravnomjerno raspodijelio među osobljem.
Južna Koreja
Davanje napojnica u Južnoj Koreji može se u većini situacija shvatiti kao nepristojno i može se smatrati pokušajem stvaranja hijerarhije među ljudima, što je u suprotnosti s kulturnim vrijednostima zemlje.
Uvjerenje je ukorijenjeno u načelu jednakosti, gdje se očekuje da svi budu tretirani pošteno i da dobiju istu razinu usluge bez ikakvih financijskih poticaja.
Međutim, vrijedi napomenuti da neki otmjeni objekti za međunarodne posjetitelje mogu prihvatiti napojnice, ali čak ni tada to nije uobičajena praksa.
Kina
U Kini se također ne daju napojnice. Ovdje se to može promatrati kao uvredljiv pokušaj dobročinstva, kao da davanje napojnice implicira da primatelj “izgleda kao da mu treba novac”. Postoje čak i neke ustanove u Kini (poput zračnih luka) u kojima je davanje napojnica zabranjeno zakonom.
Turistički vodiči su iznimka, kao i u drugim zemljama u kojima se napojnice ne daju, a napojnice se daju diskretno.
Zemlje u kojima napojnice nisu uvredljivi postupak, ali se ne očekuju
Belgija
Belgija djeluje prema modelu koji uključuje plaćanje usluge, što znači da su naknade za usluge obično uključene u račun. Stoga davanje napojnica nije raširena praksa. Međutim, zaokruživanje računa ili ostavljanje malog iznosa kao znak zahvalnosti uvijek je dobrodošlo i može se malo očekivati u turističkim područjima.
Australija
U Australiji davanje napojnica nije uobičajeno. Iako je cijenjena gesta i postaje sve učestalija, ne očekuje se niti je ukorijenjeno u lokalnoj kulturi. Obično se na svakom računu može naći porez na robu i usluge od 10 posto.
Švicarska
Švicarska je poznata po brižljivom obraćanju pažnje na detalje i visoko kvalitetnoj usluzi. Napojnica nije potrebna jer je uobičajeno u račun uključena naknada za uslugu od 10 posto. Međutim, zaokruživanje računa ili ostavljanje malog iznosa u znak zahvalnosti smatra se pristojnim u određenim okolnostima. Viši postoci napojnica češći su u velikim gradovima.
Foto: Unsplash
