Promatrajući kako smo u posljednje vrijeme okruženi brojnim negativnim vijestima i problemima u svakodnevnom životu, zanimalo nas je kako pristupiti svim tim negativnim emocijama. To jest, trebamo li im uopće davati atribut negativnih, ili su to samo, jednostavno – emocije. Jednako važne za naše stanje svijesti, baš kao i one “pozitivne”
Većina nas sklona je na život gledati kao na veliki projekt u kojem je važno postići vlastite ciljeve i pritom pokušati izbjeći sve što nazivamo problemom. Negativnosti i problemi nas slamaju i uništavaju, a učinili bismo sve da ih možemo mimoići i neprestano uživati u onim lijepim stvarima koje život nosi.
No, čak i najveći zen budisti među nama, i oni s naaajvećim ružičastim naočalama, i vječna djeca cvijeća i nepokolebljivi idealisti teško su se, primjerice, mogli oduprijeti “tsunamiju” negativnih vijesti kojima smo okruženi samo u posljednje vrijeme
Emocionalna stabilnost
Kao i kod svega, tako i kod dubljeg razumijevanja samih emocija, trebamo krenuti od samih osnova. Kad je riječ o emocijama, tada je taj početak definiranje što je zapravo emocionalna stabilnost. Ona je osnova za emocionalno zdravlje svake osobe i ogleda se u odnosu prema sebi samima, prema ostalim ljudima oko nas s kojima imamo prijateljski, obiteljski, ljubavni ili neki drugi odnos i prema našem životu općenito. Za emocionalnu stabilnost nužno vežemo i zrelost pomoću koje uviđamo da moramo procesuirati emociju koja nas obuzima, posvetiti joj se i zaključiti naš osobni stav prema situaciji i/ili okolnosti koja ju je uzrokovala. To nam potvrđuje i Dušanka Kosanović, psihologinja, obiteljski terapeut i voditeljica Familylab.hr:
“Emocionalno smo stabilniji ako dozvoljavamo sebi da osjetimo svoje emocije od samog početka njihovog javljanja, pokušamo razumjeti zašto se javljaju, podijelimo svoju emocionalnu muku s nekim i razumijemo poruku koju emocija nosi te odlučimo trebamo li djelovati prema svojoj okolini.
Takvom samoregulacijom nam se vjerojatno neće dogoditi da se manja iziritiranost razvije do emocije jakog intenziteta. Što smo bolji u tome, veća je vjerojatnost da ćemo imati skladnije odnose u svojoj okolini, a znamo da je kvaliteta odnosa s bliskim ljudima i u širem socijalnom okruženju (npr. radnom mjestu) jedan od ključnih faktora u zaštiti i održavanju mentalnog zdravlja.“
Emocionalna stabilnost nije nešto što je fiksno i nepromjenjivo. Baš naprotiv, ona se uvijek može ojačati i poboljšati. Psihologinja Kosanović naglašava “da je za emocionalnu stabilnost važno biti u kontaktu sa samim sobom i prepoznavati što se u nama događa. Ključno je prepoznati i prihvatiti to što nam se dogodilo te popričati s nekim u koga imamo povjerenja kako bismo mogli dalje rasti i učiti usmjeravajući svoju pozornost na vlastita unutarnja stanja i senzacije koje predstavljaju naše unutarnje smjernice vezano uz to kako smo i što se s nama događa.”
Pozitivne vs. negativne emocije
U razgovoru s psihologinjom Kosanović otkrila nam je svoj stručni stav o tome da ne postoje pozitivne i negativne emocije i da ih se ne bi trebalo tako tretirati. Objasnila nam je kako “takav opis na neki način implicira da nešto s tim emocijama nije u redu, što nije točno“, te sukladno tome, nudi bolju lingvističku alternativu: “emocije koje mogu biti manje ugodne ili neugodne za iskusiti, podnijeti i/ili izdržati.” Također, ona ističe “kako su i takve emocije jednako važnije i vrijedne za pun, uravnotežen i zdrav emocionalni život, baš kao i one ugodne, koje volimo doživjeti i u kojima uživamo.” Donosi zaključak u kojem naglašava “da nam emocije služe kao informacije o tome što nam se događa i kako nam ide u životu, kao orijentir što nam je u životu potrebno, te što možemo odlučiti i pokrenuti se u smjeru zadovoljenja svojih prepoznatih potreba.“
Negativne emocije za pozitivna iskustva
Ipak, emocije kao što su ljutnja, strah, tuga, usamljenost, melankolija, bespomoćnost i mnoge druge koje u nama izazivaju bilo kakvu nelagodu, automatski i potpuno nesvjesno ocijenjujemo kao loše i negativne i naginjemo težnji da ih se što prije riješimo. Premda ih, zbog spomenute nelagode, često karakteriziramo kao nepoželjne, one nam mogu donijeti mnoga dobra i pozitivna iskustava.
Mr. spec. kliničke psihologije, Iva Žegura pojasnila nam je da su “unatoč svemu, tzv. negativne emocije neophodne za zdrav život jer predstavljaju polaritet pozitivnim emocijama, dakle čine cjelokupnost našeg emocionalnog iskustva te bez njih one pozitivne sigurno ne bi doživjeli toliko dobrima.”
Također je objasnila da su “negativne emocije nastale u evolucijske svrhe kako bi nas ohrabrile djelovati na načine koji će pospješiti naše šanse za preživljavanje te nam pomogle da rastemo i razvijamo se kao osobe. Primjerice, ljutnja nam može pomoći da se borimo s problemima. Strah nas štiti da ne srljamo bezglavo u opasne situacije. Iznenađenje nas usmjerava prema novim situacijama. Anticipacija nas usmjerava da gledamo unaprijed i planiramo. Tuga nam pokazuje koliko nam znače i koliko smo povezani s onima koje volimo. Prijezir nam pomaže da odbacimo ono što nije dobro za nas. Povjerenje nas povezuje s osobama koje nam mogu pomoći.”
Ispravno promišljanje = ispravne odluke
Ipak, problem s emocijama može biti velik jer negativnost koja proizlazi iz nelagodnih osjećaja koji se stvaraju u pojedinim situacijama itekako može uzeti maha unutar našeg svijeta. Zato je važno uzeti si vremena za razumijevanje vlastitih emocija. Važno je proniknuti u svoj um i poslušati sami sebe. To je najispravniji način kako doći do razloga zašto se pojedina emocija pojavila i lakše ćemo je moći definirati i na kraju je prihvatiti, odnosno djelovati u skladu s onime što smatramo da je potrebno.
Također, kroz ispravno promišljanje o emocijama koje u nama potiču neku vrstu nezadovoljstva, moguće je donijeti ispravnije odluke i uhvatiti zdraviju životnu ravnotežu, kao i utjecati na pokretače njihova pojavljivanja. Primjerice, mnogi ljudi se boje i zaziru od promjena. Govorimo općenito o bilo kakvim promjenama u životu. Bilo da se radi o promjeni posla, mjesta stanovanja, partnera ili nečemu sasvim drugom, promjene u ljude donose nemir, brigu, uzbuđenje i još puno toga što nas vrlo lako može izbaciti iz rutine na koju smo navikli i koja nas umiruje. Iz tog razloga, promjene treba prihvatiti i od svake novonastale situacije pokušati izvući nešto dobro i lijepo. Ne treba plakati za prošlošću koju ne možemo promijeniti, nego je bitno fokus usmjeriti na sadašnjost i pronaći potporu bližnjih koji nam ulijevaju sigurnost, pružaju utjehu i vraćaju samopouzdanje.
Ljutnja i strah
Proučavajući emocije, vrlo lako možemo zamijetiti kako se kod onih koje u nama izazivaju negativne osjećaje nekako najviše ističu ljutnja i strah. Iako ih možemo svrstati u jedne od najvećih blokatora ostvarenja napretka u životu, one itekako mogu biti od pomoći i motivirati nas na određenu promjenu koja nam je potrebna. Strah je veliki blokator koji nas sprječava da ostvarujemo zadane ciljeve, ali je vrlo često i iracionalan. Uz fokus na pozitivne stvari i podršku dragih ljudi, strah je zapravo lako savladati jer ćemo na taj način utjecati na vlastito samopouzdanje i odlučiti da ipak ne odustanemo od vlastitih ciljeva i snova kojima težimo.
“Strah predstavlja jednu od osnovnih emocija i on ima svoju svrhu, odnosno šalje nam značajnu poruku – govori nam da smo pred nekom vrstom opasnosti – bilo da je ona vidljiva i opipljiva ili proizlazi iz našeg unutarnjeg svijeta (npr. možemo zamišljati da će se nešto dogoditi i to nas plaši, no u realnosti to se ne događa). Stoga kada osjetimo strah, nije poanta da sebe tjeramo da se ne bojimo, nego da bolje razumijemo što je to čega se bojimo i kako to možemo svladati“, zaključuje psihologinja Kosanović.
Emocije poput GPS-a
Ljutnja kao takva također pokazuje da jedan takav negativan osjećaj itekako može biti dragocjen. Pritom ne mislimo na agresiju, nego na osjećaj uz koji se možemo natjerati da ipak reagiramo na situaciju koja nas je naljutila ili se više pozabavimo problemom koji nas muči. Sukladno tome, mr. spec. kliničke psihologije, Iva Žegura, objasnila nam je da “je iznimno važno osvijestiti što nas je naljutilo i na konstruktivan način riješiti konflikt. To rješenje može značiti napredak i poboljšanje u odnosu, kad obje strane uvide što ih je dovelo do ljutnje, ali isto tako znači i biti realan kad nema niti tzv. povratka na staro, a kretanje možda prema naprijed znači prestati bivati u kontaktu s nečim ili nekim tko je izvor ljutnje.“
U svakom slučaju, ono na što se nikako ne bi smjelo zaboraviti je da potiskivanje emocija nikako ne bi smjelo biti opcija bez obzira na to radi li se o onim lijepima ili onima manje lijepima za nas. Psihologinja Žegura vrlo je slikovito opisala zašto je to tako:
“Emocije su poput GPS-a. Npr., slijedite svoju ljubomoru i reći će vam što zapravo želite. Ako se osjećate tužni, upitajte se radi čega? Sigurno je nešto krivo u vašem životu. Ako nismo vođeni emocijama, počet ćemo donositi odluke i izbore koji će krivo završiti.
To da se osjećamo ljutito ili tužno može nam pružiti informaciju o iskustvu koje je nužno da bismo evaluirali prikladnu reakciju. Stoga ne treba trošiti vrijeme na to da se osjećamo loše što imamo emocije. Treba postati radoznao o svojim emocijama, to obradu informacija podiže na intelektualnu razinu, što je svojevrsni odmak od emocije i omogućuje nam da je promislimo.“
